U Hrvatskoj pod sudskim postupcima nalazi se 3092 Hrvata zbog nedjela nad Srbima, a samo 1539 sudskih postupaka nad Srbima zbog zločina nad Hrvatima

Pred deset godina bile su to samo neke tvrtke, neki poduzetnici, neki dužnosnici, neke novine, neki novinari i neki političari umiješani u stvaranje izvanredno opasnog ozračja u Hrvatskoj: ozračja kriminaliteta. Međutim, godine 2000. stvari su se drastično promijenile s dolaskom na vlast Stjepana Mesića, Slavka Linića, Radimira Čačića i Vesne Pusić, a zatim Ive Sanadera, Jadranke Kosor i sličnih iz novoga HDZ-a. Kriminalitet se pojavio posvuda, ali potrebno je razjasniti da su se razgranale dvije vrste kriminaliteta: onoga koji je Hrvatsku financijski opljačkao i onoga koji stvara kult smrti, kult ubojstva ne samo hrvatske suverenosti nego i kult ubojica, relativiziranjem zločina nad Hrvatima i podilaženjem ubojicama koji žele obnoviti totalitarizam i pogubljenja preko „zapadnoga Balkana“ i marksističke prakse.

Pod okriljem, uz poticaj i s novcem državnih javnih i tajnih fondova, ozračje u kojem se kriminalitet proširio i uživa ugled gotovo se nudi kao neki model kojeg treba imitirati. To što se u Kumrovcu na mjestu gdje je bila nekad originalna kuća obitelji Broz, dolazi stanoviti broj komunista i jugonostalgičara slaviti jugoslavenskoga predsjednika  Titu, manifestacija je toga duha.

Kriminal protiv imovine, života i ljudskih prava

Pod pritiskom Europske unije, prva vrsta kriminaliteta se je našla pod udarom: jedan dio korupcije u javnom sektoru je razotkriven, mnogi krivci za pljačke i krivotvorenja su pod procesom, u zatvoru u inozemstvu ili u pritvoru u Hrvatskoj. To su pozitivni potezi, iako ima u tom ''paketu'' također i nevinih ljudi koji su neodgovorno optuženi i kojima su životi nepravedno stigmatizirani. Osim toga, svi koji su pali pod težinom optužaba članovi su Hrvatske demokratske zajednice ili barem imaju donekle stavove bliske toj stranci. Naprotiv, stare i nove komunističke strukture, iz razloga koje samo poznaju istražitelji, uživaju u blaženstvu presumirane nevinosti.

Bilo kako bilo može se reći da se je Hrvatska ''uhvatila u koštac'' s jednim, samo jednim, dijelom korupcije, ali da će se stanje na tom planu eventualno popravljati. Pogotovo ako pod istragama padne i čvrsta marksistička i balkanofilska jezgra vladajućih, koja se je promptno odrekla Ive Sanadera makar je s njime dijelila i novac i postupke.

Velik dio javnosti s radošću je tijekom zadnjih dvadesetak mjeseci primio razotkrivanje i pad jednoga dijela krivaca za gospodarski kriminal. Ali sada se pita što je s preostalim krivcima. Isto tako, suočava se s posljedicama postojećega sustava imuniteta kojeg uživaju zločinci i slavitelji kriminalaca koji su ubijali diljem Hrvatske. To jest, što je s protagonistima, zagovornicima, ortacima i relativizatorima zločina protiv ljudskih života, protiv ljudskih prava, protiv individualnih i nacionalnih sloboda i imovine. Taj imunitet čini da se ne samo svako toliko u Kumrovcu i po nekim drugim simboličkim mjestima koja financiraju hrvatskim novcem Mesić, Kosor i Josipović, okupljaju i zavijaju apologetičari zločina, nego da se otvaraju vrata onima koji žele ponoviti kriminalitet protiv života ljudi, demokracije i suverenosti naroda.

Vesna Teršelič, specijalni kriminalitet i nametanje krivnje

Za ponavljanje zločina nad nekim pojedincem ili zajednicom, potrebno je prije svega tu osuđenu žrtvu moralno i faktično razoružati. Na Bleiburgu su Hrvati prvo bili razoružani, pa su nakon toga počela masovna ubojstva. Druga agresija Jugoslavenske narodne armije i KOS-a na Hrvatsku počela je nakon što je Hrvatska bila razoružana, a taj manevar je zaključio Mesićev i Josipovićev instruktor Budimir Lončar, nametnuvši međunarodni embargo protiv Hrvatske. (Formalno, embargo oružja je vrijedio za cijelu tadašnju Jugoslaviju, ali faktički nije imao nikakvog učinka na JNA koja je raspolagala s neograničenim količinama vojnog materijala.)

Sada se opet razoružava Hrvatsku: Od Yulista pa do Pantovčaka, od nekih televizijskih emisija pa do aktivistice Vesne Teršelič, lika enigmatične biografije i enigmatičnih sredstava, nastoji se nametnuti zaborav na haaške presude, na međunarodnu hajku klevetnika, na lokalnu psihozu difamacije, te prikazati istinitim ono što su Milošević, Pusićka i drugovi od početka agresije na Hrvatsku nametali: Hrvati su krivi. Vjerojatno je zato, u Republici Hrvatskoj pod sudskim postupcima 3092 Hrvata zbog nedjela nad Srbima, a samo 1539 sudskih postupaka nad Srbima. I to u Hrvatskoj, gdje su harale srpske službene vojne snage i srpske paravojne snage.

Visoki kriminalitet pod visokim pokroviteljstvom

Isto kako su se povremeno svađali Mesić i Sanader, a s Lončarom, Manolićem i Pusićkom zajednički određivali i provodili politiku, isto tako se povremeno svađaju Ivo Josipović i Jadranka Kosor. Iz igre je jedino ispao Sanader, zbog razuzdane pohlepe i osobnog pomračenja, ali ostali igrači su ostali isti. Moglo bi se nadodati njihovim imenima dio vrhuške HDZ-a koju je ustrojio Sanader, pa dobar dio SDP-ovih, HNS-ovih i IDS-ovih glavešina i tako dobijemo cjeloviti sastav onoga što se već u narodu naziva ''režim''. A režim tolerira, a tolerancijom stvara visoku razinu onoga drugog kriminaliteta u Hrvatskoj, kriminala komunističkih nasrtaja, četničkih nasrtaja te nasrtaja raznih čimbenika koji žele ukinuti nezavisnost Republike Hrvatske.

U tijeku je sustavno potkapanje hrvatske nacionalne svijesti i nacionalnog identiteta. U tijeku je moralno razoružavanje hrvatskoga naroda i nacije, hrvatske diplomacije i obrambenih sustava. Nakon toga, kao 1945. i 1946., uslijedit bi trebala, ''pod visokim pokroviteljstvom'', realizacija onih kriminalnih pothvata koji već osiromašenu Hrvatsku trebaju staviti pred kraj egzistencije.

Domagoj Ante Petrić