Svako malo na hrvatskoj političkoj pozornici maske padnu, no treba to znati primijetiti (i ne prešutjeti). Projugoslavenski je “Nacional”, koji od 1995. ruši hrvatsku državu, nedavno objavio “senzacionalnu” vijest o luksuznoj vikendici bivšeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka, tobože neprijavljenu u imovinskoj kartici.

Prozvani je Karamarko brzo sve demantirao i uslijedit će sudski postupak što dovodi do paradoksalne situacije; cijelo se vrijeme Karamarka proziva zbog velike imovine, a on uporno dobiva tolike sudske presude i naknadu štete zbog nevjerojatnih količina laži u velikim medijima. Pa kako čovjek ne će biti bogat kad ga toliko kleveću…

Međutim, posljedni uradak Nacionala je bio malo previše te je Karamarko najavio povratak u politiku. Sljedećeg dana nastaje “raskol” u HDZ-u. HDZ-ov ličko-senjski župan i predsjednik Županijskog odbora HDZ-a, Darko Milinović, nezadovoljan činjenicom da mišljenje Ličko-senjskog HDZ, na čijem je on čelu, nije uvaženo kod imenovanja ravnatelja Parka Prirode Velebit, na konferenciji za novinare je dao ostavku na mjesto predsjednika Županijskog odbora HDZ-a izjavivši: „Duboko smo nezadovoljni zadnjim činom ministra Ćorića. Nikome, pa ni ministru Ćoriću ne ću dozvoliti da omalovažava ličko-senjski HDZ. Kada je u pitanju prikupljanje glasova, onda smo dobri. Kada je u pitanju mišljenje ličko-senjskog HDZ-a onda nam je jasna poruka ministra Ćorića - vi ste građani drugog reda, vi o tome ništa ne možete odlučivati i ne želim vas po tom pitanju slušati.“

Čovjek se naprosto zapita: tko je Tomislav Ćorić i tko ima korist od toga da ga jedna od utvrda HDZ-a, kao što je Lika, napadne? Prije svega, Ćorić je mlad, iskusan i stručan, no pored toga, on je "Karamarkov čovjek“. U Oreškovićevoj je vladi bio ministar rada i mirovinskog sustava, a takozvana „desna“ struja se zauzela za njega nakon Karamarkovog odlaska. Kao pripadnik „desne“ struje, Ćorić je čvrsto na položajima Predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, odnosno većinskog dijela HDZ koji podupire politiku Višegradske skupine, inicijativu 3 mora, izgradnju LNG terminala, svrstavanje uz Mađarsku, Poljsku, Izrael i SAD.

Kao ministar zaštite okoliša i energetike (!), napose jer nije Plenkovićev t.j. Božinovićev odabir (jer je Božinović glavni kadrovik vlade), ima kontrolu nad vrlo važnim geopolitičkim resorom. S druge strane, Milinović je jedan od HDZ-ovaca koji je „preživio“ sve, od Sanadera, preko Jace, Karamarka i Plenkovića, stoga je vrlo zanimljivo što je Milinović sa svojim ličkim pajdašima odlučio „riskirati vrat“ baš za Plenkovića, čija (politička) budućnosti nije baš najsvjetlija, pogotovo uzme li se u obzir već poslovična Milinovićeva dugovječnost, odnosno podobnost.

Napad na Ćorića treba, dakle, promatrati u kontekstu Plenkovićevog paničnog „straha od Karamarka“, što je izraz Novog lista. Isto tako, ovo treba promatrati kao očiti pokušaj da se iz dijela HDZ-a blokira izgradnja LNG terminala; Milinović je naime kadar Valentića i Gregurića, a oni zastupaju ruske interese, kao i neki ministri, što ima snažnu potporu u briselskim (čitaj: njemačkim, merkeličinim) krugovima, dakle Plenkovićevim krugovima, otkako je „neočkivano“ stvoreno prijateljstvo Berlin-Moskva.

Inače, naš se predsjednik vlade nije pokazao najspremnijim na vanjskopolitičke i diplomatske izazove, iako bi mu to trebala biti stručnost, počev od arbitraže sa Slovenijom, granice sa Crnom Gorom, ili pak ratnom reparacijom od Srbije za agresiju 90-ih godina. Također, u tom „hibridnom“ ratu, Plenković je zauzeo prilično umjeren i blag stav, ostavljajući dojam da mu uopće nije jasno što je to „hibridni rat“ niti metode i djelovanja u tom ratu. S druge strane, na primjeru ministra Tomislava Ćorića, ispada da mu je itekako poznat hibridni rat i njegova metodologija, jer, Milinovićeva galama nije ništa drugo no pokušaj smjene ministra koji „establishmentu“ nije po volji.

Kud veće sreće za Hrvata da vladajući principe kojima drže vlast unutar države primijene na vanjskopolitičko djelovanje!

          

Josip Gajski

Share
0