Kako se primiču parlamentarni izbori politička temperatura u BiH raste. Kampanje su uglavnom ili jako negativne ili krajnje prljave, često čak i na granici elementarne pristojnosti. Hrvatska strana dominantno se bavi problematikom elementarne zaštite građanskog prava birati i biti biran, srpska vodi posve separatnu kampanju ili politiku, kao da je riječ o doslovno drugoj državi.

Najinteresantnije su kampanje bošnjačkih stranaka ili pojedinaca, dominiraju uglavnom strogo ratne ili poratne teme, srpska strana uglavnom se optužuje za počinjenje ili negiranje ratnih strahota, ali ni blizu kao hrvatska. Što se tiče izbornih tema koje se tiču Hrvata permanentno je u igri legendarni UZePe, te se podredno naglašava kako su Bošnjaci zapravo silno pomagali Hrvatima, u BiH i u Hrvatskoj, tijekom rata, kako bez njihove pomoći niti Oluja ne bi mogla biti realizirana, i slično tome.

Međutim, jedna teza iz svih bošnjačkih kampanja naročito para uši. Naime, stalno se provlači podatak, koji se općenito smatra neupitnim, kako su Bošnjaci bili žrtva podjednako i Srba i Hrvata, i kako su se jedino oni, i Armija i MUP BiH, časno i pošteno borili za državu, i to sukladno svim pravilima ratovanja i ratnih konvencija.

Međutim, oni koji prate znaju da je situacija ipak ponešto drugačija. Krenimo redom.

Prije svega, VIŠE je osuđeno Bošnjaka nego Hrvata za ratne zločine u BiH, naročito kada se uzmu u obzir i ICTY i domaći sudovi u BiH.

Prema službenim zbirnim podacima do 2023. koji uključuju pravomoćne presude Haaškog suda i domaćih sudova, situacija je slijedeća.

Oko 150 Bošnjaka osuđeno je na ukupno oko 1.400 godinu zatvora.

Oko 102 Hrvata, uglavnom pripadnici HVO-a, osuđeno je na oko 1.028 godina zatvora.

Srbi (i bosanski Srbi) imaju daleko najveći broj osuda, stotine osoba i nekoliko tisuća godina zatvora, plus doživotne kazne za najviše dužnosnike.

Na ICTY-u je situacija drugačija. Naime, osuđeno je 18 Hrvata i 5 Bošnjaka, uz veliku većinu Srba, oko 62.

U Haagu su Hrvati osuđeni na znatno više godina, oko 265 godina, nego pripadnici bošnjačke Armije RBiH koji su kažnjeni s oko 50,5 godina, što se smatra poslijeratnom sklonosti međunarodne zajednice prema BiH, raznim lobiranjima i sl.

Međutim, upravo su domaći sudovi, i Sud BiH i entitetski/nižestupanjski sudovi, dijelom ISPRAVILI taj omjer, te je osuđeno više pripadnika bošnjačkih snaga nego hrvatskih. Izvori navode da je samo Sud BiH osudio više od 70 pripadnika Armije BiH na stotine godina, dok su za Hrvate brojke bitno niže.

Brojke nisu službene, iz nepoznatih, ili poznatih, razloga ne postoji centralizirana statistika po nacionalnosti, Sud BiH i drugi ne objavljuju takve detaljne razrade, već se rezultati temelje na medijskim i istraživačkim zbirnim pregledima.

Naravno i kako broj osuda ne odražava automatski razmjer počinjenih zločina.

Vrlo je važno znati kako postoje sve glasnije kritike s različitih strana o selektivnosti, dakle da ICTY nije dovoljno procesuirao zločine Armije RBiH, naročito nad Hrvatima, što je evidentno.

Navedeni su podaci iz 2023. i ranijih godina, brojke se mogu lagano mijenjati s novim pravomoćnim presudama, ali omjer, više Bošnjaka nego Hrvata ukupno, ostaje konzistentan u dostupnim izvorima.

Niže su neki procesuirani zločinci bošnjačke strane (sa stranice Hercegovka Klo) koji neupitno dokazuju gore navedeno.

