Kada je HDZ-ov ministar financija Ivan Šuker odlazio u SAD izdati državne obveznice te na taj način dodatno zadužiti državu po povratku u zemlju iz petnih žila se trudio zaduženje prikazati kao veliki financijski uspjeh.

Šukerov nasljednik Slavko Linić zadužio je ovih dana hrvatsku za dodanih 1,5 milijardi dolara, jedina razlika između Šukera i Linića je činjenica da se Linić ne treba pravdati zbog zaduženja već mediji zaduženje prikazuju kao veliki financijski uspjeh. U ušima građana još nije utihnula buka zvučnika s predizbornih skupova Kukuriku koalicije na kojima su vrištali kako Hrvatska više nema prostora za zaduženja, a već je novim zaduženjem sudbina još jedne generacije bačena na rulet.

Promijenila se i retorika Slavka Linića ovih dana izjavljuje kako Hrvatska ne može bez zaduženja. Kaže, novim zaduženjima država mora reprogramirati stare dugove. Ništa nova, znalo se odavno kako stara potraživanja dolaze na naplatu, znao je to i Linić samo je govor prilagodio predizbornom vremenu i malo zatajio istinu. Od Slavka Linića nitko do danas nije čuo plan smanjenja ili vraćanja vanjskog duga. Umjesto toga plana dobili smo plan povećanja stope PDV-a i cijene energenata. Prema izjavama iz vlade državna blagajna se odlično puni novim haračima od PDV-a i povećanih cijena benzina. Ukoliko je to zaista tako zašto građane dodatno zaduživati novim izdavanjem državnih obveznica?

Diktat bonitetnih agencija

Hrvatske vlade još od sredine devedesetih papagajski ponavljaju kako država ne može financirati tekuće godišnje obveze bez novih zaduženja. Plan financijske konsolidacije svake nove vlade bio je novo zaduženje. Naši financijski eksperti i stratezi konsolidirali su nas tako na oko 50 milijardi eura vanjskog duga. Jedina razlika između Linića i njegovih prethodnika je u tome što su dosadašnji ministri financija pokušavali čuvati socijalni mir pa nisu dopuštali drastičnija poskupljenja i povećanja stopa PDV-a.

Nadoknadio je to Linić pustivši cijene s uzice, a obveznice iz trezora. Protagonisti nove vladine fiskalne politike ističu kako je Hrvatska preslaba da bi uspjela financirati tekuće obveze bez inozemnih zaduženja. Fiskalnu politiku provode po diktatu bonitetnih agencija koje su preuzele ulogu ministarstva financija. Država je odavno izgubila bilo kakvu mogućnost utjecaja na monetarnu politiku koju HNB provodi prema napucima ESB-a. Ulogu ministarstva gospodarstva, koje bi u suradnji s monetarnom i fiskalnom politikom trebalo pokrenuti uspavani sustav, zamijenio je pojam slobodnog tržišta po diktatu uvozničkog lobija i globalnih financijskih korporacija.

Superhik licitator kamatnim stopama

Hrvatska se tako našla u situaciji u kojoj nema političke, monetarne ni fiskalne volje za preokretanjem poražavajućeg trenda konstantnog inozemnog zaduženja. Tri ključna čimbenika koja mogu preokrenuti gospodarske tokove, koji opet utječu na tempo inozemnog zaduženja, nisu u službi suverene državne politike već su dio globalnog sustava tržišnih odnosa i protoka novca koji se do srži kosi s pokušajima uspostavljanja suverene gospodarske politike malih naroda.

U takvim odnosima manevarske sposobnosti ministra financije, u ovom slučaju Linića, svedene su na licitiranje kamatnim stopama zaduženja. Je li kamatna stopa 6,63 ili 6,0 to je razina do koje sežu ovlasti ministra financija. Pokretanje gospodarstva politikom javnih radova po uzoru na New Deal u hrvatskim okvirima rezultirat će privremenim vatrogasnim mjerama ublažavanja trenda porasta nezaposlenosti bez ozbiljnog utjecaja na ukupnu krvnu sliku hrvatskog gospodarstva i financija. Gospodarski stručnjak Vladimir Ferdelji nedavno je izjavio kako bi od svih mjera koje država provodi u hrvatskoj poljoprivredi od poticaja do subvencija najviše učinka dala mjera zabrane uvoza mesa starijeg od šest mjeseci. Ferdelji je kirurški precizno detektirao problem agrara, nije izmislio toplu vodu za koju ne zna vlada, ali na strani onih koji donose mjere nema hrabrosti suočavanja s problemom ni s uvozničkim lobijem.

Primjer Ferdeljia koji je iznio gorući problem poljoprivrednika samo je primjer kojim dolazimo do HNB-a. Iako ekonomisti središnje banke vrlo dobro znaju da je gorući problem izvoznika jak tečaj kune s kojim su u nepovoljnom položaju na inozemnim tržištima nema volje za otvaranjem ovog pitanja. Zna ovo vrlo dobro i Slavko Linić koji nije od jučer u ekonomskim krugovima, ali je rado prihvatio ulogu licitatora kamatnim stopa zaduženja umjesto uloge korektora negativnih gospodarskih kretanja i politike zaduženja koja nas neminovno vodi prema grčkom scenariju. Ministarstvo financija Republike Hrvatske pretvorilo se tako u područni ured porezne uprave EU-a radeći predstavu u kojoj je Linić Superhik koji uzima pravo na bolju budućnost siromašnim Hrvatima i daje je bogatim Europljanima.

Željko Primorac