Na Veliki petak, na Križnom putu u Stocu, gradu na Bregavi okupilo se više o 2.500 vjernika, koji su u molitvama od križa do križa nosili svoj križ i molili se Razapetom Isusu da im pomogne u njihovim mukama. Većina njih su se molili za nekog svoga, koji je u nevolji, ili je napustio ovu dolinu suza, da ih Isus pribavi k sebi kao i onoga koji je visio na križu pokraj Njega i molio da ga se sjeti u Kraljevstvu nebeskom.

Netko je u noći s Velikog Petka na Veliku subotu razbio 12 od 14 betonskih postolja u koje se stavlja križ. Ako uzmemo u obzir materijalnu štetu, koja je velika, ali ona druga šteta je neizmjerna, jer je uzrokovana mržnjom naspram hrvatskog naroda i katoličke vjere. Kome je to smetalo na golom brdu gdje raste drača, kupine i kuke? Vjerojatno nema osobe u Stocu, a niti u BiH, Hrvatskoj koji ne bi mogli upriti prstom u počinitelje ovog vandalizma, čak bismo rekli i zločina.

Policija je u traganju za razbijačima, jer je riječ o većoj skupini, koja se je jako pripremio na rušenje postolja, jer su im trebale teške "mace" i čekići da razbiju onako debelu cementnu podlogu. Dakle, rijeć je o većem broju zlobnika. te stog neće biti teško pronaći počinitelje, ma gdje god oni otišli. Naime, nije tajna ako za znaju dvije osobe, a ovdje je bilo desetak bandita, pa će s vremenom jedan od njih izletiti iz tajnosti i iznijeti imena ostalih rušitelja križnih postolja.

S duge strane, počinitelji su poznati njihovim roditeljima, užoj obitelji i najvjerojatinije i - muftiji, pa će i ste strane procuriti imena počinitelja i razloge koji su ih na to ponukali. Vjerujem da počinitelji ovog vandalizma nisu ni svijesni, da križ nije samo kršćansko obilježje, jer križ je izumljen za mučnu smrt mnogo prije nego je Isus bio razapet na križu. U povijesti su poznata 42 križa: od lationskog križa (crux eapitata) do križa četeri evanđelja. U ovoj se grupi nalazi i kukasti križ (svastika), kao i mnoštvo drugih križeva: grčki, ruski, jeruzalemski, egipatski i drugi, ali nema - hrvatskog križa! Ali, Hrvati imaju Bleiburg, Križni put - kolonu smrti.

Očito je bila nakana počinitelja ovog gnusnog čina provocirati hrvatske kršćane, kako bi došlo do sukoba, za kojeg su oni već pripravni. Ljudi su se sabrali i preporučili Uskrsnom Kristu, da istjera sotonu iz Stoca, iz BiH i RH, jer zloduh je uhvatio maha, podržavanje islamskog terorizam, koji su već davno ubacili sjeme mržnje među narod, koji je na tim prostorima živo stoljećima u dobrom susjedstvu (komšiliku), a sada se gledaju kroz puščane cijeci ili ''pozdravljaju'' sa nožem u džepu koji svakog časa može biti zabijen u nečija leđa ili prsi.

Kako riješiti ovaj problem?

Jednostavno! Muslimanska (bošnjačka) zajednica u Stocu, čiji su sinovi srušili postolja, trebaju se dogovoriti i opraviti, vratiti u prvobitno stanje, svih 12 postolja, te na toma mjestu pozvati vjerske predstavnike iz grada i narod, da se zajednički pomole Bogu i Alahu, da se više nikad takav čin ne ponovi, ne samo u Stocu, nego nigdje u Bosni i Hercegovini. To bi bio civilizirani pothvat i temelj za dobrosusjetske (komšinske) odnose u gradu i u državi. To je demiokracija na djelu.

Roditelji znaju čiji su to sinovi i kćeri koji su razbili temelje križa, pa kad su imali toliko hrabrosti, snage i mržnje, da to učine, neka sada pokažu dobru volju i poprave nanašenu štetu. Roditelji su odgovorni za svoju djecu, te ako oni ovaj vandalizam prešute, ili mu daju podršku, onda su oni svoju djecu uputili na stramputicu i eventualno na drugi zločin, i poslali ih u sigurnu smrt, samo je pitanje vremena.

Dapače, ovaj vandalizam učvrstio je hrvatsku i katoličku zajednicu još jače i odlučnije, pa bi se u slijedećim sličnim pokušajima moglo nekoga koštati glave. Onda će roditelji shvatitim, da nisu svoju djecu uputili na pravi put, put ljudske snošljivosti, križni put na kojemu svaki čovjek nosi svoj križ, pa bio jedan od onih 42 križa, ili si izdeljati svoj vlastiti, pod kojim će jednog dana posrnuli, pasti pod teretom i umrijeti.

Hrvati ne mrze bosanskohercegovačke muslimane, ili Bošnjake, nego osuđuju zločin koji se u njihovo ime čini i baca blato na sveukupno pučanstvo, od kojih većina nema ništa zajedničkog s bilo kakvim zločinom ili terorom. Političarima i medijima je u interesu da izazivaju nerede, jer jedni i dugi od toga žive. Političari - pale i gase, pa se tako javno ističu kao slobodoljubivi predstavnici građana , i tako stiču povjerenje naroda; mediji pak žive od ovakvih senzacija, jer slike i priče o zločinima na naslovnim stranicamna prodaju tisak i reklame. Mali ekrani, radio postaje i portali bujkte ubojstvima, prostitucijama i kriminalom, kao da se u državi drugo ništa i ne zbiva.

U budističkoj tradiciji, problemi su prihvaćeni kao važan čimbenik u životu. Tibetćani ustvari mole za njih.''Daj mi da ja dobijem potrebnu teškoće i muke na ovom putu tako da moje srce bude u istinu uzbuđeno i moja čežnja za oslobođenje i univerzalnu skladnost bude dosljedno ispunjena.'' Dakle, problem nije uvijek problem, nego ljudi od problema prave nesnošljive poteškoće. Ljudi koji shvate da su problemi sastavni dio života, lakše će podnositi poteškoće koje će ih ojačati za život i dati im izdržljivost u životu. Prije nego se odlučite na svađu ili osvetu, pokušajte sa protivničke strane shvatiti njihov problem, jer samo tako se čovjek može oslobodit od nepotrebnog stresa i zločina. Ne čini drugom zlo, jer Besmrtni bogovi su doduše spori ali sigurni osvetnici roda ljudskog.

 

Rudi Tomić / Toronto

 

Share
0