Ovo što slijedi napisano je davne 2006.godine a zasniva se na egzaktnim činjenicama koje potvrđuju anti-hrvatsku, veleizdajničku politiku Bude Lončara….

Dana 24.rujna 1991. Vijeće sigurnosti izglasalo je Rezoluciju br. 713. kojom se uvodi embargo na uvoz oružja bivšoj Jugoslaviji. Kao jedan od najvažnijih 'moderatora' za uvođenje embarga smatra se Budimir Lončar-tadašnji ministar vanjskih poslova SFRJ.
Evo što je o toj Rezoluciji svojedobno izjavio Žarko Domljan: «U uvjetima kada je nenaoružana Hrvatska stajala nasuprot jednoj od najbolje opremljenih europskih armija to je zapravo značilovezanje ruku žrtvi i poziv agresoru da s njom po kratkom postupku obračuna»; nije li to zločin u ratu!?

Govoreći o vojnom odnosu snaga P. Garde piše:

«Nestašica naoružanja bila je dramatična. Rijetko se u europskoj povijesti mogao vidjeti takav nesrazmjer snaga. Tijekom 44 godine(od '45.-'89.g.) svi su se hrvatski izvori crpili za financiranje vojske koja ih je danas napada... Što se tiče embarga na oružje, koji je nametnut u početku sukoba, on uopće ne smeta agresoru, ali sprječava žrtve da se brane» (Garde, str. 353 i 410).

Činjenice:

Uvođenje embarga objašnjava se «činjenicom da je SFRJ pozdravila namjeru VS UN-a, u pismu upućenom od njezina predstavnika i nakon što je saslušana izjava ministra vanjskih poslova Jugoslavije Bude Lončara».

Britanska znanstvenica Carole Hodge u knjizi 'Britanija i Balkan' govori da je najveći zagovornik embarga bila, a tko bi drugi nego britanska diplomacija, koja se obratila 'svom pouzdaniku' Budimiru Lončaru, a ovaj naložio Vladislavu Jovanoviću, Miloševićevu čovjeku u UN, da pošalje pismo Vijeću sigurnosti.

Potom i sam Budimir Lončar daje izjavu pred VS, tražeći uvođenje embarga. Hodge James Gow, britanski stručnjak za pitanja Balkana, navodi da je Lončar «molio da Vijeće sigurnosti uvede Hrvatskoj embargo».(Podaci su preuzeti iz Večernjeg lista, 24.09.2006. iz članka «Lončar '91. osudio Hrvatsku na smrt», autor Davora Ivankovića)

Budo Lončar se danas predstavlja kao branitelj mira i prikriveni borac za Hrvatsku. Kao glavni argument, navodi se kako se Lončar 'borio da onemogući jačanje onih koji su radili na tome da Hrvatsku unište'.

Mesić brani svog savjetnika:

Embargom, odnosno Rezolucijom VS-a br.713 spriječen je za JNA navodni dogovoreni uvoz velike količine oružja iz Rusije; notorna glupost-ili 'sranje', kako to voli Stipe reći!

Zašto?

-JNA je već tada raspolagala s 20.000 artiljerijskih oruđa, 1600 tenkova, 1150 oklopnih transportera, 489 ratnih zrakoplova, 165 helikoptera, 200 ratnih brodova, a imala je i 160 višecjevnih raketnih bacača, VBR-a. Što bi bitno promijenilo sve i da je JNA dobila to rusko oružje?

Što je tada imala Hrvatska?

-Imala je 20 000 vojnika i isto toliko automatskih pušaka, nešto lovačkih i ništa više.

Treba li i spominjati da su orjunaši, oznaši i udbaši, tipovi srodni Budi, pred sam Domovinski rat sve oružje TO RH predali u ruke JNA-i, oružje i oruđe kojim je ta ista 'Budina JNA' od 91.-e pa nadalje razarala hrvatske gradove i ubijala hrvatske dragovoljce i civile, žene i djecu!?
Sam Mesić je, 1991/92. god., upozoravao svjetske političare da je embargo strašna nepravda pa se figurativno izrazio, cit.:

«Embargo je kao da silovatelja i mladu djevojku zaključate u istu prostoriju, a zatim zabranite, naredite da djevojci nitko ne smije pomagati».

Dakle, Mesić je 1991. i 1992. osuđivao embargo, a 2006. iz njegovog ureda se embargo indirektno opravdava ili umanjuje njegov značaj.

Američki veleposlanik Peter Galbraith je, kao svjedok u Haagu, rekao da su uvođenjem embarga Hrvati i Bošnjaci ostali bez obrane. Situacija u Hrvatskoj 1991. god. je bila teška, Hrvatska ni od koga priznata, slabo naoružana, a JNA i pobunjeni Srbi presijecali su je na nekoliko odvojenih cjelina. Embargo je tada za RH zaista značio smrtnu presudu Hrvatskoj, ma koliko puta netko mijenjao svoje stavove ili prikrivao ono što je učinio 1991.

Valjda je svakom u ovoj zemlji jasno kako se Budo Lončar kao ministar vanjskih poslova SFRJ borio za očuvanje svoje, i danas još uvijek, voljene mu Jugoslavije i ta se činjenica ne može nikako drugačije tumačiti.

…Danas, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, dipl. bagerist, odlikuje ovog 'oznaškog' Metuzalema „za izuzetna postignuća i značajan doprinos međunarodnoj suradnji Republike Hrvatske i ostalih zemalja članica EU“.

Ljudi moji, jeli to moguće, uzviknuo bi pok. Mladen Delić!?

Jeli moguće da jedan gradonačelnik jednog grada uručuje odličje osobi zaslužnoj za doprinos u međunarodnoj suradnji RH i ostalih EU-članica ili je to dužnost najviših Institucija RH, države, vlade, sabora?

A što se samog 'laureata' Budimira Lončara tiče zamislimo, hipotetski, kako bi bilo da gradonačelnik Pariza danas posthumno odlikuje francuskog kvislinga maršala Philippe Petaina ili gradonačelnik Osla norveškog kvislinga Vidkuna Quinslinga …zbog doprinosa tih zemalja u plodnoj međunarodnoj suradnji s nacističkom Njemačkom?

Tko zna, možda je Milan Bandić posenilio od silnog 'delanja' na bageru, bolje reći poblesavio pa je u obrazloženju odličja umjesto Jugoslavije naveo Republiku Hrvatsku.

Bilo kako bilo, budala u Hrvatskoj imamo na pretek i to dobar broj onih veoma opasnih….besmrtnih, vječnih!

 

Damir Kalafatić