Mnogi su ostali iznenađeni, pa čak i šokirani, što je u nedjelju, 10. siječnja 2016. u crkvi Svetog Marka na zagrebačkom Gornjem gradu održana misa za dušu komunističkog krvnika Josipa Broza Tita.

Oko stotinjak štovatelja lika i djela bivšeg predsjednika SFRJ, političara i metalskog radnika, došlo je u miru, da se i na ovaj način prisjeti i izrazi počast čovjeku iza kojeg su ostale na stotine masovnih grobnica, pretežno nevinih Hrvata, od Bleiburga do Makedonije. Mediji javljaju da čak nije bilo ni protesta ispred crkve te da je o „miru i redu“ skrbila jedan časna sestra, koja nije dopuštala ni fotografiranje.

No, kad se ovih dana misa služila za Ante Pavelića, poglavnika Nezavisne države Hrvatske (NDH), samo u drugoj crkvi, ali također u Zagrebu, ti isti ili slični koji su bili nazočni na misi za „Druga Titu, ljubičicu bijelu“ kao psihološki bolesnici čak su se i fizički obračunavali s onima koji su krenuli na misu za Pavelića. Međutim, Tito, protiv čije smo se politike borili i pobijedili tijekom hrvatskog Domovinskoga rata, prema svemu sudeći, još se nije spustio s Gornjeg grada, gdje imaju svoje sjedište hrvatski političari i hrvatska politika. Pa, on je i dalje (umro 1980.) u Zagrebu „istaknuta“ ličnost: počasni je građanin Grada Zagreba, počasni je član HAZU, njegovim imenom zove se najljepši trg u glavnom gradu, o njegovim „junačkim“ djelima uči se u školama, o njemu se prikazuju i filmovi, od „Bitke na Neretvi“, „Kozare“, „Kote 905“, pa do „Mirka i Slavka“ (u kojem su partizanski dječaci jednog drugog upozoravali kad im se približava metak!). O Titu još su uvijek pune hrvatske knjižnice njegovih knjiga, a svake godine partizansko-komunistički harmonikaši s crvenim krvavim petokrakama na čelu obilježavaju njegove dane rođenja i smrti. Osim toga, već je postalo normalno (?) da se po šumama svako malo uz nazočnost Milanovića, Mesića, Josipovića, Pusića, Teršelič i drugih, organiziraju derneci uz srpska kola, sve u čast i slavu jednog od najvećih europskih, ali i svjetskih zločinaca te da se laže i maže kako bez njega i njegove politike ne bi bilo ni Hrvatske, na što njegovi obožavatelji gromoglasno kliču: „Druže Tito mi ti se kunemo…“.

Neki se čude kako je misa za zločinca na Gornjem gradu, u jednoj od najljepših katoličkih crkava, prošla bez ijednog incidenta. Nitko se nije bunio jer se vjerojatno znalo da su u to vrijeme po dvorištima i susjednim ulicama bile stacionirane jake snage MUP-a, a kako se one odnose prema Hrvatima, koji baš na tom mjestu žele reći svoje negodovanje, imali su prigode vidjeti i osjetiti hrvatski branitelji i stradalnici, ali i oni koji su tamo došli gladni, jer rade, a mjesecima ne primaju plaće.

Misu za Broza je navodno organizirao i platio neki tzv. novinar. E, sad se stvarno postavlja pitanje, zbog čega misa za Pavelića ne bi se ubuduće služila također na ovom svetom mjestu, ili pak u zagrebačkoj Katedrali? A za Tita bi bilo najbolje, da se mise služe u kapeli lepoglavske kaznionice, na Golom otoku, Križnim putovima ili pak u Staroj Gradiški, dakle na mjestima koja su njemu bila iznimno draga i koje je dobro poznavao.

 

Mladen Pavković

Share
0