Proteklih deset godina već je postalo uobičajeno da se pred svake izbore govori o potrebi jedinstvenog nastupa desnice. Jer, ljevica je jedinstvena a desnica razmrvljena na desetak strančica koje, nastupajući zasebno, ne mogu postići izborni uspjeh.

U ovom općeprihvaćenom mišljenju valja biti oprezan prema podjeli na ljevicu i desnicu jer ona, u Hrvatskoj, može odvesti na krivi put.

U odnosu na temeljno pitanje koje stoji pred Hrvatskom a to je njena, barem formalna, samostalnost i suverenost ili ponovna državna sveza s drugim narodima, podjela na "lijevo" i "desno" nije prikladna.

A na izborima, baš kao i na referendumu o pristupanju Europskoj uniji, stranke bi se trebale razdvojiti na one koje su za samostalnu i suverenu hrvatsku državu, izborenu u Domovinskom ratu i priznatu od svijeta, i one koje su za  ponovnu zajednicu s drugim narodima tj. Europsku uniju. A to nije podjela na "lijeve" i "desne"

Primjerice, već godinama HSP slovi kao najdesnija stranka u Hrvatskoj a njen čelnik,   na kraju prošlog saziva Sabora, izjavljuje kako je najveći uspjeh tog saziva osnivanje "Saveza za Europu" .

Ili, predsjednica novoosnovane stranke HRAST  javno se izjašnjava za članstvo Hrvatske u Europskoj uniji.

Stoga se postavlja pitanje kako stranka, koja je za državnu samostalnost i suverenost, može nastupiti zajedno sa strankom koja je za članstvo Hrvatske u Europskoj uniji?

One se , dakle, ne slažu u temeljnom pitanju za Hrvatsku, a u očima neupućenog građanstva obje su stranke „"desne".

Iz navedenog se vidi da je, za predstojeće izbore i referendum, podjela na „lijeve“ i „desne“ posve neprikladna.

Prava stranačka podjela u Hrvatskoj trebala bi biti na  „Savez za Hrvatsku“ i „Savez za Europu“.

Prvi bi trebao zagovarati da Hrvati sami upravljaju svojom zemljom, a drugi, Sanaderov savez,  da Hrvatskom  kao i proteklih 900 godina politički i gospodarski upravljaju stranci.

Milovan Šibl / Izravno.com