Napadi na osumnjičenog plagijatora ministra Pava Barišića ne jenjavaju, ali isto tako i zdrug njegovih branitelja se tek tako ne predaje i mogli bismo unedogled elaborirati i razglabati tu visokoškolsku farsu kad bi to imalo smisla.

Ali besmisleno je trčati za takvim mamcem, baviti se plagijatima u akademskoj zajednici kad su stvari više nego razvidne. Sve su to negdašnja i još uvijek nazočna „samoupravljačka posla“ i bavljenje znanstvenim jalovinama.

Ministar Pavo Barišić se brani da nije u svom članku „Does Globalisation Threaten Democracy“) ništa plagirao samo je tiskarskim previdom u fusnotama u časopisu „Synthesis Philosophia“, (2008.) previdom zaboravio navesti autore Stephena Schlesinga, Samuela P. Huntingtona i Carla Baggasa, a onda je to u kasnijem izdanju 2012. godine ispravljeno u skladu s uzusima.

>>

Naravno, jer je u međuvremenu u Hrvatskoj bilo izašlo na vidjelo da Pavo Barišić petlja, prepisuje i kompilira (godine 2011. bio je prijavljen Odboru za etiku) na način koji nije uobičajen u znanstvenoj zajednici. Nakon toga, svjestan da se u inozemstvu prate znanstveni radovi, događaji i skandali u znanstvenoj zajednici, uredno je i u skladu s dobrim običajima svom tekstu dodao autore i izvore. Međutim, „propust“ iz prvog izdanja mogao se ispraviti u drugom izdanju na način da uredništvo časopisa napiše napomenu i objasni što se dogodilo. Zapravo se o svemu Uredništvo filozofskog časopisa treba očitivati, ali toga se izgleda nije nitko želio sjetiti. Hrvatski Nacionalni odbor za etičnost odvagao je argumente pro i contra i rekao svoje: kriv je!

Zanimljivo je tko sve iz sveučilišne i akademske zajednice brani ministra Pava Barišića i još je zanimljivije tko ga ne napada. Ne treba previše trošiti riječi na figuru nagnječena glasa – na afektiranja rektora Borasa; svojim medijskim nastupom komplementaran je Barišićevom dražesnom frfljanju i njihov je rozasti nastup zapravo degutantan. Neka to drže u privatnosti. Još se manje treba opterećivati skupinom devetorice akademika i uglednih sveučilišnih profesora koja svesrdno brane Pava Barišića, predvođena akademikom Miroslavom Radmanom, Slobodanom Vukičevićem i Vladimirom Paarom. Oni zalažu svoje časno ime, ali ne i znanje o temi o kojoj je Pavao Barišić pisao jer su iz druge znanstvene „branše“ i nisu referentne osobe kad je riječ o filozofiji.

 Još je zanimljivije da se skupina oko Borisa Jokića i Nevena Budaka, tzv. reformatori srpsko-hrvatskog školstva, ušutila i primirila. Ova skupina se ne izjašnjavaju o slučaju Barišićeve skandalozne krađe intelektualnih vrijednosti. Njima je, izgleda, ministrovo objašnjenje posve prihvatljivo i ne vide u čemu je problem. Slično je i s uvijek nasrtljivim medijima koji su, sjećamo se, činili sve kako bi diplomu Milana Brkića proglasili plagijatom i na taj ga način diskvalificirali za svaku državnu funkciju.

>>

Nije reagiralo ni dežurno pljuvalo, Željko Jovanović; njegovo „znanstveno“ suautorstvo u znanstvenim člancima razotkrio je dr. Josip Stjepandić) i prijavio nadležnom tijelu. Kontekst iznenadne šutnje je „znanstveni opus“ bivšeg ministra Jovanovića, tj. prijevara koju više ne može pokriti ni autoritet ni solidna premreženost Glavnog tajnika HAZU-a, Pava Rudana, koji je kao urednik časopisa morao reagirati i ne dozvoliti da se Željko Jovanović pojavio kao suautor – jer to ne odgovara istini.

Šuti i Milorad Pupovac, ali ne zbog toga jer ima važnijeg posla, makar treba javnosti protumačiti što je njegov pulen Dragan Crnogorac, zastupnik u Hrvatskom saboru i potpresjednik SDSS-a radio na tzv. obilježavanju tzv. republike srpske u Banja Luci? I Milorad Pupovac pun je razumijevanja za Barišićevo plagiranje znanstvenih radova, jer prvi Srbin u Hrvata (srpski premijer u sjeni Plenkovićeve Vlade) ne posustaje i ne odustaje od sveučilišne karijere svoga sina Ozrena  na Riječkom sveučilištu. Sve je već dogovorio s ministrom Barišićem i resorno će ministarstvo odmah udovoljiti zahtjevu Riječkog sveučilišta i „blagosloviti“ otvaranje katedre za srpsko-hrvatsku dijasporu kao i katedre za jazz pri istom sveučilištu za njegovu suprugu Vesnu Pisarović iz Brčkog (BiH) – čim takav zahtjev stigne u Ministarstvo.

>>

Riječka partijska ćelija davno je i s velikim zadovoljstvom prihvatila proširenje Riječkog sveučilišta za te dvije katedre, a na rektoru Peru Lučinu je samo da uputi takav zahtjev resornom ministarstvu. Pavo Barišić je za potpis spreman(!) zato je od predsjednika Vlade i nakon odluke Nacionalnog odbora za etičnost dobio povjerenje i podršku.

Andrej Plenković se već pomirio s „tiskarskom greškom“, kako plagiranje tumači Pavo Barišić; tipično za birokrata koji će svojom pomirljivošću, oklijevanjem i nekompetencijom loš rad Vlade podvesti pod „tiskarske greške“, pa dok traje.

 

L.C. 

Share
0