Kao da ga uopće nije briga za povlaštenu predsjedničku mirovinu Ivo Josipović već duže vrijeme poput lignje pušta crnilo u oči javnosti stalno ističući da on po isteku mandata na funkciji predsjednika Republike Hrvatske niti nema namjeru otići u mirovinu, nego da će se vratiti svojoj profesuri na Sveučilištu u Zagrebu.

Ma nemoj! Pa Josipovića nitko nije ni pitao kada misli otići u mirovinu, odmah po isteku predsjedničkog mandata, ili nakon još nekoliko gosina rada na fakultetu kad bi mu Zavod za mirovinsko osiguranje dodijelio mirovinu kolika ga pripada po zakonu. Prava predsjednika po završetku mandata,uključujući i visina mirovine, određena su posebnim zakonom, pa ako se taj zakon ne promijeni onda bi on uživao u povlaštenoj predsjedničkoj mirovini bez obzira hoće li se odlučiti otići u mirovinu odmah po isteku predsjedničkog mandata ili nakon još nekoliko godina rada na Sveučilištu u Zagrebu.

U posljednjim izjavama na tu temu Josipović sada kaže: "Uostalom, i osobno sam govorio o potrebi da se svi građani pod jednakim uvjetima umirove" (!).

Slično muljanje došlo je nedavno s Pantovčaka i sa sastanka članova "izaslanstva Zbora ratnih izvjestitelja HRT-a" koji su se dodvoravali predsjedniku Ivi Josipoviću tražići od njega da ih podrži u njihovu zahtjevu da im se prizna "status ratnih izvjestitelja u Domovinskom ratu u kojemu nisu bili branitelji (pripadnici oružanih snaga Republike Hrvatske) nego su bili - ni manje ni više nego - profesionalni novinari, reporteri, fotoreporteri i kamermani.

Međutim, novinari okupljeni u Zboru ratnih dopisnika HND-a u kojemu su i članovi ovog "izaslanstva" uporno su u više navrata tražili da im država, Ministarstvo obrane RH, "prizna status branitelja u Domovinskom ratu".

Takvim zahtjevom se, zapravo, omalovažava i vrijeđa novinarska profesija, jer nekim profesionalnim novinarima  kao da nije dovoljna čast i ponos biti novinar, nego bi htjeli da im se "prizna" da su oni nešto drugo, kao da je to drugo ujedno i nešto više od novinarstva.

Dakako da je neprimjereno uopće uspoređivati što je časnije biti, kako u ratu tako i u miru, novinar ili vojnik. Časno je biti kako novinar tako i branitelj u Domovinskom ratu, ali, profesionalno gledajući, notorna je razlika u tome što, za razliku od vojnika (branitelja), novinari ne stvaraju (ratne) događaje, nego o njima izvještavaju. Izuzetak bi bili oni koji su bili mobilizirani, regrutirani ili su se javili kao dragovoljci sa zadatkom i ciljem da u ratu sudjeluju kao vojno-politički propagandisti, što, dakako, nije profesionalni novinarski zadatak i daleko je od novinarske profesije.

Osobno sam kao ratni dopisnik izvještavao s bojišnica devet ratova na tri kontinenta (U Bangladešu sam bio i ranjen u borbama za Paxe Bridge, Hardingov most preko rijeke Ganges), ali se nikada nisam učlanio u Zbor ratnih dopisnika HND-a, niti mi je ikada bilo nakraj pameti da za sebe tražim nekakav posebni status i povlastice u državama ili zaračenim stranama u ratovima ili oružanim sukobima u kojima sam sudjelovao kao profesionalni novinar, ratni izvjestitelj. A iz oružanih sukova u Zapadnoj Sahari sam, primjerice, izvještavao dva puta 1975. godine, s jedne i s druge zaračene strane, jednom na marokanskoj strani, a drugi put među gerilcima Oslobodilačke fronte Polisario.