1. Nisvet Ramić – 30 godina (najveća kazna izrečena Bošnjaku pred Sudom BiH za zločine u Visokom)

2. Almir Sarajlić – 20 godina (zločini u Križančevu Selu)

3. Zekerijah Kasumović – 20 godina (zločini u naselju Gornja Maoča)

4. Rasim Demirović – 18 godina (zločini na području Bihaća)

5. Edin Džeko – 13 godina (zločini u Trusini)

6. Miralem Omanović – 14 godina (zločini u Mostaru)

7. Zijad Kurtović – 11 godina (zločini u Donjoj Drežnici)

8. Enes Ćurić – 11 godina (zločini u logoru u Bijelom Polju, Mostar)

9. Rasim Delić – 3 godine (ICTY, zapovjedna odgovornost za zločine odreda El Mudžahid)

10. Sakib Mahmuljin – 8 godina (pravomoćno, zločini u Vozući i Zavidovićima; trenutno nedostupan pravosuđu)

11. Ahmet Bajrić – 7 godina (zločini na području Lukavca)

12. Zijad Srabović – 6 godina (zločini na području Lukavca)

13. Refik Morankić – 6 godina (zločini na području Lukavca)

14. Abid Arapčić – 5 godina (zločini na području Lukavca)

15. Pašaga Čajić – 5 godina (zločini na području Lukavca)

16. Fikret Hasanović – 5 godina (zločini na području Tuzle)

17. Ibrahim Demirović – 10 godina (zločini u logoru u Bijelom Polju)

18. Habib Čopelj – 7 godina (zločini u Bijelom Polju)

19. Amir Ćoralić – 11 mjeseci (otkupio kaznu; silovanje maloljetnice u Cazinu)

20. Atif Krkalić – 11 mjeseci (otkupio kaznu; zlostavljanje civila u Jelahu)

21. Enver Hadžihasanović – 3,5 godine (ICTY, zapovjedna odgovornost za zločine u središnjoj Bosni)

22. Hazim Delić – 18 godina (ICTY, zločini u logoru Čelebići)

23. Esad Landžo – 15 godina (ICTY, zločini u logoru Čelebići)

24. Amir Kubura – 2 godine (ICTY, zapovjedna odgovornost)

25. Nihad Bojadžić – 15 godina (zločini u Trusini)

26. Mensur Memić – 10 godina (zločini u Trusini)

27. Dževad Salčin – 8,5 godina (zločini na Igmanu)

28. Nedžad Hodžić – 12 godina (zločini u Trusini)

29. Senad Hakalović – 12 godina (zločini u Buturović Polju)

30. Muhamed Šišić – 8 godina (zločini u selu Kukavice)

31. Emir Drakovac – 15 godina zatvora (Osuđen pred Sudom BiH za sudjelovanje u napadu na civilnu kolonu u selu Kukavice, općina Rogatica, te za mučenje i sakaćenje zarobljenika)

32. Tarik Šišić – 8 godina zatvora (Pravomoćno osuđen u sklopu istog predmeta za zločine nad civilnom kolonom u selu Kukavice)

33. Aziz Šuša – 8 godina zatvora (Suosuđenik za napad na srpske civile u Rogatici, s pravomoćnom kaznom od osam godina)

34. Suljo Karajić – 18 godina zatvora (Kao pripadnik Armije BiH osuđen je pred Sudom BiH za ubojstva i mučenja civila i zarobljenika na području Bihaća)

35. Enver Buza – 8 godina zatvora (Zapovjedna odgovornost kao vršitelj dužnosti zapovjednika Samostalnog bataljuna Prozor za masakr nad 27 hrvatskih civila u selu Uzdol)

36. Minet Akeljić – 7 godina zatvora (Kao zapovjednik Vojne policije 325. brdske brigade Armije BiH osuđen za zlostavljanje hrvatskih civila u zatočeničkom objektu "Crna kuća" u Kruščici kod Viteza)

