Čini se da je takozvani “lex Agrokor” dobro poslužio kako bi se novinari, odnosno intelektualni proleteri, ali i siroti puk hrvatski imao čime zabavljati nekoliko tjedana. Nije li to stara i izlizana manipulacija poznata već u Rimljana; proganjaj bogataša kako bi se sirotinja naslađivala? Gdje god se čovjek zaustavi, od Splita do Osijeka, čuje u svakoj kavani, na svakoj autobusnoj postaji ili u bolničkoj čekaonici raspravu “običnih” ljudi o sudbini Agrokora i Ivice Todorića…

U međuvremenu su se, pod okriljem “agromedijskog mraka” u vladi dogodila neka, u najmanju ruku, čudna imenovanja pomoćnika i zamjenika ministara, ali i drugih izvršnih dužnosnika.

Recimo, najviše u oči bode imenovanje Siniše Orlića za pomoćnika ministra mora, prometa i infrastrukture, Olega Butkovića. Siniša Orlić je bivši šef lučke kapetanije Senja, i, ništa ne bi bilo sumnjivo da njegov brat Dean Orlić nije šef senjskog SDP-a. To je vrlo zanimljivo, u najmanju ruku i teško objašnjivo.

Nadalje, isti je ministar kao svog pomoćnika imenovao i Anđelka Petrinića, donedavnog ravnatelja Županijske lučke uprave Cresa, odnosno Krka. Ni tu ne bi bilo ništa sumnjivo, da ovaj nije na svoju dužnost stupio dolaskom Ivice Račana i njegove vlade 2000. godine. Uvijek postoji mogućnost da se radi o vrlo stručnim ljudima, ili pak, što je vjerojatnije, ljudima usko povezanim s SDP-om koja dominira cijelim tim područjem.

Ukoliko se sad prisjetimo “ustaške” vlade Tihomira Oreškovića, i ustrajavanja MOST-a na “velikoj koaliciji”, ali i prestanka istog tog ustrajavanja nakon većinske pobjede bruseljsko-europejskog HDZ-a, onda se kao jedini mogući zaključak nameće onaj, koji sva imenovanja i sve političke odluke tumači upravo na način da se “zadovolje” i jedni i drugi, naime, da se partijski kadrovi ostave na svojim položajima te, prema potrebi, imenuju drugi, “svježiji” kadrovi, koji i dalje zaudaraju na samoupravnu doktrinu.

Poznavatelji stanja u riječkom HDZ-u, odnosno HDZ-a u Primorsko-goranskoj županiji, kojim “de facto” upravlja i ravna trenutni ministar Oleg Butković, prigovaraju da se nakon ostvarenja “solidnog” rezultata u VIII. izbornoj jedinici uvijek događa jedan te isti scenarij; iako se poluči donekle dobar rezultat u partijskoj utvrdi, nikad se ljudi, koji su obavili sav terenski i ini izborni posao, ne “nagrađuju”, odnosno uvijek bivaju izostavljeni pri raznim imenovanjima. Ukoliko to povežemo s činjenicom da je Butković gradonačelnik Novog Vinodolskog već duži niz godina, poznavatelji “kvarnerskih” prilika ipak tvrde da to nije neka zasluga HDZ-a i Butkovića u Novom, već posljedica dobre suradnje sa SDP-om u Rijeci, kao i kolege mu Damira Rukavine u Crikvenici.

No, smiju li nas uopće čuditi imenovanja čovjeka koji je bio dobar Sanaderu, Kosor i Karamarku, a sad je dobar i Plenkoviću? “Uvijek je netko nekome brat”, izjavio je Butković prilikom imenovanja brata Gorana Marića u upravu državnog poduzeća. Možemo se s tom izjavom složiti, no dodali bismo, nije svačiji brat šef lokalnog SDP-a…

 

J. Poropat 

Share
0