Emisije „Bujice“ od 19. prosinca 2018. godine se, što se vođenja iste tiče, ne bi posramio ni Aca Stanković. Politička je pristranost normalna, dok je u granicama pristojnosti, no Bujančevo riganje vatre na Predsjednicu je prevršilo svaku mjeru, a sve zbog smjene predsjedničinog savjetnika, Tomislavu Karamarku bliskog, Mate Radeljića.

O čemu se zapravo radi? Najveći politički mrtvac hrvatske političke scene, Tomislav Karamarko, je izgubio i posljednjeg čovjeka na relevantnom položaju te putem njega više ne može sapunati dasku Predsjednici Republike i osvećivati joj se, između ostaloga, jer nije prekršila Ustav i zakon i dala odmah Karamarku mandat za sastav vlade nakon izbora 2015. godine.

Hrvatskom desnicom hara opaka infekcija – karamarkizam – i na svakoga tko je pokuša preboljeti i nastaviti dalje, skaču i napadaju srčanošću i revnošću antifa. Šteta što je svoju (i Karamarkovu) sujetu Velimir Bujanec iskalio prilikom gostovanja gđe. Silvane Oruč Ivoš, koja mudro i trijezno zbori.

Mogao je umjesto gđe. Oruč Ivoš, po tko zna koji put pozvati (Jugo)Slavena Leticu pa zajedno derati po "sestrici blesici" ili pak Antu Đapića koji je po Sanaderovu nalogu rastočio HSP i pravaštvo u Hrvata do neprepoznatljivosti. Ta kuknjava i naricanje za Tomislavom Karamarkom već poprima patološke elemente te je usporedivo jedino s kuknjavom Drage Pilsela za Ivom Josipovićem.

Čini se da je najveći problem hrvatske političke scene upravo taština; nitko se ne miri s porazom, nitko nije u stanju pretrpiti udarac, doći k sebi i nastaviti dalje, čekati bolja vremena i bolje prilike.

Ali ne, po dobrom starom običaju patetičnih (jugo)slavena, uvijek je netko drugi kriv: UDB-a, KOS, Beograd, Bruxelles... Nikomu nikad nije palo na pamet okriviti sebe i svoju narcisoidnost i egotripove. Dok se Jugoslaveni vazda drže zajedno i na okupu, što im je i omogućilo život skoro 30 godina nakon propasti nekadašnje Jugoslavije, na tobožnjoj desnici uvijek podjela, posvađanost i međusobno glodanje – i Hrvatska tako uvijek završi u raljama djece komunizma.

Stranke prava su se razmnožile poput zečeva, a Karamarko, koji je imao priliku izvesti HDZ na pravi put, je naposljetku rušio vlastitu vladu jer se nije znao nositi s amaterskim provincijalcima iz MOST-a ali ni teretom vlastitog okružja.

I kad se prisjetimo nekih događaja, moglo se i očekivati da će HDZ naposljetku (opet) preuzeti desno krilo UDB-e. Prvi je znak bio jedan jedini kandidat za predsjednika HDZ-a prije nekoliko godina. Valjda bi iskusnom obavještajcu i nekadašnjem šefu SOA-e trebalo biti jasno da se u "demokracijama" mora stvoriti privid "demokracije", a to znači više kandidata. Lijepo nađeš par ljudi, dogovoriš se i postaneš predsjednik stranke. Slične fobije ima i Andrej Plenković, no on je još ionako kratko na tom položaju. On po svemu sudeći odlazi kad odradi povjereni mu zadatak.

Nadalje, Božo Petrov je, uoči krize vlade 2016. godine pošteno i pravično ponudio izlaz – obojica daju ostavku – ali Karamarkova taština to nije mogla podnijeti (ili možda ambicije njegovog najbližeg okružja koje ga je dovelo u sukob sa svima?) pa se srušila vlastita vlada, a duboka je država s aferom "Konzultantica" odradila ostalo.

Slično je i s netom osnovanim referendumskim inicijativama, onom za otkaz Istanbulske konvencije i o promjeni izbornog zakona. Umjesto da se krenulo zajednički i ostvarilo oba referendumska cilja, posvađanost je bila tolika da je "Hvaljen Isus" Lovro Kuščević po Plenkovićevom nalogu minirao obje i sad nit' ćemo otkazati Istanbulsku nit' ćemo mijenjati izborni zakon. Krasni su svi ti "katolici", zaboravljaju zbog kojeg je smrtnog grijeha pali anđeo završio gdje je završio.

