Nedavno se u Švicarskoj sasta skupina Bilderberg. Čine to još od 1954. Ime im potječe od hotela u kojem su se prvi put sastali. I neprestano je to bilo tajno. Tek u novije vrijeme, zahvaljujući internetu, ne mogu više u miru obavljati svoje skrivene poslove. Ljudi odvažna duha, pravdoljubivi, ponekada i pustolovi, ušli su im u trag.

Saznalo se da razgovaraju o raznim trenutnim bitnim pitanjima. Ne bi trebalo dizati galamu da samo razgovaraju. Oni pritom i zaključuju te to provode u djelo do sljedećeg sastanka kada će o svemu položiti račun. A oni su bankari, političari, vlasnici javnih glasila, jednostavno ljudi koji imaju u rukama veliku moć. I gdje je tu sad demokracija, biranje vlada i predsjednika? Nigdje, to je čista tiranija, pokušaj da kugla zemaljska postane veliko poduzeće kojim upravlja klika koja je sama sebe odabrala za to.

Ovi bilderbergeraši kao da potječu iz nekih struktura koje bi se otrovno htjele obviti oko Herceg Bosne. Osokoljene upravo njima i dalje nastavljaju dar-marom na ovim prostorima. Smjenjuju sve po redu, tuže, htjeli bi zatvarati. Nije ih briga za štetu i posljedice. Bilderbergerovci su iza njih. Sjetimo se samo lorda Carringtona, lorda Owena, Ashdowna, Bildta. Sve cvjećka do cvjećke koja zaudara otrovnim mirisom. Hrvati u Herceg Bosni dobro znaju kako djeluju. Zaboravismo Holbrooka i njegovo čedo Daytonski mirovni sporazuma. Zaustavi rat koji su njegovi raspirivali, ali plamen nije bio poslušan pa sprži njihove naume, te zbog toga nakaradno podijeli državu BiH. Sve jasno: opet narode u noj treba držati jedne protiv drugih dok ne kucne čas za novo miješanje karata. Sad na nebu predaje račun o svemu. Ovi, pak, ovdje trebali bi ga predati nama. Život ide dalje i ne ćemo se maknuti s ovih prostora unatoč svim njihovim silnim nastojanjima. Istina, teško da će se odavde maknuti i njihovi pomagači. Ta gdje bi mogli ne plaćati poreze, kupovati glasove, ubirati postotak, ne plaćati ljude u svojim tvrtkama, strinama i tetkama davati radna mjesta... toga jednostavno nigdje nema. Znaju oni kako se to radi, očevi im vjerno služiše Partiji pa im prenesoše mudrost. Ali, život i dalje teče unatoč i njima. Sve zajedno odnijet će ih vjetar, a povijest će pričati o nama spominjući se djela koja smo stvorili u teška, nesklona vremena.

Dok razmatramo o svemu ovome, nemojmo zaboraviti ni Bodu Hombacha. Njegova je šapa nad mnogim javnim glasilima u državi Hrvatskoj. Vlasnik je WAZ-a, a taj je vlasnik EPH, koji je opet vlasnik većine javnih glasila u našoj sredini. Demokracija? Ali, i on se vrza oko Bilderbergerovaca te je sustvaratelj programa europske komunističke, oprostite, Socijalističke internacionale, nema neke velike razlike. Puno je toga povezano, samo nam to nitko ne govori da ne bismo shvatili koje su prave namjere. Počnemo li shvaćati zasut će nas Big Brotherom i sličnim smećem. Pokušat će nam nametnuti razmišljanje je li taj i taj u tom smeću dobro postupio ili nije. A da bismo mogli odgovoriti, trebamo to gledati. Pa će nam ukrasti i vrijeme koje smo mogli uporabiti za puno pametnije stvari. Mreža je, dakle, unaprijed postavljene i čeka ribice da se u nju hvate.

Imajući ovakve stvari u glavi nisam se naljutio neki dan. Pozvali me da govorim o pobijenim hercegovačkim franjevcima. Iz tuđine su, ne znaju o tome, a i komunizam im je tuđ. I govorio sam. Na kraju mi darovaše hrvatsku zastavu. Ugodno sam se iznenadio. Tek kasnije saznadoh da su mislili kupiti onu plavu, s onim zvjezdicama, za koju kažu da je zastava BiH. Pa im je vodič rekao... Valjda su nešto shvatili od tih njegovih riječi. Dosta je barem i to da jednom Hrvatu, pogotovu onom iz Herceg Bosne, ne mogu darovati nešto takvo. Dobra je to podloga za razmišljanje i traži odgovor.

Spremam se napraviti letak na raznim tuđim jezicima koji će kratko reći o važnosti Širokog Brijega za Herceg Bosnu, Hrvatsku, Katoličku Crkvu. U nekoliko rečenica pokušat ću im ispričati našu priču? Hoću li uspjeti? Nego što, i sami je pokušaj uspjeh.

Miljenko Stojić