SAD i EU namjeravaju uskoro sklopiti trgovinski sporazum. Bit će to tržište do sada neviđeno u povijesti. Mediji o tome vrište na sve strane, iako nešto manje nego što će to biti kad se dotične stvari dogode. A dogodit će se ako se ljudi ne počnu buniti.

Tijek je to podjele svijeta na tri područja. Njima će vladati UN. Zapravo, vladat će oni, ljudi iz sjene, kovači Novog svjetskog poretka. Donedavno sve ovo nazivano je tlapnjama, teorijama zavjere, sada velikim dostignućem. Čine to jedni te isti mediji. O pozadini naravno ne govore. Jedna je od njih pojava bespilotnih letjelica ili dronova nad našim glavama. Ne budemo li poslušni moglo bi nam se svašta dogoditi. Kao Pakistancima, Afganistancima, Sirijcima... Nešto slaviš, ideš možda udubljen u svoje misli sjenovitim šumarkom, a oni ti spuste bombicu u krilo. Očaravajuće. Ovo je, ponavljam, danas teorija zavjere, sutra više ne će biti.

Misli o bombicama u krilu sjetiše me Drugog svjetskog rata i tzv. savezničkog bombardiranja. Nakon što su im protivnici oslabili, oni su se razmahali. Posebno su se specijalizirali za nebranjene gradove, crkve i muzeje. Sjetimo se ovako nasumce samo Dresdena, Monte Casina, naših Kaštela i Trogira. Njihovi bombarderi donosili su nam demokraciju, kao što je sada bespilotne letjelice donose u neke druge krajeve. Ne tražiš li je, dolazi k tebi, na kućna vrata, poput nekog trgovačkog putnika. Ali o svemu tome nisu mnogo govorili. Tek se sada odvažni usude kopati po tim stvarima, jer još su živi neki izvođači, još je živa ta namisao.

Međutim, govorili su mnogo o papi Piju XII. Optužili su ga da nije bio dostojan svoga papinstva, nije uzeo u zaštitu Židove, nije osudio nacionalsocijalizam i sve slično tome. Mnogi su znali da to nije tako, ali priča je išla dalje i dokotrljala se sve do naših dana. Letjela je najprije na sovjetskim krilima, da bi je onda zdušno prihvatili zapadnjaci. Došla im je kao naručena. Ruše Crkvu i ne prljaju se, dapače zalažu se za više vrijednosti. Bjelodani dokazi trenutno su je dobrano nagrizli i za očekivati je da će ubrzo prestati. Zbog toga smišljaju nove smicalice.

Crkva je i nadalje glavna meta napada. Ne uspijevaju je slomiti. Ustrajno odbacuje njihovu suvremenost. Ni nerazumijevanje Drugog vatikanskog Koncila tu mnogo ne pomaže. Vidjelo se to i u ovom vremenu kad jedan papa, Benedikt XVI., svojevoljno napušta svoju službu. Skočili su mjeriti ga »suvremenim« metrom. Očito pretpostavljaju da drugi misle da je taj njihov metar mjerilo svih stvari. Čak i Bog, jer bi papa inače bio itekako suvremen, uključivši sve one koji vjeruju. Njima je to nazadno. Napredne su im sve vrste užitaka, posebno spolni. Jedan od njih, Kinsey, nije se libio za svoje prljave rabote rabiti i djecu od nekoliko mjeseci. Čak je osnovao i institut koji do dana današnjega drži tu nastranu vatru da se slučajno ne bi ugasila u ovom svijetu. Zbog onih koji su postali suvremeni u Crkvi pa pošli njegovim putem sad napadaju Crkvu i papu. Ne bore se protiv toga. Bilo im je palo na pamet da nam papu i sude. Javno su trenutno stali s tim, što ne znači da ne će nastaviti. Oni žele srušiti Crkvu i gotovo. Vide se na njezinom mjestu i naučavaju da će tada nastupiti doba blagostanja. Razumni ljudi u Crkvi, uključivši papu, naučavaju da je krajnje vrijeme da se članovi Crkve ćudoredno obnove. Mora biti više jedinstva, a manje ispraznog mudrovanja. Znam da se Hans Küng ne bi s tim složio. Dok se papa odriče slasti i vlasti, on piše u tri toma svoju autobiografiju. Nisu to činili ni veliki svjetski diktatori. Njemu, pak, oni plješću i nukaju ga da nastavi započetim putem. Jedan mu je od dosega tzv. svjetski etos. Lijepa poluga Novoga svjetskog poretka. Kakva Crkva, kakav Bog, mi ćemo zatucanim ljudima reći što i kako trebaju raditi.