Kad sam početkom devedesetih godina prošlog stoljeća prvi put čuo za meni nepojmljivi zahtjev Zbora ratnih izvjestitelja HND-a da im Ministarstvo obrane Republike Hrvatske prizna "status branitelja Domovinskog rata", u to gotovo nisam mogao vjerovati. Na to sam dosta žestoko reagirao na nekoliko sastanaka u HND-u. Osim naglašavanja ovdje opisanih razlika između novinara (ratnih izvjestitelja) i vojnika (branitelja) u ratu uopće, pa i u našem Domovinskom ratu, posebno sam bio ogorčen jer su članovi Zbora ratnih izvjetitelja HND-a svoj zahtjev uputili Ministarstvu obrane Republike Hrvatske u vrijeme kad još nismo znali za tragičnu sudbinu našeg kolege Siniše Glavaševića.

- Nadajmo se da nam je Siniša još živ, ali ako ga četnici ili pripadnici JNA - ne daj Bože! - ubiju, kako ćemo protestirati i žaliti se europskim i svjetskim novinarskim organizacijama ili onima za zaštitu ljudskih prava?! Ukoliko uspijete svojim zahtjevom za priznanje statusa branitelja u Domovinskom ratu, vi ćete ostvariti carinske povlastice pri uvozu automobila i povlašteni izračun visine mirovine, ali četnicima ćete i nehotice dati svojevrsno opravdanje i "dokaz" da su likvidirali pripadnika hrvatskih oružanih snaga, a ne novinara, ratnog izvjestitelja iz Vukovara!

Na žalost, sad vidim, njima govoriti bilo je isto kao slijepima namigivati.

Desetog travnja 2012. objavljeno je na webu Ureda Predsjednika Republike Hrvatske, predsjednik Ivo Josipović primio je "izaslanstvo Zbora ratnih izvjestitelja HRT-a, koje je osnovano prošle godine nakon drugog skupa ratnih izvjestitelja u Vukovaru, s ciljem utvrđivanja kriterija za dobivanje statusa ratnih izvjestitelja. Na temelju tih kriterija, Zbor namjerava stvoriti bazu podataka o ratnim izvjestiteljima".

Ovi sad više ne govore o "statusu branitelja u Domovinskom ratu", nego o "statusu ratnih izvjestitelja" ...

„Radi se samo o priznanju, ne želimo na temelju izvještavanja u periodu Domovinskog rata nikakve materijalne privilegije“, naglasio je novinar Darko Dovranić  u ime Zbora ratnih izvjestitelja HRT-a. Kakve veze ima s tim "priznanjem" Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović?!

Hrvatska već ima i suviše lažnih "branitelja Domovinskog rata", onih kojima su taj status priznali državni organi, a "status ratnih izvjestitelja" ovim novinarima je već "priznat" članstvom u Zboru ratnih izvjestitelja HND-a, pa im je hodočašće na Pantovčak i ulagivanje predsjedniku Ivi Josipoviću bilo sasvim nepotrebno i suvišno.

„Ratni izvjestitelji imali su važnu ulogu u obavještavanju hrvatske i svjetske javnosti o događajima u Domovinskom ratu te zbog toga njihov doprinos ne smije biti zaboravljen,“ istaknuo je predsjednik Josipović koji se s njima svečano slikao, jer imamo takvog predsjednika da se možemo slikati.

Poput Ive Josipovića koji već duže vrijeme na spomen povlaštene predsjedničke mirovine neupitan o tome kada bi je koristio, govorio da on po isteku predsjedničkog mandata ne bi odmah otišao u mirovinu, nego da bi se vratio na Sveučilište u Zagrebu, tako nas i ovi ratni izvjestitelji uvjeravaju da ne traže nikakve materijalne privilegije.

Sada kažu da traže samo priznanje. Uostalom privilegije i povlastice nije potrebno posebno tražiti.

One u pravilu dolaze "automatski", ali - nećemo sada o tome.

Mario Profaca