Projekt obnove Jugoslavije gura se na razne načine. Jedan od važnijih je afirmacija te ideje preko sporta, točnije preko uspostave regionalnih liga. U nekim sportovima to je već zaživjelo. Recimo, u košarci. Je li hrvatska košarka zbog toga postala bolja? Nije, štoviše nikada otkako pamtim hrvatska košarka nije bila lošija! Na velika natjecanja često se ne uspijemo ni plasirati, kamoli štogod osvojiti.

Povezivanje punom parom teče i na estradnoj sceni, a zaštitni je znak toga povezivanja splitska pjevačica lakih nota Severina Vučković. Jesu li hrvatska ili srpska estradna scena uslijed toga postale rasadištima kvalitetnije glazbe? Nisu. Novinski izvještaji sa Severininih i sličnih koncerata uglavnom se tiču sudbonosnih pitanja kao što su: koliko je haljina dotične pjevačice ocvalih oblina pokrila, odnosno otkrila, što je dotična Beograđanima rekla, što su joj oni oduševljeno odgovorili i tome slično.

Kada je koncem devedesetih već oboljeli Tuđman grmio kako nas određene strukture moći sa Zapada silom guraju u novu Jugoslaviju, domaći mainstream mediji su ga ismijavali i proglašavali paranoikom. Danas ti isti mediji svim silama i potpuno otvoreno zagovaraju sve moguće oblike povezivanja s istočnom braćom po principu Brat je mio koje god da vjere bio! O političarima da i ne govorimo, nema tog pitanja koje oni ne bi, na ovaj ili onaj način, povezali s Regionom i regionalnom politikom. To se nastavlja čak i nakon što su takvi pritisci sa Zapada, barem oni otvoreni, popustili. Tako da se stječe dojam da su naši politički prvaci pred ulazak u EU zabrinutiji time kako će što prije i Srbiji osigurati ulazak u tu zajednicu nego time koliko spremna sama Hrvatska ulazi u EU i koliko će samostalnosti sačuvati u okviru EU.

Vlast poduzima sve što je u njezinoj moći kako bi odgodila izgradnju Pelješkog mosta bez kojega Hrvatska, makar bila u EU, ostaje pupčanom vrpcom vezana za Balkan. Tako se nastoji medijski blokirati akcija Udruge Pelješki most, koja je na originalan način počela prikupljati sredstva za izgradnju mosta kad već država ne vodi brigu o tome, ili pak 'minirati' tu akciju nebuloznim idejama o kopanju tunela, europskim sredstvima koja će namaknuti vješta ministrica Vesna Pusić i slično. Htjeli mi to priznati ili ne, Jugoslavija još uvijek i te kako živi u glavama jednog dijela stanovništva i političkog establišmenta premda je već dva desetljeća nema na geografskim kartama. Osim onih koje tu i tamo omaškom objave u Velikoj Britaniji ili kojoj drugoj od zapadnih zemalja.

Stoga su i ideje o regionalnoj nogometnoj ligi kudikamo opasnije no što se to na prvi pogled čini. Izvjesno piskaralo s jednog od severiniziranih ovdašnjih portala, nakon što ga je prošao šok zbog srpskog poraza na Maksimiru, okrenulo je pilu naopako te stalo, uspješno glumeći budalu, piskarati kako je upravo sad pravi trenutak za uspostavu regionalne lige. Eto, veli on, na Maksimiru je sve prošlo bez krvoprolića, a i Štimac i Mihajlović su se pomirili, te bi u tom pozitivnom ozračju trebalo udariti temelje novoj jugoslavenskoj nogometnoj ligi.

Stoga me je iznenadila i rastužila vijest iz Slobodne Dalmacije da predsjednik uprave Hajduka Marin Brbić nema ništa protiv regionalne lige. Predsjednik uprave Hajduka pa tako! Istog onog Hajduka za kojega navijam otkako znam za sebe! Doduše, Brbić veli da u toj ligi ne bi trebali biti klubovi iz Srbije, nego iz BiH, Bugarske, Slovenije itd. No valjda je i njemu samome jasno da bi, kada bi kojim slučajem i krenula takva čudnovata liga bez Srbije, bilo samo pitanje vremena kada će se i Srbija uključiti u nju. Uostalom, zašto ne!? Pa nismo mi valjda stvarali Hrvatsku i u slobodnoj Hrvatskoj hrvatsku nogometnu ligu da bismo napakostili Srbiji!? Kada bi bilo tako, to bi bilo uistinu žalosno. Hrvatska je stvorena valjda radi Hrvatske, a ne u inat Srbiji. Tužno bi bilo kada bi se hrvatstvo definiralo kroz odnos prema srpstvu, bio taj odnos pozitivan ili negativan.

Na žalost, neki, čini se, još uvijek razmišljaju u tim relacijama. Jedni zbog malignog jugotužja, drugi uslijed jednodimenzionalnog hrvatstva. Koje se u konačnici svodi na mržnju prema srpstvu i tako mrzitelje čini ovisnim o predmetu mržnje.

Damir Pešorda