Zagrebački pomoćni biskup mons. dr. Valentin Pozaić, napisao je tekst-rencezije za roman „Burik“ autorice Nevenke Nekić o svećeniku vlč. Ivanu Buriku, ubijenom u Domovinskom ratu.

Spomenuti tekst prenosimo u cijelosti:

Dok zahvaljujem na pozivu i počasti da progovorim pari riječi o ovom dvostrukom ostvarenju, na hrvatskom jeziku, i na prijevodu na talijanski, prije svega zelim istaknuti da me 'Udruga Dr. Ante Starčević-Tovarnik', i njezin predsjednik Antun Ivanković, danas ovdje nazočan, redovito izvješćuju o svojim pothvatima i ostvarenjima, općenito, i posebno kad je riječ o svijetlom liku njihova zupnika, vlč. Ivana Burika, barbarski umorenog, u počecima jugo-četničke agresije na domovinu Hrvatsku.

I ovom prilikom zelim zahvaliti na toj paznji i dobroti. Zašto? Dobra djela treba da budu obznanjena: time ispunjavamo našu obvezu prema prošlosti, prema onima koji su nas zaduzili svojom osobnom, ili društvenom, poviješću. Time također polazemo sigurno kamenje na putu u bolju budućnost, utvrđujemo nadu za bolju budućnost.

Papa Benedikt XVI. ističe lik Djevice Marije kao vrhunsku 'Zvijezdu nade' na nebu našega putovanja prema cilju - u katoličkoj tradiciji dobro poznati naziv: 'Stella maris'. Sveti Otac istovremeno ističe: 'zivot je poput nekog putovanja morem povijesti, često mračnim i uzburkanim, putovanja na kojem otkrivamo zvijezde koje nam pokazuju put kojim nam valja ići. Prave zvijezde u našem zivotu su osobe koje su znale zivjeti ispravno. One su svjetla nade' (Spe slavi – U nadi spašeni, 2007, 49).

Tko su takve osobe? Gdje i kako ih mozemo otkriti? Jedan od vrijednih pothvata, i ostvarenja, koje ukazuju na takve osobe-zvijezde, danas je pred nama: roman Nevenke Nekić – na hrvatskom i na talijanskom jeziku. Zavrjeđuje posebnu pohvalu. To nas je dvostruko vrijedno djelo danas ovdje i okupilo.

Ispod fotografije lika o kojem govori roman, stoji jednostavan, suhoparan a sadrzajem bogat natpis:'Vlč.IvanBurik–1928.-1991.–MučenikSrijema'.
Mučenici: to su oni Bozji ljudi, muzevi zene, mladi i djeca, koji su pogubljeni 'in odium fidei' – iz mrznje na vjeru, u što mogu biti uključeni i neki drugi motivi, kao u ovom slučaju: nacionalni, hrvatski. Mučenici su uvijek bili i ostali ures i ponos Crkve. 
Mučenici su trpjeli zlo i nasilje, ali nisu na taj način uzvraćali. Izdigli su se iznad trenutačno vazećih i popularnih nehumanih i barbarskih metoda, puteva i ciljeva. 
Ljepota istine i pravde, dostojanstva i prava, ne smije biti zatamnjena. Tek onda kad ljepota istine i pravde nepomućena sja, predstavlja novost, otvara vrata u budućnost istine u ljubavi u svim srcima, za sve ljude pojedince, obitelji i narode.

Mučenici u Srijemu nisu novost. Poznati su Srijemski mučenici iz rimskih vremena progona, iz 3. stoljeća. Sada se njima pridruziše novi mučenici, iz ovih naših vremena, iz 20. stoljeća, među kojima i vlč. Ivan Burik, zupnik tovarnički.

Na prošlu, drugu nedjelju korizme bili su nam stavljeni pred oči likovi koji su uzašli na goru Preobrazenja, i drukčiji se vratili u redoviti zivot. U vremenu i okolini opće zbrke i strke, zurbe i jurnjave, buke i galame, raznih ponuda i podvala, valja znati povući se u svoju osamu, uzići na svoju goru sabranosti, tišine, razmišljanja.

To je program preobrazbe svakoga čovjeka, napose vjernika. Na gori Preobrazenja rađaju se ljudi: velikani duha i dobrote. Tu se prepoznaje duboka čeznja ljudskog srca za onim što je istinito, plemenito, uzvišeno, dostojno čovjeka stvorenoga na sliku Bozju?!
Svaka obitelj, svako mjesto, i grad i narod, čeznu za takvim osobama, i kad ih susretnu, ponosni su na te osobnosti iz kojih izbija veličina duha, dobrote i dostojanstva. I mi smo danas ponosni na knjigu, na dvije knjige, koje govore o takvoj osobi.

U povijesti Katoličke Crkve u hrvatskom narodu nisu nedostajali likovi s gore Preobrazenja - posvjedočeni u svakodnevnome zivotu. Nazalost, mnogi nisu zabiljezeni. I otišli su u 'tihu lijuć se rijeku Vječnosti', kako bi rekao pjesnik-svećenik Izidor Poljak (Planite bijeli ognjevi duše, 1916). 
Potrebni su i oni drugi s Gore Preobrazenja: oni bistra uma i zarka srca, i obdarena pera, oni koji vide, prepoznaju, zapišu - i budućim naraštajima prenesu raskoš bogatstva duha i ljepote duše hrvatske.

Autorica ovog djela nije nepoznata. Nadahnuća ima. Hrabrosti ima. Marljivosti ima. Upornosti ima. Hrvatske vjere ima. Katoličke vjere ima. Zahvaljujući marljivom peru, pred nama izrasta majstorski oslikan sjajan lik mučenika Ivana Burika. I ne manje, pred nama izrasta i lik same spisateljice Nevenke Nekić. U uvodnim riječima čitamo:

'(A) svako pisanje je traganje i za samim sobom. Ono je i dijalog sa samoćom, ljepotom i prošlošću goleme ravnice kroz koju spisatelj prolazi poput hodočasnika da bi susreo paorsku raskoš zivota i mitova, sjetu, mirnu modrinu neba i zlatna polja koja se usele u ambare i srce romara' (10).

Da, Tovarnik postaje svetište, hodočasničko mjesto, cilj brojnih romara-hodočasnika. Tome svetom obiljezju Tovarnika doprinijela je, i doprinosi, ova draga knjiga na hrvatskom jeziku, i vrijedna zamisao i vješto ostvarenje prijevoda na talijanski jezik. I kad sutra Tovarnik postane sveto mjesto hodočašća tamo će negdje u svetištu biti ubiljezeno i ime: Nevenka Nekić.

Neka budu blagoslovljeni svi koji se uključe u tu svetu povorku romara: i Udruga i Spisateljica, i čitatelji i širitelji upoznavanja mučeničkog lika svećenika Ivana Burika, i njihova Tovarnika, i cijeloga onog mučeničkog kraja Lijepe naše domovine!

Udruga Dr. Ante Starčević-Tovarnik