Samo šest mjeseci od konstituiranja koalicijske vlasti, potaknut izjavom ministra financija Slavka Linića o izvanrednom stanju u zemlji, odlučio sam analizirati programski okvir izbornog programa Kukuriku koalicije. Famozni Plan 21, koji je bio putna karta vladajućih u Banske dvore sadrži 15 točaka skrojenih po populističkom modelu zadovoljavanja građanstva prije izbora, poslije se i onako ne mogu žaliti. U prvoj točki programskog okvira Kukuriku koalicija obraća se radništvu.

• „Radnici koji su izgubili radna mjesta, potplaćeni i neplaćeni radnici i svi oni ugroženog standarda i položaja u društvu, od izbora očekuju samo jedno-promjene društvenih i gospodarskih vrijednosti u korist rada i stvaranja, a ne profita i dijeljenja prema političkim kriterijima i osobnim interesima. Sve dok u Hrvatskoj ima nepravde, nesigurnosti i nejednakosti, naša koalicija će štititi zapostavljene i one koji su izgubili u tranzicijskom srazu rada i kapitala i biti im oslonac“-stoji u prvoj točki Plana 21.

Teško se odlučiti, nakon samo šest mjeseci, koji dio izbornih obećanja je više pogažen. U vrijeme raskidanja temeljnih kolektivnih ugovora, rezanja radničkih prava i najava otpuštanja tisuća zaposlenih u javnom sektoru teško je pronaći primjer zaštite radničkih prava. Obećanje o sprječavanju dijeljenja profita prema političkim kriterijima, pored Čačićevih kadroviranja i guranja interesnih projekata, postaje toliko deplasirano da je koaliciji najbolje izbrisat ovaj pasus sa službenih stranica. Pričati o zapostavljenim i marginalnim skupinama, a u isto vrijeme podizati stopu PDV-a, cijene goriva i električne energije klasični je primjer zavaravanja najpotrebitijih.

U drugoj točki programskog okvira govori se o zaustavljanju daljnjeg inozemnog zaduženja države i građana.

• „Model upravljanja državom na temelju populističke i koruptivne distribucije posuđenog novca, a ne zarađenog, stvorio je krizu. Tako dalje ne može“.

U samo šest mjeseci Linić je, dobro zaštićen plaštem režimskih medija, dva puta izdao obveznice na inozemnom tržištu te nas tako zadužio dodanih 15 milijardi kuna. Sličan trend možemo očekivati do kraja godine pa i ovu točku programa možemo pripisati predizbornoj retorici.

Treća točka programa govori o teškom položaju sindikata, poslodavaca i radnika te o općoj nesigurnosti.

• „Nezadovoljni su potplaćeni radnici i marginalizirani sindikati izvrgnuti najgrubljem obliku neoliberalnog kapitalizma. Hrvatska je ostala rubno područje tranzicije u kojem je sve dopušteno. Nezadovoljni su poduzetnici i poslodavci koje guši teret poreznih opterećenja i mogućnost poticanja proizvodne djelatnosti, a u konačnici neizvjesna naplata obavljenih“.

I što je Kukuriku kolicija napravila? Donosi zakon o reprezentativnosti sindikata kako bi ih što više kontrolirala, razbila i izolirala. Reže radnička prava, a poslodavcima dodatno otežava poslovanje povećavši stope PDV-a i cijene energenata. Vrhunski plan izlaska iz krize.

Četvrta točka plana govori o nedostatku vizije koja bi pokrenula Hrvatsku.

• „Opću nesigurnost i egzistencijalnu zabrinutost potencira pomanjkanje vizije, znanja i sposobnosti onih koji vode zemlju da pronađu put za izlazak iz krize“.

Aktualna vlast, objedinjena u koaliciju, za sada nam je kao jedinu viziju ponudila Čačićev program obnove fasada. Dakle, s Čačićem na fasadu i kroz fasadu na put izlaska iz krize.

Peta točka programa govori o potrošenom modelu vladanja i upravljanja.

• „Danas su opći interes i potreba za promjenom potrošenog modela gospodarskog i društvenog razvoja veći nego ikada do sada“.

Model koji gledamo u šest mjeseci vladanja koalicije već je viđen. Radi se o neoliberalnom modelu, rođenom u SAD-u početkom 19.st.. Ne da je već viđen nego je potrošen prije pola stoljeća.

Šesta točka programa bavi se perspektivom razvoja i napretka.

