U ozbiljnom poslovnom svijetu, a brodogradnja i pomorstvo su upravo to, gubitak povjerenja i kašnjenje isporuke toliko su veliki poslovni grijesi da nema oprosta, ne postoji „produžena nastava“ i „jesenski rok“.

Posao se daje samo pouzdanim brodogradilištima, a nepouzdane se bukače i štrajkače zaobilazi u širokom krugu i njihovo ime bilježi u malu crnu knjižicu. Glas o njihovoj nepouzdanosti prenosi se svim zainteresiranima. A upravo se to dogodilo „Uljaniku“ i „3. maju“ koji su kod brodara potrošili svoj kredibilitet pa se Upravi postavlja pitanje je li „preživjela“ ijedna narudžba novogradnji od njih 17, koliko ih je navodno bilo na početku 2018.?

U trenutku kad je naručitelj „PEC Ltd“ ponudio „Uljaniku“ da s vlastitim radnicima dovrši putnički brod, koji se oprema u „Uljaniku“, svima je – a pogotovo Vladi i svima koji tlape o restrukturiranju - trebalo biti jasno da naručitelj više nema povjerenja ni u kvalitetu posla ni u rok isporuke pa se hvata vatrogasnih mjera i spašava što se spasiti može. Potez naručitelja je potez očajnika koji je dobar dio broda platio, od „Uljanika“ ima zajamčen rok isporuke koji sigurno neće biti ispoštovan, ali ima i svoje ugovore o prijevozu putnika, ugovorene visoke penale ako ne izvrši ugovorenu obvezu – i ugrozio je svoj poslovni ugled.

Dok se spomenuti naručitelj dovija kako spasiti svoje ulaganje i poslovanje, vječiti sindikalije i radnici-vlasnici brodogradilišta traže pravdu po ulicama i prozivaju sve osim sebe – najveće vlasnika brodogradilišta. Prijete se i viču: „Nedamo Uljanik!“ i uporno ne žele shvatiti da je „Uljanik“ upravo njihov i da „Uljanik“ nitko ne želi, čak ni na poklon. Nitko ne želi ni njih ni njihovu Upravu, ni navoze ni tehnologiju. Sve njih skupa ne treba nitko osim političko-gospodarske skupine poznate pod inicijalima, IDS.

Radnici-vlasnici sve su vrijeme znali što se i kako (ne)radi: bijeli i plavi okovratnici, isisavanje novca i samoupravljači – što je jedno te isto. Velika pogreška ove Vlade je što je morala znati modus operandi i dimenzije kriminala i prevenirati izvidom DORH-a i SOA-e, jer podrijetlo kapitala Danka Končara i za čiji račun kupuje hrvatsku imovinu daleko i iznad ovlasti i umiješnosti policije.

Slika zapuštenih grlatih samoupravljača s istetoviranim likom revolucionara Che Guevare brzo se širi poslovnim svijetom pomorstva, a taj je svijet jako mali i sve se zna pa Uprava treba najiskrenije odgovoriti na pitanje postoji li uopće poslovanje u budućnosti ili su svi navozi zapravo prazni i posla nema?

Iz recentnih kontakata sa svjetskim pomorskim kompanijama i naručiteljima novogradnji, „Uljaniku“ i „3. maju“ otkazani su svi ugovori redom, čak i novogradnje koje su započete i u ime nedovršenja ugovaratelji će od „Uljanika“ tražiti visoka ugovorena obeštećenja, tj. od hrvatske države kao „Uljanikova“ jamca. Tako da radnici „Uljanika“ umjesto da urliču po ulicama mogu vratiti svojim vinogradima, maslinicima i tursitičkim apartmanima, a trećemajci zabušavanju i spavanjem po skladištima. Zna li se koliko turističkih apartmana posjeduju štrajkači „Uljanika“ i „3. Maja“?

Plenkovićeva Vlada mora pak dobro razmisliti koliko joj vrijede tri odnosno četiri IDS-ova glasa u Hrvatskom saboru i smije li pokleknuti pred istrijanskim autonomašima i platiti visoku ucjenu, kad je baš svima u Hrvatskoj jasno da je spas „Uljanika“ i „3. maja“, tzv. restrukturacijom samo nastavak sanacijske pljačke?

To bi bila amnestija lošem poslovanju brodogradnje u Hrvatskoj, oprost IDS-u, i Upravi „Uljanika“, u konačnici podrška radnicima-vlasnicima u njihovom daljnjem neradu, i svima koji su godinama sisali proračunski novac namijenjen „Uljaniku“ i „3. maju“. Na Plenkovićevoj je Vladi svima njima pokazati srednji prst i gromko uzviknuti: „snađite se drugovi“. To je parola koju dobro razumiju. Ako to ne učini postoji opravdana sumnja da su u „kolu gorskih tića“ i neki ministri ili sâm Andrej Plenković, jer o pravim milijardama proračunskog novca je cijelo vrijeme riječ, a ovo je za korupciju blagoslovljen prostor i lakomi narod.

Autonomaški IDS predugo je živio na račun hrvatske parlamentarne kombinatorike i previše je hrvatskog proračunskog novca isisao pa je sad vrijeme da položi račune hrvatskoj javnosti i DORH-u. Jučer na Trgu svetog Marka radnici-vlasnici za svoj nerad i nesposobnost traže plaće. Toliko im dobro ide da bi se tamo mogli utaboriti za jedno duže vrijeme i otvoriti nova radna mjesta za radnike-štrajkače. Slično bi radno mjesto mogli uspostaviti na riječkome Korzu i na pulskim Giardinima.

Takav slijed događanja za proračun bi bila daleko manja šteta nego da se muvaju po brodogradilištima. Možda bi štrajkačima ipak pomogao Thompson da svojim „Čavoglavama“ pomogne potjerati bandu?

 

L. C.