Kada mravi prelaze vodenu prepreku, dio ih se žrtvuje i utapa kako bi ostatak kolonije prešao preko toga mravljeg mosta na drugu stranu. Mravi također poznaju rat i porobljavanje drugih mrava i drugih vrsta.

Drama s imigrantima na Mediteranu sadrži u sebi elemente ''mravljeg mosta'', elemente rata i elemente porobljavanja. Potisnuta glađu, ratom i neredom sirotinja iz podsaharske Afrike srlja prema Europi, tisuće ih ginu, ali stotine tisuća prelaze. Poginuli će svojom žrtvom kad-tad natjerati Europu da taj put prelaska nekako uredi i olakša. Sindrom ''bijele krivnje'' i pritisak ljudskopravaške ideologije natjerat će u konačnici i cinične briselske činovnike da učine nešto. ''Ljudski most'' satkan od stradalih imigranata profunkcionirat će, predviđam, još ove godine, na simbolici i strahoti tog stradanja utemeljit će se sigurniji put budućih imigranata.

   Europski ideolozi, bogataši, ljudskopravaške udruge i kriminalne strukture od pridošlica bi mogli privremeno profitirati, dok će običan svijet uglavnom imati štete. Ljudi bez igdje ičega laka su meta demagoga, raznih NGO-a, izrabljivača i mafijaša. Običan svijet, naviknuo na određeni standard, u vremenima krize gotovo zakonomjerno postaje ksenofoban, a smještaj, prehranu i kakvu-takvu integraciju pridošlica netko doista mora i platiti. Tako da ni ksenofobni refleks nije stvar samo predrasuda nego i nekih konkretnih troškova. No, sve su to eventualne posljedice tekućih događaja, a vrijedi se osvrnuti i na uzroke. Uzroka su dva – rat i porobljavanje. Kolonijalna povijest Afrike duga je i bolna. U kojem bi se smjeru afrička civilizacija razvila da nije bilo miješanja sa strane, teško je pitanje. No miješanja je bilo i sadašnje stanje u Africi izravan je rezultat te kolonijalne povijesti.

   Ipak, ni teški životni uvjeti nisu do nedavno dovodili do masovnog egzodusa Afrikanaca u Europu. Za takvo što bio je potreban jedan mali, prljavi rat. Rat za demokraciju, kako ga nazvaše. U nekoliko mjeseci Libija, jedna dotada od najstabilnijih i najprosperitetnijih afričkih zemalja, potpuno je rasturena i gurnuta u vrtlog razaranja i ubijanja. Taj rat je naoko iz čistog hira upriličio Zapad. Stari je diktator na brutalan i perverzan način ubijen, što je Hillary Clinton, vjerojatno buduća američka predsjednica, gledajući snimku samog čina, popratila usklikom oduševljenja. I taj je usklik, kao i sve danas, također snimljen. Europski su''konzervativci'' Berlusconi i Sarkozy također duboko involvirani u taj rat, izravna posljedica kojega je stampedo subsaharskih izbjeglica prema Europi, a neki drugi budući ''konzervativci'' jurišat će na vlasti upravo na valu antimigrantskih prosvjeda u Europi. Tako da perverzija i inverzija budu potpune.

Dakle, svi potrebni sastojci su tu: stoljetno porobljavanje, rat za rasturanje Libije, koja je dotada bila pouzdana brana imigrantskoj stihiji, i kao posljedica – imigrantska drama u Sredozemlju. Pitanje je samo komu je sve to trebalo? U Europi se desetljećima nepovratno mijenja etnička i vjerska struktura, s ovim novim valom imigranata taj se trend snažno ubrzava. Svatko komu glava nije isprana nebuloznim pričicama o toleranciji i multikulturalizmu zna da je to uvod u dugogodišnji niz sukoba. Vjerskih, rasnih, etničkih, kulturnih, konačno i sukoba za resurse i društvenu moć. No, Europa ima demografski problem, stari, umire. Ono što joj Afrika može ponuditi jest čisti bios, potencijal. Stoga je možda netko, srušivši Libiju, vrata Afrike, htio demografski obnoviti Europu. Onomu tko je na vrhu ionako je svejedno da li mu prihod osiguravaju crnci ili bijelci, kršćani ili muslimani.

Ako i ima nešto u tomu, to ipak nije glavni razlog. On je kao i uvijek dosada osvajanje i ujednačavanje svijeta, a ujednačavanje svake smjese, pa tako i ljudske, vrši se miješanjem. Zato se Afrikance i ostale pokreće iz njihovih domova, a Europljanima čine neprepoznatljivi njihovi domovi. Prastara priča o Tornju babilonskom. Zato vrijedi čuti Židove što oni misle o svemu tomu, ipak je njihovo iskustvo s Tornjem babilonskim najvjerodostojnije. Osvrćući se na europske nevolje s imigrantima izraelski ministar prometa Ysrael Katz je na svomu Facebooku napisao: "Pogledajte koliko je ispravna politika izraelske vlade da izgradi zid duž granice s Egiptom kako bi radnicima useljenicima iz Afrike blokirala pristup Izraelu." Istina, nije kršćanski podizati zidove, ali nije kršćanski ni stvarati uvjete da ljudi svojim životima grade ''mravlje mostove''. Tretirajući ljude kao mrave, ova civilizacija ispisuje vlastitu propast.

 

Damir Pešorda

Share
0