Predsjednik Židovske općine Zagreb Ognjen Kraus, gostujući u jednoj tv emisiji HRT-a, izjavio je da bi u Zagrebu trebao postojati spomenik žrtvama Nezavisne države Hrvatske (NDH) – Romima, Srbima, Židovima i Hrvatima koji su imali drugačije mišljenje, kao i muzej žrtvama Holokausta.

Prema njegovim riječima, zbog loše edukacije mnogi mlađi ljudi u Hrvatskoj, ali i odrasli koji o tome nisu učili u školi, ne znaju ništa o ustaškim zločinima.

On je ocijenio i da NDH i Jugoslavija nisu isti sistemi.

„Pod krinkom totalitarnih sistem izjednačavaju se NDH i Jugoslavija, što je greška. Nikad se ne govori o zločinima u NDH da se ne spominju totalitarni sistemi“, istaknuo je Kraus i dodao da danas neki mladi „ustaštvo“ doživljaju kao „pank“, odnosno pobunu protiv sistema, prije svega zato što o tome nisu učili.

Također je rekao da treba poštivati i priznati što je bilo te da je situacija u Hrvatskoj gora i postala je ksenofobna početkom kampanje Kolinde Grabar – Kitarović i Tomislava Karamarka.

Slažemo se da bi trebao postojati spomenik žrtvama NDH, jer žrtva je žrtva, odnosno zločin je zločin. A kad je tako, onda je vrijeme da se podigne i spomenik nevinim žrtvama komunizma. Istina je da NDH i Jugoslavija nisu isti sistemi, ali je činjenica da su nakon II. svjetskog rata, pod vodstvom Tita i partije, učinjeni strašni zločini, poglavito nad Hrvatima.

Kraus zaboravlja Goli Otok, Staru Gradišku, Lepoglavu i druga mučilišta Hrvata, ali i „marševe smrti“ koji su iza sebe ostavljali na stotine masovnih i pojedinačnih grobnica.

Poseban spomenik treba podići i nevinim žrtvama KOS-a i Udbe. Uče li djeca u školi išta o njihovim aktivnostima?

Ako je bio rat, je li istina da u II. svjetskom ratu nije bilo zločina od strane partizana nad nevinim ljudima, osobito djecom, ženama i starcima? Ako je bilo, a bilo je, tko je zbog toga i kada odgovarao?

Partizanski general Ivan Šibl spominje da se na „oslobođenoj teritoriji“ sustavno ubijalo sve ustaše (bez suda i suđenja), a da se je strijeljalo i seljake koji bi sakrili 1o kilograma soli. (Vjesnik u srijedu, Zagreb, 14. lipnja 1967.).

Dakle, zločina je bilo i ima ih u svim ratovima i na sve strane. Krausu i sličnima iznimno smeta i pozdrav „Za dom spremni“. Oni ne žele razlikovati taj pozdrav od onoga iz Domovinskoga rata i onoga iz vremena NDH. A je li bi bili zadovoljniji da su hrvatski branitelji u vrijeme srpske agresije pozdravljali pozdravom „Smrt fašizmu-sloboda narodu“?

Nu, da ne dužimo, ovdje je ipak na djelu „zamjena teza“. Ističe se sve negativno što je bilo u vrijeme NDH, a za to se krivi nikog drugoga nego manje-više one koji su stvorili slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu. Od Hrvata, odnosno branitelja se traži i da se ispričaju za navodne zločine u dalekoj prošlosti, a kad mi tražimo da se nama recimo Srbi, Crnogorci, pripadnici zloglasne JNA, domaće izdajice i dezerteri ispričaju i plate ratnu odštetu za sva zla u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu, onda nam se odmah pred nos nameću zlodjela iz II. svjetskog rata, iako većina onih koji su branili i obranili hrvatsku državu nema blage veze s NDH.

Kraus je u pravu kad kaže da mladi ljudi „ne znaju ništa o ustaštvu“, a mi bi ga pitali, a što znaju o zločinima komunista i partizana u vrijeme i nakon II. svjetskog rata, koji su ponekad bili čak i okrutniji i teži od onih u NDH?

Eto, mi dopuštamo, pa čak i financiramo jedan četnički tjednik koji izlazi usred Zagreba, a čelnici Srba u Hrvatskoj poput Pupovca i Stanimirovića su zaštićeni poput ličkih medvjeda! Gdje toga ima?

 

Mladen Pavković