Minulih dana smo bili svjedocima spektakularnih diplomatskih okupljanja, u Hrvatskoj, koje su pod teledirigiranim naputcima organizirani u duhu kineskih strateških razmišljanja o budućnostima svijeta i njihovim otvaranjima novih trasa « Putova Svile » prema Europi, kako bi se na izvjestan način osigurala i potrošačku energiju i kapacitete, koje je Kina stvorila u minula tri desetljeća na posljednjim tehnološkim, inovacijskim procesnim dostignućima.

Oni imaju naznake onog što je u povijesti pomnih promatrača radila već davno drevna Grčka, eksportirajući i dosege njene civilizacije, znanosti, filozofije, umjetnosti i artizanalnih umješnosti, trgovačke verzatilnosti, stavljene u jedinstven paket, autentičnog trgovačkog proizvoda, s kojim je širila svoje puteve uspješnosti, koja je stvarala diljem Mediterana, u formama svojih comptoira, influentnim trgovačkim kolonijama, sve do filozofskih akademija, radionica, koje su ostavile tragova u mediteranskom paysageu, a isto tako u intelektualnim umreživanjimam sve do današnjih dana.

Hrvatski premijer Andrej Plenković je slavo-dobitnički izrazio svoj krik, da se od danas Hrvatskoj otvaraju ogromno kineska tržišta, već se najavljuje prodaja mlijeka, goveđeg mesa i poljoprivrednih proizvoda... , a da pri tome u svom uobičajenom infantilnom duhu bez invencija, zaboravši da Hrvatska i njeno gospodarstvo tih proizvida jednostavno nedostaje da zadovolji i samo 50% ili manje domaćih potrebština.

Jer je upravo sam premijer Andrej Plenković osnovni krivac koji je uništio , izmanipulirao, i oteo vlasništvo jednog Agrokora, njegovim vlasnicima i potkopao time i državni i javni interes, podredio ga privatnim interesima njegovih pajdaša, zločinačkih fondova, osvjedočenih kriminalnih miliea, koji rade takove otimačine na europskoj i internacionalnoj razini od Portorika, Ukrajine, Litve, Bugarske, Hrvatske...Jer ako je nešto bilo ne samo Hrvatska već i regionalna nada u visokoproduktivnoj prerađivačkoj poljoprivrednoj proizvodnji onda je to bio Agrokor, koji je de facto mogao postati činbeni faktor proizvodnje i eksporta u Kinu, ali i zadovoljenja domaćih potreba. Premijer tu temu na ovlaš spominje i sve rijeđe govori o slučaju Agrokor, premda Agrokor po svojoj aktualnosti nikada nije bio bliži novim i eksplozivnim rebondiranjima, jer je kriminal koji je učinjen, iniciran u ime izvršne vlasti RH do tih razmjera poznat u domaćoj javnosti, već to danas zorno znaju i u svim elementima executive europskih prijestoljnica, EU komisija, pa je za sada već u detaljima otkriven taj monstruozni plan i pitanje je samo dana, kada će to doći na naplatu hrvatskoj javnosti.

Govor o nekakvim uspješnicama i riješenjima kroz koje prolazi Agrokor je samo zamazivanje očiju javnosti, kada se zna da je dohodak tvrke u minule dvije godine pao 30%. To predstavlja desetine milijardi kuna, koje su nepovratno izgubljeni od kojih i država gubi u poreskim pristojbama značajna proračunska sredstva, a da ne govorimo o neizvjesnoj budućnosti, prenošenja kompanije u Nizozemsku i trajnog zakidanja državnog proračuna usljed transfera sjedišta tvrtke, što je još daljnji korak kriminalnih aktivnosti, protiv državnog i javnog interesa hrvatskih građana.

Danas je već dobro poznata čitava logistika kojim je hrvatski Premijer Plenković i njegovi ortaci iz Alix Partnersa proveli ovu otimačinu. Interesantan je detalj da je Alix Partners istu priču već napravio sa istom šprancom u Ukrajini, Litvi, Portoriku, Bugarskoj i Hrvatskoj, pa su već ušli u žarište europskih i američkih pravosudnih interesa. Uvijek su im kao po pravilu prvi pomagači predsjednici vlada spomenutih država. Sada se taj gordijski čvor mora i treba konačno razriješiti, kod nas u Hrvatskoj, vezano za slučaj Agrokora, jer bez tog riješenja i sve ideje o Hrvatskoj kao pravnoj državi padaju u vodu.

