„Biram udbaša“ – mogao bi biti predsjednički predizborni slogan?
Upisati doktorski studij za vrijeme obnašanja dužnosti Predsjednika Republike Hrvatske samo ide u prilog tvrdnji da je funkcija šefa države beznačajna, odnosno minorna; toliko minorna i malo zahtjevna dužnost s toliko slobodnoga vremena da možeš, eto dok si 5 godina Predsjednik RH, steći i "važnu" titulu doktora znanosti.
Ovaj slučaj upisivanja doktorata nakon što si neposredno izabran voditi zemlju jedinstven je i poseban u cijelomu svijetu, no i Hrvatska je jedinstvena i posebna država, na jedan doista tužan način...
Mogli bismo kazati da studij političkih znanosti (ili točnije: političkih "nauka" kad govorimo o zagrebačkom Sveučilištu) ionako nije nikakav studij; neka se nađe takav drznik koji bi politologiju usporedio s fizikom, farmacijom ili čak pravom i ekonomijom. K tomu, političke nauke u Zagrebu zaista jesu rasadnik neojugoslavenštine, neoorjunaštva i militantnog ljevičarenja – što je od toga potrebno Kolindi Grabar Kitarović, ostaje nejasno.
Nedavno je hrvatska javnost upoznata s viješću da je prihvaćen izvještaj povjerenstva za ocjenu teme doktorskog rada studentice doktorskog studija, Predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović. Predsjednica piše doktorat na temu "Odgovornost za zaštitu (R2P): Koncept, izazovi, ograničenja i naučene lekcije (slučaj Libije)".
Svi možemo odahnuti, jer, tim će radom zaista porasti hrvatski bruto društveni proizvod, a o koristima koje će od tog rada imati svjetska znanost ne treba posebno ni govoriti. Šalu na stranu, no prilično je neodgovorno, promatrajući iz "znanstvene" perspektive, obrađivati (geopolitički) događaj kojemu nije proteklo ni puno desetljeće. Ako se ne možemo, barem u Hrvatskoj, složiti što se dogodilo u II. svjetskom ratu, odnosno, ne samo da se ne možemo složiti glede tumačenja uloge NOB-a ili NDH-a u tom razdoblju, nego se nismo u stanju složiti oko činjenica, primjerice, koliko je ljudi pobijeno na Bleiburgu ili u Jasenovcu, te je li potonji bio logor i nakon 1945., a da ne govorimo o desetljećima koja uslijediše... Za pitanja što se i zašto dogodilo u Libiji, te koje će posljedice imati (primjerice migrantsku eskalaciju, kao samo jednu od posljedica po Europu), morat ćemo pričekati stotinjak godina, ako želimo biti barem djelomično objektivni u raščlambi i tumačenju tih događaja.
S druge je strane ironično što se Predsjednica bavi temom R2P ("Responsibility to Protect"), odgovornost za zaštitu od genocida, ratnog zločina, zločina protiv čovječnosti..., dakle doktrinom koja služi velesilama kako bi se uplitale u unutarnje stvari suverenih zemalja, ma koje one bile, jer sama nije preuzela R2P, odnosno odgovornost za zaštitu nekih temeljnih vrjednota vlastitog naroda kojemu je na čelu i za čije bi se interese trebala zalagati i štititi ih, pa i pod cijenu pada popularnosti u lažnim anketama ili napada od strane intelektualnih proletera t.j. režimskih novinara.
Predsjednica je propustila zaštititi simbole i znakovlje HOS-a, postrojbe koja je dala izuzetan doprinos u Domovinskom ratu, vojno najčišćem ratu u suvremenoj povijesti. Predsjednica je propustila zaštititi pravo na vjeroispovijest i iskazivanje pijeteta prema žrtvama bleiburškog genocida. Predsjednica je propustila zaštititi najtemeljnije demokratsko pravo svoga naroda – pravo na izravno odlučivanje putem referenduma. No, dobro. Možda kad obrani ovu izvrsnu doktorsku tezu nauči nešto o odgovornosti za zaštitu, barem vlastita naroda ili biračkog tijela. Ipak učiš dok si živ.
„Neimenovani“ je bivši savjetnik Predsjednicu „krivo“ savjetovao glede pozdrava „Za dom spremni“ (kao da ti za to treba savjet), no tko je nju savjetovao glede odabira mentora na doktorskom studiju? Naime, Anton Grizold, slovenski profesor i predsjedničin mentor, u Udbi je imao kodno ime ‘Gane’, a za potrebe jugo-komunističke tajne policije špijunirao je američki Kulturno-informativni centar u Ljubljani! “Nije isključeno da je Grizold osim za Službu državne sigurnosti bivše države, radio i za vojnu sigurnosnu službu JNA i da je bio i KOS-ovac,” izjavio je vodeći slovenski istraživač komunističkih zločina i publicist Roman Leljak, što je sve objavljeno u „Bujici“ od 11. 02. 2019. godine.
I tako s jedne strane Predsjednica „promiče“ LNG terminal i inicijativu „Baltik-Jadran“, a s druge strane joj doktorsko-akademsku sudbinu doslovno kroji čovjek koji je cinkao Amerikance Udbi, Kosu i komu sve ne. Pritom valja kazati da se mentori na doktorskim studijima biraju od strane doktoranta – ne dodjeljuju se – nego biraju. „Biram udbaša“ – mogao bi biti predsjednički predizborni slogan za drugi mandat. Ako ništa bio bi u jednom dijelu istini, ili u cijelosti?
Sve u svemu, iako trenutnoj Predsjednici bivše sramote od Mesića i Josipovića nisu ni do koljena, institut Predsjednika RH se nastavlja srozavati: prvo suludim izmještanjem ureda diljem Lijepe Naše, upisom doktorskog studija (ni manje ni više no političkih nauka), a i odabirom (bivšeg) udbaša za mentora te još nekim potezima koje ćemo izostaviti. Odrekla se onih bez čije (političke) podrške ne bi vidjela vlasti, a ako misli da će ljevičari glasati za nju ili da će joj Gogi „Njonjo“ Jandroković i Lovro „Hvaljen Isus“ Kuščević odraditi kampanju kako treba, Predsjednica je u izrazito opasnoj zabludi.
Nije, ipak, sve tako crno. Mnogi, govoreći o Tuđmanu uvijek govore i naglašavaju „doktor Franjo Tuđman“, „doktora Franje Tuđmana“, „doktoru Franji Tuđmanu“, kao da je njegov doktorat ono po čemu će biti upamćen. Trenutna će Predsjednica, kad jednoga dana obrani disertaciju, također postati „doktorica Kolinda Grabar-Kitarović“. Ništa više, ništa manje, tek fusnota u bespućima povijesnih zbiljnosti.
Mila Marušić