Mnogi su već možebitno zaboravili episkopa Srpske pravoslavne Crkve i mitropolita zagrebačko- ljubljanskog Jovana Pavlovića (1936.-2014.), koji je javno, poglavito sredinom srpnja 1992. iznosio teške klevete i laži protiv hrvatske države i njezina oslobodilačkog Domovinskoga rata, sve u želji da se izjednače žrtve i agresori.

Mitropolita Jovana pamtimo kao jednog od najžešćih „jastrebova“ u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Prvo što je napravio, premjestio je sjedište mitropolije iz Zagreba u Ljubljanu, htijući prikriti pravo stanje stvari.

Tim potezom nastojao je prikazati ugroženost Srba, odnosno pravoslavnih vjernika u Hrvatskoj od strane „ustaša“, kako bi se stvorila lažna slika, a u čemu su Srbi – velemajstori. Medijima je izjavljivao kako mu je neugodno doći u Zagreb, jer se ne osjeća sigurnim.

Nu, pravoslavni vjernici koji su unatoč srpske i ine agresije ostali u Hrvatskoj, neprestano su pitali- zašto je utekao iz Zagreba, kad mu usred rata ni dlaka iz brade nije falila, i ostavio ih bez liturgije, bez krštenja, vjenčanja, pokopa...

Mediji su pisali da je izmislio „mučeništvo“ monaha Nikolaja Marunića koji je s četnicima harao po Hrvatskoj, a osim toga želio je prikriti i brojne druge svoje svećenike koji su također utekli iz Hrvatske, ili su s četnicima ratovali protiv nje.

Ne, nismo zaboravili ni njegovo štićenje paroha pakrovačkog Dragana Jeremića, koji je bio čak i zapovjednik specijalne jedinice zločinačke JNA te izdavao naredbe da se puca i po promatračima EZ-a.

Ovaj zločinački mitropolit izmišljao je da se prisilno pokatoličavaju djeca pravoslavne vjere i da su demolirane mitropolije u Zagrebu. Pravoslavne bogomolje u to vrijeme, u ratu protiv Hrvatske, rušili su sami četnici i pripadnici JNA. Srbima nitko nije branio da odlaze u svoje crkve, a poglavito na Vidovdan, ali i na druge blagdane bile su ih pune.

Inače, Jovan je dijete hrvatske, tu se rodio, došao do visokog položaja u svojoj crkvi, a već na početku rata „zabio je nož u leđa“ onima koji su s njim surađivali i živjeli.

Katolička crkva mu je dodijelila i stipendiju za studij, a on je prvom prigodom njima i Hrvatskoj okrenuo leđa, ili što je još gore, po svijetu „trubio“ o nekakvoj ugroženosti Srba od strane Tuđmanovih „ustaša“.

Jednom riječju, Srpska pravoslavna crkva je iskazala sramno ponašanje u Domovinskome ratu, pa se s pravom može reći da su umnogome doprinijeli mržnji hrvatskog i srpskog naroda.

A to se ne zaboravlja!

Mladen Pavković

Share
0