Nakon neviđenog pritistka javnosti i Milanovićevih napada histerije (navodno se valjao po podu i prijetio Remetincem) ministar Ostoja Ranković konačno je riješio slučaj „poljudske svastike“.

Svi možemo odahnuti, nogometna javnost pogotovo, a i predsjednik vlade Zorom Milanović za jedno vrijeme može odložiti pljosku s Martelom. Sada je očito da je hrvatska javnost trebala pokazati više razumijevanja i strpljenja prema ministru unutarnjih poslova, njegovoj marljivosti, jer cijeli je slučaj bio vrlo zahtjevan, zapetljan i trebala je velika doza inteligencije, mašte i profesionalne pronicljivosti.

Dana 4. srpnja 2015. U 13:00 na graničnom prijelazu Goričani uhićeni su Zdravko i Zoran Mamić.

Poljudsku svastiku narisao je Zdravko Mamić, potreban materijal i alat prskrbio mu je brat Zoran i pod okriljem splitske noći braća su svoje simpatije prema nacizmu nacrtali na poljudskom travnjaku. To je razlog zašto je policija jučer i prekjučer temeljito „češljala“ dinamovu oružarnicu.

Imali su braća i pomagače, ugledne ljude iz HNS-a, sve same naciste i fašiste. Predsjednik Davor Šuker, na primjer, dobro pozna poljudski travnjak i zna koje je mjesto najbolje. Međutim tu nije kraj listi osumnjičenih, traže se oni pravi nalogodavci – jer nije to ni predsjednik Dinama Mirko Barišić – ministar Ostoja Ranković želi temeljito isušiti nogometnu i hrvatsku močvaru; ognjem i mačem ustrojiti SDPartijsku red i strahovladom montiranih političkih procesa pripomognuti SDPartijskoj izbornoj kampanji za Sabor.

Ministra Ostoju Rankovića ne muči dvojba hoće li braća Mamić priznati djelo i prokazati svoje nalogodavce, kao pripomoć stiže mu provjereni udbaški batinaš, pukovnik Ivan Fumić, njegova tehnologija gastroskopije pendrekom čuvena je po učinkovitosti i nema tog junaka koji neće potpisati priznanje.

Zoran Milanović trlja ruke, Frljić mu dodaje kremu da se dlanovi ne zapale... ide, krenulo je, protivnici padaju kao snoplje. Tko je sljedeći na redu nije teško odgonetnuti: riječ je, naravno o šefu oporbe i njegovom najbližem suradniku, Tomislavu Karamarku i Milijanu Brkiću, a onda sve redom koji drže ruku na srcu kod intoniranja Lijepe naše poslati u kaznionicu ograđenu samo bodljikavom žicom ili aktivirati proizvodnju „mermera“ na Golom?

Plan je gotovo savršen, gotovo genijalan, gotovo odrađen, gotovo... gotovo je gotovo. Kome to zvono zvoni?

 

L. C.