Pobuna u Drvaru, Bosanskom Grahovu, Donjem Lapcu i Srbu 27. srpnja 1941. bila je organizirana od pripadnika četnika Draže Mihailovića, u čijim su redovima u to vrijeme bili i vodeći srpski komunisti iz tog područja. Svrha pobune bila je stvaranje „velike Srbije“ prema spisu „Homogena Srbija“ čiji je autor četnički ideolog dr. Stevan Moljević, odvjetnik iz Banja Luke.

Postavljeni spomenik povodom četničkog pokolja hrvatskoga civilnog pučanstva u Srbu, ustvari je, i službeno u Hrvatskoj, rehabilitirao četnički pokret. Također, time je kao normalno i junačko ponašanje, okarakterizirano paljenje katoličkih svećenika na ražnju i klanje civilnoga pučanstva.

27. srpnja, ustanak nije bio antifašistički nego ustanak velikosrpske bande uz pomoć talijanske okupacijske II armije, tajne službe Kraljevine Italije i Mussolinijevih crnokošuljaša odnosno fašista!
Dana 27. srpnja 1941. godine u Srbu nije opalila prva ustanička puška u fašiste nego je četnički nož zaklao hrvatske civile koje su ovi velikosrpski ratni zločinci bacili i sakrili u jamu, a fašistička puška opalila je u Hrvate, te je tom velikosrpskom pobunom u Liki, koja se nadovezala na velikosrpsku pobunu u bosanskom Drvaru od 26. srpnja 1941. godine, počelo etničko čišćenje Hrvata i okupacija hrvatskih teritorija u Liki i Dalmaciji!

U razdoblju između travanjskih zločina i 28. srpnja, izvršen je i brutalni pokolj 350 hrvatskih katoličkih hodočasnika koji su se iz Kosova kod Knina – gdje su svetkovali blagdan sv. Ane – vlakom vraćali u Drvar. Četnici su presreli vlak, hodočasnike zarobili i svezali, te ih 27. srpnja pobili kod jame Golubnjače i bacili ih u jamu. S hodočasnicima je ubijen i drvarski župnik Waldemar Maksimilijan Nestor – prvi ubijeni svećenik u Drugome svjetskom ratu na području bivše Jugoslavije.

O ovomu zločinu svjedoči i pripadnik partizanskog pokreta Stevo Babić:
„Bilo je svanulo sunce (27. srpnja 1941.) koje je obasjavalo cijelu okolinu. Četa se već spremala za pokret prema žandarmeriskoj stanici Trubar. Kada je četa stigla u reon Žitkovca pojavio se putnički voz, jer pruga na tom mjestu nije bila prekidana. U vozu nije primijećena vojska pa su ustanici propustili voz prema Vagnju. Na željezničkoj stanici Vaganj, Damjan Željković sa grupom starijih ljudi i omladinaca pokupio je sve putnike iz voza. Među njima se nalazio ustaša Marko Špiranović, katolički svećenik Petar Maks i neki trgovci. Ova grupa je izvela iz voza strojovođu Lokšmita, čiji je sin tada bio član KPJ i nalazio se kod ustanika. Grupa Damjana Željkovića je na svoju ruku povela sve putnike ka Golubnjači i sve ih, bez ičijeg odobrenja postreljala“.

Istoga dana zvjerski je ubijen i drugi katolički svećenik, Juraj Gospodnetić, župnik u Bosanskom Grahovu, koga su četnici izmasakrirali, a zatim ispekli na ražnju. Jednako su prošli i hodočasnici koji su istoga dana išli na hodočašće u Oštrelj, gdje je također postojala kapelica sv. Ane. I njih su četnici poubijali,dok je svećenik koji ih je vodio, vlč. Župančić, bio spašen jer je jedan od četnika znao da on nije Hrvat, već Slovenac.Istoga 27. srpnja četnici u okviru općeg ustanka koji je zahvatio cijelu jugozapadnu Bosnu i jugoistočnu Liku dižu ustanak i u Donjem Lapcu. U ustanku je masovno sudjelovalo srpsko pučanstvo. Organizirali su ga četnici i komunisti, pa su na njegovu čelu, uz četnike, stajali i istaknuti partizanski dužnosnici Đoko Jovanić, Gojko Polovina, Stojan Matić i dr. Istodobno se organizira i pobuna u Srbu. Vođe pobune su četnici Miloš Torbica, Pajica Omčikus i Stevo Rađenović koji na dan ustanka u Srbu osnivaju oružani četnički puk (brigadu) sa 1000 četnika. Na tim područjima zahvaćenima pobunom, a to su bila podrućja u kojima su kompaktnije živjeli Srbi, gotovo potpuno je istrijebljeno ili protjerano hrvatsko pučanstvo. Sve je to po nauku - Stvaranje „velike Srbije“.

Pobuna u Drvaru, Bosanskom Grahovu, Donjem Lapcu i Srbu 27.srpnja 1941. bila je organizirana od pripadnika četnika Draže Mihailovića, u čijim su redovima u to vrijeme bili i vodeći srpski komunisti iz tog područja. Svrha pobune bila je stvaranje „velike Srbije“ prema spisu „Homogena Srbija“ čiji je autor četnički ideolog dr. Stevan Moljević, odvjetnik iz Banja Luke. Spis je izdan 30. lipnja 1941. u Nikšiću u Crnoj Gori. U tomu se programatskom spisu – koji je korespondirao s ranije objavljenim velikosrpskim radovima Vuka Karadžića, Ilije Garašanina i Nikole Stojanovića – zagovara stvaranje etnički čiste „velike Srbije“. Prema Moljeviću Srbima je u današnje vrijeme prva i osnovna dužnost stvoriti i organizirati „homogenu Srbiju koja ima da obuhvati celo etničko područje na kome Srbi žive (...) Preseljenje i izmjena žiteljstva, naročito Hrvata sa srpskog i Srba sa hrvhrvatskog područja, jedini je put da se izvrši razgraničenje i stvore bolji odnosi između njih...“.

Sukladno tome, HSP poziva sve hrvatske domoljube da 26. srpnja 2012. dođu u Srb, kako bi svojim dolaskom ukazali na neprihvatljivost proslave zločina i etničkog čišćenja hrvatskog stanovništva, a time i posebno upozore hrvatsku javnost i hrvatske političke dužnosnike da je slaviti ove „ustaničke“ datume isto kao kada bi u BiH podigli spomenik, ne žrtvama, nego počiniteljima genocidnog pokolja u Srebrenici te ga slavili.

Stoga, svaki Hrvat ili onaj tko u ime Hrvatske odaje počast mjestu zločina nad Hrvatima i zločincima je i sam zločinac kao i veleizdajnik hrvatskog naroda.

U Dubrovniku, 25. srpnja 2012. godine

Hrvatska stranka prava Dubrovnik

Mladen Jurković, predsjednik