Ne bojmo se, stići će ove stvari i do nas, s obje strane granice. Bivši komunisti zdušno rade na tome. Oprostite, nisam ja ovo smislio, pronašao sam na jednom talijanskom portalu koji se naziva Novi svakodnevni kompas. Novinari katolici pišu o svemu, uključivši televiziju i šport. Jedan od naslova je da se bivši komunisti u Hrvatskoj zabavljaju seksom. Podrobno o svemu izvješćuju da je rodna teorija zapravo totalitarna teorija. Komunisti to ne mogu shvatiti jer je komunizam čisti totalitarizam. Daleko nisu odmakla ni neka naizgled demokratska nastojanja. Recimo ona oko promjene sustava u Federaciji. Kardinal Puljić upita američkog veleposlanika Moona osim što ima strategiju za ovo i ono ima li i strategiju za opstanak Hrvata u BiH. On mu odgovori da je Međureligijsko vijeće... Nema veze jedno s drugim, ali ima s Novim svjetskim poretkom. Žao mi je da opet moram o tome. Oni su krivi. Čak nam i mladež žele odvući u svoje ostarjele gradove da bi živnuli. Reuters naveliko piše o bijegu mladih iz Hrvatske. Podučava ih čak kako to najlakše napraviti. S druge strane Slovenija i dalje jaše putem zaustavljanja hrvatskog političkog priključenja Zapadu takvom kakav je. To toliko ne zabrinjava, koliko zabrinjava šutnja slovenske javnosti. Ma njih će nestati, a mi ćemo uvijek biti susjedi ako ne izgubimo pamet pa si dopustimo utopiti se u neke druge. Ne bih o tome je li DORH izgubio pamet pa nikada nije procesuirao komunističkog generala Radu Bulata. Nadrealno je samo da mu je lijes bio prekriven hrvatskom državnom zastavom, a on se uvijek borio protiv nje. Bili su tu i pripadnici hrvatske kopnene vojske, mornarice i zrakoplovstva. Odjeknuli su i svečani pucnji. Hrvatsku i dalje siluju demokracijom.

Svidiše mi se nešto Afganistanci u posljednje vrijeme. U jednome mjestu blizu Kandahara ustaše protiv talibana. Dosta. Ne opamete li se, a to je teško, dobit će po turu. Nešto takvo malo je teže izvesti s pristalicama eugenike. Kao što znamo, odavno su skovali rat protiv čovječanstva. Istrijebili bi ga na njima prihvatljiv broj. Nije važno kako, može na sve moguće načine. Oni koji preostanu bit će svedeni na razinu kućnih ljubimaca. Ako su dobri, mogli bi štogod i imati, ako ne... Eh, da, oni su gospodari, podrazumijeva se.

Papa Benedikt XI. u jednom od svojih posljednjih obraćanja puku reče da đavao nikada jasno ljudima ne govori o zlu. Nego, kad čovjek proguta određenu lošu stvar doza se povećava dok mu ne postane prirodno činiti zle stvari. Zastanemo li na trenutak vidjet ćemo da je to tako. Najprije u našem osobnom životu, a onda u životu nas kao zajednice. Zaista trebamo zaključiti da je užitak biti čovjek, užitak biti katolik, užitak biti... puno je toga lijepoga na ovoj zemlji. Oni su prolazni, pape Pio XII., Benedikt XVI. i mnogi drugi svjetionici su kroz uzburkanu pučinu.

Miljenko Stojić