Nikad neću zaboraviti   dan poslije oslobođenja Knina 5. kolovoza 1995. Tog 6. kolovoza obišao sam nekoliko mjesta gdje su se svakodnevno okupljali zagrebački Srbi.

U svim lokalima nastupio je ledeni muk i nevjerica. U srce svakog poštenog velikosrbina uvukla se turobna tjeskoba. Umjesto oslobođenja Zagreba od “ustaša”, uslijedilo je oslobođenje Knina! Pad četničke politike starog komuniste Slobodana Miloševića i njegovih potrčkala koje je u “građanskom ratu” u Hrvatskoj, financirala Srbija, naoružavala Srbija, popunjavala u ljudstvu i obučavala Srbija. Taj iskreni užas i nevjerica zagrebačkih Srba do danas su mi ostali vrlo neobično, ali i vrlo upečatljivo iskustvo.

Nedavno sam se opet prisjetio toga kad sam na nizu portala vele-jugoslavenske orijentacije kao što su beogradski “Peščanik”, zagrebačke srpske “Novosti”, zagrebački “Radio Gornji grad”, “Tačno.net”, ljubljanska “Mladina”, pojavile nove satirične elegije jugoslavenskih profesionalnih narikača Viktora Ivančića i njegove djevojke Heni Erceg. Taj dinamični duo, naravno uz ljude kao što su polupismeni Predrag Lucić, Boris Dežulović, Oliver Frljić (redatelj srpskog “Velereda žutog tiska”), Miljenko Jergović (“Andrić iz našeg sokaka”), Velimir Visković (Jugoslavensko društvo pisaca u Zagrebu) ili Ivica Đikić (“Novi list”, srpske “Novosti”), uredno je, prema planu beogradskih nalogodavaca, selila iz splitskog “Ferala” u riječki “Novi list”, iz “Novog lista” u srpske zagrebačke “Novosti”, iz srpskih “Novosti” na “srpski internet”. Samo je internet granica Velike Srbije!

   Tako je uvijek neduhoviti Viktor Ivančić zakukao, kroz usta svog “dide”:  “Dida je rekao: „Ja san ti se, zete, rodija u Jugoslaviji! Za mene bi bilo stravično da me pokopaju u Hrvackoj!“ Onda je on nagnijo se prema tati i rekao je: „Nema ti, dragi moj, ništa gore nego umrit u tuđini!“

Ova lucidna neduhovitost dobro pokazuje dubinu užasa u svakom iskrenom jugoslavenskom nacionalistu s političkim stanjem Vučićeve Male Srbije i Dodigove Srbijice. Nasuprot kojih stoji “ustaška, jasenovačka Hrvatska” - koja financira velikim dijelom srpske anti-hrvatske duhovitosti?!

Njegova djvojka Heni Erceg, pak, zapisala je: “Smijali smo se mnogo, i radosno, i gorko, u jednom dugom razdoblju zajedničkog rada svakodnevno, potom često, uvijek slobodno. A onda je umro moj drug Predrag Lucić, jedan od osnivača “Feral Tribunea”, novinar, pisac, dramaturg, pjesnik… Njegovim odlaskom jedan se feral ugasio, a smijeh slobode naprasno zamro. Prijatelji, pisci i novinari iz svih krajeva Jugoslavije ispisali su uspomene na jednog čudesno blagog čovjeka i ozbiljnu, nenadoknadivu pojavu, kako u hrvatskom novinarstvu, tako i u satiri, pjesništvu i kulturi uopće. Ali svoju su riječ o Peđi kazale i sve one mrzovoljne desničarske hulje, obradovane smrću čovjeka koji ih je svojim talentom, humorom, svojim tekstovima, pjesmama, žestoko nervirao... Samo duboko cinična, posve beskrupulozna vlast mogla se naime usuditi poslati telegrame sućuti Predragovoj obitelji, samo su hrvatski premijer i njegov sitni nacionalistički trol, šef parlamenta, mogli sročiti razornu „satiričnu“ poruku da će „djela Predraga Lucića ostati trajan doprinos hrvatskom novinarstvu i kulturi“.”

I sve ovo bio bi tek srpski folklor da isti nisu vlasnici (tajni ortaci?) i u riječkom antikvarijatu i izdavaču “Ex Libris”, koji vodi militantni teolog anti-katolik Zoran Grozdanov, klasični soroševac. U tom antikvarijatu traje stalna promocija Jugoslavije od Dorćola pa do Bežanije, one Jugoslavije koja zapravo nikad nije postojala, jer je bila natopljena velikosrpstvom i prije no što je mrtvorođena 1918. godine i još nesretnije reinkarnirana iz hrvatske krvi 1945. godine.

Veleprevarant Broz bio je spreman svakoga cinkati i njegova Jugoslavija bila je desetljećima cinkalište-gulagić. Taj nepismeni zagorski lukavac laž i izdaju podignuo je do neslućenih dimenzija, cijelo vrijeme laskajući srpskoj megalomaniji. Srbiju je najviše zadužio svojom najblesavijom prevarom: tzv. “Pokretom nesvrstanih”. Dovlačeći “ljudoždere i sveždere” sa svih strana svijeta podario je Beogradu iluziju da ta “palanka” nešto znači u globalnoj politici. Ta vrlo opasna opsjena vratila se Srbima kao košmar koji i danas žive. I živjet će očito u svim svojim velikim Srbijicama. Do nekog novog preokreta.

Ono što cijelo vrijeme smeta u srpskim petljanjima po Hrvatskoj, ili kako bi to oni rekli: “u srpskoj Dalmaciji, srpskoj Slavoniji, srpskoj Istri, srpskom Dubrovniku i srpskoj Rijeci”, je što na ovaj ili onaj način tu anti-hrvatsku djelatnost financira Hrvatska?! To mora vrijeđati svakog Hrvata!

Samo u jednom se slažen s Heni Erceg, naime da predsjednik Vlade i predsjednik Hrvatskog sabora nisu imali niti jednog razloga poslati satiričnu poruku da će “djela Predraga Lucića ostati trajan doprinos hrvatskom novinarstvu i kulturi”!?

Ako srbijanske tajne službe ikad izađu sa popisom svih svojih suradnika u Hrvatskoj, na, recimo, izložbi “Omiljeni hrvatski mići i vele-izdajnici”, tek onda će djelatnost metastaziralog “Feral Tribuna” biti uklopljena u pravi kontekst. A do tada nam ostaje tek knjiga (?) “Smijeh slobode - uvod u Feral Tribune”, koju je nedavno izdao riječki “Novi list”.

 

F. Perić

Share
0