Kad je mađarski premijer Orban zatvorio granicu i s Hrvatskom i sa Srbijom, proglašen je fašistom, nacistom, smećem i t.d., jer je to učinio u interesu svoje zemlje.

Kad je za migrantsku krizu kao suodgovornu osobu i financijera „ratom pogođenih“ Aližiraca, Egipćana, Afganistanaca, Jemenaca, dakle svih osim Sirijaca, prozvao Geroga Sorosa, mađarskog Židova koji financira sve protukatoličke i protunacionalne udruge, agencije i pokrete diljem svijeta, uključujući i naš „domoljubni“ SDP, nitko nije ni „beknuo“.

U doba medijske kontrole i tiranije krupnog kapitala raznih lobija i interesnih skupina, pravi se državnički potezi prepoznaju po reakciji: ili je velika galama ili potpuni muk. Isto tako kad slovenski premijer Cerar, koji je neka vrst ljevičara, sad postavlja žicu, evo laveža Besne Vesne i vrlog nam Ostoje. Austrija također postavlja ogradu na granicu sa Slovenijom, dakle sve zemlje koje drže do sebe, koje čuvaju svoje vrhovništvo (suverenitet, za one s nezavidnim znanjem hrvatskoga jezika), sve vlade rade u interesu svoga naroda i djeluju s ciljem očuvanja svojih vrijednosti, bile one lijeve, desne, liberalne ili zelene.

No, Hrvatska koja se nalazi u poslijeizbornom metežu ne poduzima ništa, a još uvijek aktualna vlada se ponaša kao da nije na vlasti; o migrantima se govori sve manje i manje, o suludim potezima diletanta Lalovca glede konverzije švicarskog franka ne čujemo ništa, a to su dva goruća pitanja za cijelu Hrvatsku i njezin narod. Dogodit će se sljedeće: poslije nove godine, neovisno o tome ima li vlade ili ne, banke će se zatvoriti, bankomati će utihnuti; migratni, njih pedesetak tisuća, koliko ih već bude „zarobljeno“ u Hrvatskoj, jer ne mogu ni u Sloveniju ni u Mađarsku, će početi divljati. Uzgred, čisto sociološki, odnosno matematički, kad je na određenom prostoru 5% stranog tijela (migranata), nastaju nemiri i zategnutosti, a kda brojka dođe na 10%, nastaju – velika sranja, kako naš narod to lijepo sroči.

Veliki će problemi pogoditi Hrvatsku svi odjednom, a ne jedan po jedan kao što je bilo do sad. Hrvatska se istovremeno ne može nositi s iseljavanjem stanovništva, nezaposlenošću, doseljavanjem migranata, javnim dugom koji je dosegao 90% BDP-a, tolikim brojem nezaposlenih, problemom švicarskog franka i t.d., a sve to s nepostojećom vladom. No, što će se hrvatski narod time zamarati, kad je na Cvjetom trgu tako lijepo, kad je na riječkom Korzu sunčano, kad je na splitskoj Rivi tako ugodno...

I što će se taj neradnički hrvatski narod, koji, ironično, opet odabire Partiju koja promovira radničko samoupravljanje, zamarati svim gorućim problemima; sviđa se tom narodu luđak koji viče: „No pasaran!“, tu španjolsku komunističku parolu, sviđa im se „last-minute“ kandidiranje Vesnice Pesnice za glavnog tajnika UN-a, godi im što nepismeni Lalovac kopa grob hrvatskoj ekonomiji, a drug Ostoja se tek nakon 3 mjeseca migrantske najezde sjetio da bi ih možda mogao registrirati. Ali, kako je sve povezano, počeo ih je registrirati tek kad je Merkel poručila da će sve migrante vratiti u zemlje EU u kojima su ih prvi put registrirali; a eto, Mađari i Slovenci podigli ogradu, a drug Ostoja registrira – izvedite zaključak.

Zašto kontroverzni luđak od premijera nije migrantima vikao: „No pasaran!“? On, Kotromanović i Prgomet pijuckaju vino i pregovaraju o ministarskim mjestima i inim funkcijama. MOST, koji je kao pobjednik izbora trebao biti faktor koji će stabilizirati, odnosno omogućiti vladu, koju god, počinje se urušavati i zapravo je postao najnestabilniji faktor. MOST je bomba, a s bombom nema pregovora jer bomba zna samo jednu riječ: bum!

Hrvatska nije Norveška (osim za Vrdoljaka) ili Švicarska pa da se sad lijepo pola godine možemo natezati oko toga je li Hrvatskoj bolje kao samostalnoj ili joj je bolje u zagrljaju „regijona“. Situacija je kritična i sve će se raspasti, neovisno o tomu ima li ili nema vlade, ali eto; treba uhvatiti još malo sunca dok ne počne prava zima, treba popiti kavicu ili pivicu, otići na marendu, svratiti do lokalne birtije ili skoknuti u obližnji restorančić.

No, nakon 60 godina jugoslavenskog zaduživanja, nakon Titovih prijevara i koketiranja između SAD-a i SSSR-a kako bi dobio još koji kredit za financiranje uzaludne države; nakon što je Račan u jednoj godini prodao strancima 45% hrvatskog bankarstva, nakon Sanaderovih udbaškim muljaža i prijevara, nakon predstečajnih nagodbi gdje se dugovi praštaju po dirigiranju partijskog štapića, mora se postaviti pitanje: tko će to platiti? Sva ta petljanja, prijevare, natezanja, „ćo mi ćo ti“, ćakula, ljenčarenje (ili ljevičarenje) – to će netko morati platiti.

Postoje samo dva scenarija koji se međusobno ne isključuju: banke će povući sav novac i zatvoriti bankomate, dakle bit će gore no grčki scenarij, i migranti će urušiti sustav budući da u Hrvatskoj ne postoji infrastruktura za njihovo zbrinjavanje, a i kad bi postojala, pokleknula bi pod tolikim brojem.

No, zašto se zamarati tim crnim mislima, kad možemo popit kavicu, a dragi Drago, mudri Zoran i besna Vesna će sve to rješiti, kao što su dosad rješavali..., izdajnički.

 

Josip Gajski

Share
0