Samo idiot nije u stanju shvatiti da se bez HDZ-a ne može postići ništa na desnom političkom spektru. Unatoč svim promašajima na njegovu čelu, od Sanadera preko Jace Vlaisavljević do Plenkovića, hrvatski je puk i dalje čvrsto uz tu stranku, jer njezino ime, unatoč svim kriminalcima koji su na njezinim krilima omastili brk, ipak stranka koja je iznjedrila hrvatsku samostalnost i neovisnost, koja je izvela hrvatski narod iz tamnice naroda. Ako se već ovi argumenti ne će prihvatiti, onda treba uzeti u obzir moćnu i ogromnu HDZ-ovu stranačku mašineriju, napose u krajevima koji su najviše stradali za vrijeme bivše države i u Domovinskom ratu i koji nose najviše mandata u Saboru.

Vidjeli smo kako se udruga "U ime obitelji" provela prilikom prve inicijative za promjenu izbornog zakona. Vrh HDZ-a je spustio rampu i ništa se nije dogodilo. Bez HDZ-ovog se korpusa ne može, barem ne u sljedećih deset ili više godina, jer je to naprosto tako, a svi prebjezi ili odbjezi će završiti kao što su završili svi koji su HDZ napustili od Manolića i Mesića do Esih i Hasanbegovića – na političkom smetlištu.

Ako bi netko stavljao naglasak na u najmanju ruku kontroverznu politiku i sumnjivu narav trenutnog vodstva HDZ-a, ne bi mu se moglo ništa prigovoriti. Ali, ukoliko Hrvatska hoće nastaviti putem kojega je zamislio Franjo Tuđman, a kojeg, unutar svojih ograničenih mogućnosti (bez potpore vlastite stranke) nastavlja jedino i isključivo predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, onda se HDZ mora reformirati iznutra.

Tomislav Karamarko je, ako ćemo iskreno, trebao provesti lustraciju prvo u HDZ-u i vlastitom okružju, a potom u državi, jer drukčije ne ide, ali nije (htio), pa ga je to došlo političke glave, a kasnije izvrtanje činjenica mogu "popušiti" samo oni koji nikad ne razmišljaju hladne glave.

Vanjska središta moći kojima je poslušna trenutna vrhuška HDZ-a na Pantovčaku želi vidjeti Zorana Milanovića, a sve ide u tom smjeru. Već tri referendumske inicijative nisu uspjele postići svoj cilje bez (javne) potpore i podrške HDZ-a, a Predsjednica to razumije stoga mora napraviti kompromis i sa crnim vragom, inače ćemo za predsjednika imati crvenoga vraga.

Bujančev ispad "Moj glas nema!" u spomenutoj emisiji "Bujice" dokaz je posvemašnjeg intelektualnog deficita i nerazumijevanja političkog stanja i ozračja u Hrvatskoj, svjesnog ili nesvjesnog pomaganja desnom krilu UDB-e: Šeksu, Glavašu, Božinoviću, Kalmeti... Nitko ne očekuje propagandne uratke u korist HDZ čisto jer se radi o HDZ-u, ali Predsjednicu treba podržati pošto-poto jer nam se jako crno piše ukoliko ona ne osvoji drugi mandat.

No, to očito Tomislavu Karamarku i njegovu trbuhozborcu Bujanecu nije važno – važnije su taštine i propale ambicije. Zanimljivo, zašto nije skočio nakon smjene Vlade Galića, "Vasinog kadra", ali za Karamarkovog Matu Radeljića koji je Predsjednicu namjerno i podlo dovodio u sukob s vlastitom strankom – e to je valjda kap koja je prelila čašu?! Baš zanimljivo...

Al' dobro. Svatko ima svoje interese. Nije sve tako "kara". Velimir Bujanec, svjesno ili nesvjesno, odrađuje ulogu koja se savršeno uklapa u plan o dolasku Zorana Milanović na Pantovčaku u kome pobuna desnog djela biračkog spektra protiv aktualne Predsjednice igra veliku ulogu.

Kad Zoran Milanović bude predsjednik "Zapadnog Balkana - podružnice Hrvatska" ili SR Hrvatske 2.0., onda će barem biti materijala za dobre novinarske emisije i stvaranja opsjena kako je Tuđman obnovio modernu hrvatsku državnost pod znakom HOS-a.

Gledanost će rasti, bit će para, no krvlju stvarane države ne će biti, kao ni njezinog naroda. Eto, to je valjda istinski koncept "domoljublja", "čestitosti", "patriotizma" i pravog objektivnog novinarstva.

 

Mila Marušić