Ovih dana neki gospodarstvenici se uspinju iz petnih žila da pokažu atraktivnost hrvatskog gospodarstva, tražeći investitore održavaju susrete, što je sve jedan Sizifovski napor bez nade. Ništa ot toga nije moguće, dok se ne raskrinka ta koruptivna skupina, a koja je na čelu izvršne vlasti, koju predvodi Andrej Plenković, koja je suspendirala pravnu državu, jer nitko u Hrvatsku neće investirati sve do momenta, dok ne bude osiguran investicioni ulug, a sigurnost pravnog uloga počiva na pravnom temelju, na pravnoj državi. Iluzorni su napori trčanja po svijetu, tražiti investitore, jer je Hrvatska već označena kao jedna od najkorumpiranijih država u svijetu.

U Kini primjerice, državne institucije vode najoštriju borbu sa koruptivnim tendencijama i malo je nade da će se ova država upustiti u projekte izglednih gubitaka uloga, ako budu ulagali po naputcima hrvatske Vlade. Oni će zasigurno razmisliti tri puta prije njihovih odluka, a poznata je činjenica da oni svoje odluke donose na osnovu priličito dugih meditativnih rasčlanbi i njihovi strateških dugoročnih interesa, što Plenković i njegova infrastruktura u svakom slučaju nije spremna da prođe to rešeto i kriterije koje se kineska vlada i njen predsjednik kao oštar protivnik korupcije mogu dopustiti.

Sukob interesnih grupa i grupašenja u HDZ-u zasigurno će prije ili poslje doći do kulminatne točke gdje više neće biti povratka. Rovovska tiha borba je već u tijeku, ne samo tjednima već i mjesecima. Zaraćeni odnosi i održanje statusa quo i jedna i druga stana klana Brkić i klana Plenković, se već gledaju kroz nišanske naprave. Po svemu sudeći hrvatski interes bi bio da obje strane završe na onoj strani brave, u Remetinačkim paysagima, za što postoje obilje argumenata. To bi bio sasvim prirodan ishod, po mom mišljenju, a potom treba sljediti pravnu transformaciju države i pretvorbe u pravno i institucijsku zdravu pravnu strukturu, koja će biti u stanju svojim regulativom i nezavisnošću omogućiti pravnu jednakost, pravnu transparentnost i na taj način stvoriti stvarnu realnu bazu za prosperitet hrvatskog gospodarska, političku stabilnost i civičku obnovu.

 

Afera SMS, je ostavila čitav niz enigmi, koji po nekim vidnim naznakama, su bili izvorište koje je dovelo Andreja Plenkovića do čelnistva Vlade RH.

Tko je bio tako pametan da iskonstruira tako dobro, da se ti SMS poklope s istinama? Vladine institucije bježe od preciznih odgovora, jer samo pritisnute objektivnim presijama i medijima su pokušale da razrješe taj čvor, iako ne pokazuju gotovo nikakav interes da se to definitivno riješi što je u žiži sukoba zaraćenih frakcija, razrješi kroz institucionalnu pravnu normu i zaduženim službama države. Vlada RH je defacto suspendirala pravnu državu i to vodi diskrecionom voljom, na račun partikularnih, a ne javnih interesa. I upravo to, postaje centralni problem pravne države!

Gospodarstvo pokazuje sve drugo do oporavka, jer svaki ekspert znakovito vidi, da ova država nema sustavne gospodarske politike, kao i postulata učinkovite gospodarske politike, da ju vode diletanti. Njihov jedini talent je da se okružuju sa poslušnicima, koji nose partijske iskaznice zagarantiranim visokim primanjima, koje čak i nešto bogatija država, nebi mogla izdržati, sa tako nabujalom neproduktivnom birokracijom. Plaće se povećavaju i djele nerazumno vladajućoj birokraciji koja nema nakana da izvrši potrebite reforme osigura i investira u razvojne planove, znanost, tehnologiju ili u širu proizvodnu strukturu. Neprihodnost se završava sa novim zaduživanjima, koje više nismo u stanju servisirati! Purani su zabili glavu u pjesak i oluje fijuču oko njih u pustinji, oni ništa ne čuju i ne vide, država propada i definitivno kopni.

Upravo je to razlog i svih ovih napornih i tjeskobnih pokušaja i pisanja u cilju uzimanja na nišan svega onoga što predstavlja ova vlast i Vlada, jer su viđeni i doživljeni, ociljeni kao izvorište zla, negativnosti, izvorištem javnih laži. Jer ova vlada želi Hrvatsku bez Tjela, bez njihove misaone Glave, bez njenih povijesnih Odrednica, bez njenih kršćanskih Korijenja.

I upravo se ova otuđena vlast predvođena Vladom RH i ona nesuvisla šnajderice sa Pantovčaka, trebaju naći na nišanima svih demokratskih i domoljubno inspiriranih građana, kako bi sustavno razotkrivali laži, veleizdaje, javnim i pravnim osudama svega onog što se kosi s striktnim državnim interesima, kako bi naš narod konačno zaplovio prema sretnijim i uravnoteženim vizijama boljitka i sreće!

 

U Parizu 16. travnja 2019.

 

Ante Glibota