Kad je većina ljudi prisiljena ostati kod kuće, pretežno im je jedina i glavna zabava televizijski program. A što možemo gledati na četiri programa HRT-a?

Gotovo cijeli dan jedne te iste slike, pretežno bez tona, voditelje koji ponavljaju ono što su nešto ranije čuli od predstavnika Stožera Civilne zaštite…Neprestano prikazuju, poglavito nakon potresa, centar glavnoga grada, a tamo gdje je bio epicentar (sedam kilometara od Zagreba) malo ili gotovo ništa. Ne, nisu samo kuće uništene u centru grada, veliku štetu pretrpjeli su tzv. mali ljudi koji danas nažalost ne mogu ni Trga bana Jelačića.

Jednom riječju, program HRT-a je „koma“. (O dječjem da i ne govorimo.) Prolaznu ocjenu mogu dobiti tek javljanja iz Civilne zaštite. Sad su najavili da će reprizirati nogometne utakmice sa Svjetskog prvenstva u nogometu, a zatim i druge uspjehe hrvatskih sportaša. Što mislite, koliko to ljudi, poglavito u ovoj situaciji, zanima, tim prije što smo se dosad toga i sličnog programa zaista nagledali? A uostalom svi ti uspjesi se mogu pogledati i gledaju se na You Tubeu. Dakle, ništa novo.

Predlažemo da HRT osnuje „krizni stožer“ za zabavni program, kad već sami „ne znaju“ kako barem malo uzdignuti duh onih koji su već „popadali“ od silnih loših vijesti o koronavirusu u zemlji i inozemstvu.

Ako nas nije „ubio“ virus, „ubit“ će nas oni sa svojim programom.

Pored toga, i u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata bilo je na malim ekranima više i boljih, zanimljivijih i kvalitetnijih emisija, a i raznovrsnijeg programa, i voditelja i urednika, (svaka čast iznimkama).

 

Mladen Pavković