Državni tajnik u Ministarstvu za demografiju, mlade, obitelj i socijalnu politiku, Marin Strmota, nakon izlaganja ministrice Nade Murganić o novom setu demografskih mjera obratio se novinarima i istaknuo nezadovoljstvo predstavljenim mjerama i pritom podnio ostavku.

 Ipak, to nije prva ostavka u vladi Andreja Plenkovića. Krajem siječnja 2017. godine je ostavku na mjesto pomoćnika ministra obrane podnio Nikola Brzica jer je ministar Krstičević unaprijedio Zorana Drču protiv kojega VSOA-a vodi istragu zbog gubitka tajnih dokumenata NATO saveza, a na prijedlog ondašnjeg predstojnika ureda predsjednika vlade Davora Božinovića.

I Strmota i Brzica su članovi HDZ-a, po prilici jednake dobi, izuzetno stručni u svojim područjima, mladi, obrazovani, puni volje i snage te su simbol onih i onakvih koji mogu i žele povesti Hrvatsku u svijetlu budućnost. Nisu opterećeni samoupravljačkim glupostima, nisu se okoristili politikom – i – politika ih je razočarala te su naprosto dali ostavku. Za razliku od otužne većine dužnosnika i političara koji zasjednu na funkciju i otrpili bi sve da na toj funkciji ostanu, ovaj nam dvojac daje nadu u hrvatsku mladost, hrvatsku čestitost i hrvatsku pamet.

Sad se vratimo malo u prošlost, jer tko ne uči iz povijesti, prisiljen ju je ponovno proživjeti. Posljednji vladar Austro-Ugarske bijaše car Franjo Josip I. Bio je jedan od dugovječnijih monarha (razdoblje vladavine od 1848. do 1916.). „Dobri car Vranjo“, kako su ga nazivali naši stari, bijaše izuzetno staromodan; nije volio automobile, već kočije. Nije čitao novine, osim onoga što su mu ministri crvenom bojom podcrtali jer je smatrao da su mediji tek nešto prolazno. Zazirao je od elektriciteta, odnosno uporabe električne struje te je preferirao svijeće. Početkom 20. stoljeća je jednom prilikom sam sebe nazvao anakronizmom.

I kad takvu osobu imate 68 godina na čelu jedne ogromne države, pogotovo ako se radi o monarhiji gdje monarh postavlja trendove i za monarhom se cijela država povodi, onda nije teško reći da bi Austro-Ugarsku, i da nije bilo I. svjetskog rata, naprosto pregazilo vrijeme, budući se nije modernizirala, prilagođavala novim tehnologijama i trendovima, odnosno nije išla ukorak s vremenom.

Probajte primjerice, nekomu tko je rođen 30-ih godina objasniti što je to Internet. Probajte nekomu tko je rođen 50-ih godina objasniti što je BitCoin. Mate Granić je, sirota, otišao na Mirogoj razgovarati o podjeli "pola meni, pola tebi, pola Bagi", misleći da ga se tamo ne može prisluškivati. Prosječni Hrvat nije u stanju prepoznati, u posljednje vrijeme aktualan, hibridni rat i medijsku manipulaciju. Što se tiče gospodarstva i ekonomije, kako će u tom pogledu netko voditi zemlju ako je s majčinim mlijekom povukao samoupravni socijalizam i „uravnilovku“?

Ipak, ne bi se zvala zemlja Hrvatska da nije sve naopako. Mladi daju ostavke jer ne mogu napraviti ništa zbog podgrijanih leševa i zombija koji, umjesto da se igraju s unucima, pokušavaju voditi državu, a samo je vode u propast. Eto, demografija je loša, pa valjda nema unuka…

Mnogi su zlobno prokomentirali da bi možda bilo mudro u vladu uvesti Budimira Lončara i Jožu Manolića kao „mlade snage“ koje će povući državu naprijed? Ili „juniore“ poput Vladimira Šeksa, Mate Arlović ili Stjepana Mesića? Što jedan starkelja pokvari, to sto mladih ne će moći popraviti.

 

Mila Marušić

Share
0