• „Mi najavljujemo promjenu prirode hrvatskog kapitalizma i konačni odmak od prakse kapitalizma perifernoga, nekontroliranog, pa i ne zakonitog profita, bogaćenja na štetu nacionalnih interesa….“

Eh, da su mogli, dok su pisali program, vidjeti Čačića kako gura projekt Omble mimo svih studija i savjeta, ali i mimo nacionalnih interesa. Da su samo mogli vidjeti Linića kako rasprodaje posljednje obiteljsko srebro u vidu Croatia osiguranja i Hrvatske poštanske banke.

Sedma točka programa govori o suradnji države i građana u upravljanju državom.

• „Država i upravljanje državom mogu biti dobri i učinkoviti onoliko koliko je snažno uključivanje i sudjelovanje građana u upravljanju i odlučivanju“

Koliko su spremni na suradnju s narodom najbolje su demonstrirali ignorirajući javno mnijenje prilikom otkazivanja pokroviteljstva nad bleiburškom komemoracijom, ali i ignorirajući ekološke udruge kod rasprave o TE Plomin i HE Ombla. Treba li spominjati kako nisu snizili broj potpisa potrebitih za pokretanje referenduma što bi bio direktno sudjelovanje građana u svim društvenim pitanjima.

Osma točka progovara o europskom putu Hrvatske.

• „Naše promjene osiguravaju europski put Hrvatske kao samosvjesne zemlje s vlastitim interesima unutar globalnih europskih i svjetskih integracija“.

Toliko su posvećeni očuvanju državne samosvijesti i integriteta države da je premijer Milanović nedavno izjavio kako granice država ne smiju biti prepreka širenju EU- državni interesi nema što!

Kukuriku koalicija u devetoj točki programa bavi se strahom od građana od promjena i reformi.

• „Potreba za promjenama danas je veća od straha prema promjenama. Nesigurnost u sadašnjost i strah od nastavka nesigurnosti u budućnosti veći su od neodgodivosti promjena i odricanja radi sigurne budućnosti“.

Za sada strah od odricanja ne postoji samo kod političkih uhljeba SDP-a, HNS-a, HSU-a i IDS-a. Sigurna budućnost s ovom vladom ravna je scenariju iz znanstveno fantastičnih filmova.

U desetoj točki programa dolazimo do gospodarskih tema.

• „Umjesto oporbene kritike mi imamo rješenje za zapošljavanje i gospodarski rast u pravednijem društvu“.

Pad industrijske proizvodnje, pad BDP-a, pad izvoza, rast inflacije, da, imate rješenje za pronalazak puta u propast!

Jedanaesta točka govori o povezanosti razvojnih programa u koaliciji.

• „Naša koalicija nudi međusobno povezane i međuovisne konkretne programe i politike strukturnih promjena….“

Za sada je jedina, uspješna, poveznica gospodarskih programa stranaka Kukuriku koalicije raspodjela fotelja u ministarstvima.

U dvanaestoj točki bave se preduvjetima za gospodarski razvoj.

• „Naši modeli i naši programi gospodarskog razvoja temelje se na sljedećim osnovnim točkama: rast BDP-a, održivi rast proračunskih prihoda i snažno ulaganje u znanje i obrazovanje….“

O rastu BDP-a iluzorno je više bilo što govoriti, konačno je i Linić priznao kako on neće biti na razini plusa od 0,8 posto pa se složio s ekonomistima kako je realnije očekivati pad od 1.5 posto. Rohatinski poručuje vladi kako će deficit proračuna biti 4, 3 posto, a o ulaganju u znanje dovoljno govori imenovanje Željka Jovanovića na čelo jednog od najvažnijih resora u zemlji.

Trinaesta točka programa govori o europskim integracijama, budućnosti Hrvatske u Eu i zaslugama Kukuriku članica za uvođenje europskih vrijednosti u zemlju.

• „Kao stranke koje su hrvatsku unijele europsku ideju i započele europski proces, bit ćemo odlučni u obrani ljudskih i nacionalnih interesa novog doba“.

Da se pitalo prethodnike, a i sadašnje lidere Kukuriku koalicije, Hrvatska bi još tapkala u Balkanskom mraku, a o obrani nacionalnih interesa sve ste kazali 1991.

Četrnaesta točka govori o dramatičnom izboru koji je pred građanima.

• „Hrvatski građani suočeni su s temeljnim političkim izborom- izborom između naše vizije progresivne Hrvatske u kojoj građani institucije zajedno rješavaju najveće razvojne izazove i nazadne Hrvatske u kojoj je budućnost države i građana prepuštena pojedinačnim interesima nekolicine na vlasti“.

Odlično ste riješili budućnost države i građana- volan države prepustili ste notornom Čačiću!

Za kraj najbolja izjava Kukuriku koalicije.

• „Naš i vaš savez- poručuje ovako dalje ne ide, ne može više po starome“.

Potpisujem, ovako, sa vama, više jednostavno ne ide.

Željko Primorac