37. Šaban Haskić – 7 godina zatvora (Vojni policajac pravomoćno osuđen za izravno fizičko i psihičko zlostavljanje zatočenika u "Crnoj kući" u Kruščici)

38. Senad Bilal – 8 godina zatvora (Osuđen u sklopu iste grupe za ratne zločine nad zatočenim Hrvatima u objektu u Kruščici)

39. Hazim Patković – 5 godina zatvora (Pripadnik iste postrojbe, pravomoćno osuđen na pet godina zatvora za zlostavljanje u Kruščici)

40. Zdravko Mucić – 9 godina zatvora (Pred Haaškim sudom proglašen krivim po zapovjednoj odgovornosti kao zapovjednik logora Čelebići)

41. Rasema Handanović ("Zolja") – 5,5 godina zatvora

(Kao pripadnica odreda "Zulfikar" priznala je krivnju i osuđena je za sudjelovanje u strijeljanju Hrvata u selu Trusina)

42. Zemid Kovačević – 10 godina zatvora (Osuđen za ratne zločine nad civilima srpske nacionalnosti u selu Sijekovac kod Bosanskog Broda 1992. godine)

43. Edhem Žilić – 6 godina zatvora (Osuđen kao upravitelj zatočeničkog objekta "Silos" u Tarčinu zbog mučenja i nečovječnog postupanja prema zatočenicima)

44. Muhidin Bašić – 7 godina zatvora (Bivši načelnik odjela Državne sigurnosti u Tuzli osuđen zbog ratnog zločina seksualnog zlostavljanja jedne žene u Varešu)

45. Mirsad Šijak – 7 godina zatvora (Suosuđenik Muhidina Bašića, proglašen krivim za suučesništvo u ratnom zločinu seksualnog nasilja u Varešu)

46. Jasmin Čoloman – 3 godine zatvora (Osuđen jer je kao pripadnik Diverzantsko-izviđačke brigade otvorio vatru iz automatskog oružja na zatočene hrvatske civile u mjestu Počulica kod Viteza)

47. Dževad Salčin ("Struja") – 4,5 godine zatvora (Izrečena kazna za pojedinačne slučajeve zlostavljanja i nečovječnog postupanja prema zarobljenicima na planini Igman, predmet razdvojen od opće točke pod brojem 27)

48. Safet Mujčinović – 7 godina zatvora (Osuđen pred Sudom BiH za ratne zločine i nezakonito zatvaranje civila na području Starih Gornjih Crkvica)

49. Selman Busnov – 7 godina zatvora (Suosuđenik u istom predmetu kao i Safet Mujčinović s identičnom kaznom zatvora za zločine nad civilima)

50. Nusret Muhić – 5 godina zatvora (Pravomoćno osuđen za sudjelovanje u nezakonitom zatvaranju i zlostavljanju civila na širem području Kladnja)

51. Ramiz Halilović – 5 godina zatvora (Osuđen u sklopu grupe iz Kladnja za sudjelovanje u premlaćivanju i zlostavljanju zatočenika)

52. Hariz Alibašić – 4,5 godine zatvora (Pravomoćna kazna za zločine i nečovječno postupanje prema zatočenim civilima u zatvorima na području Kladnja)

53. Osman Gogić – 4 godine zatvora (Osuđen za ulogu u zlostavljanju i nečovječnom postupanju prema zatočenicima tijekom 1992. u Kladnju)

54. Mili Čišić – 2,5 godine zatvora (Osuđen pred Kantonalnim sudom u Mostaru za ratne zločine i zlostavljanje zatočenika u logoru "IV osnovna škola" u Mostaru)

55. Mirsad Ćupina – 5 godina zatvora (Pravomoćno osuđen)... itd. itd. itd.

Također se još uvijek vode procesi protiv pripadnika nekadašnje bošnjačke Armije BiH i MUP BiH.

Na koncu najvažnije. Naravno kako nije etično baviti se nacionalnom strukturom zločinaca, zločinac je zločinac bez obzira na nacionalnu pripadnost, i mora biti kažnjen.

Ova objava nema namjeru upirati prstom na bilo koju stranu u ratu, ali ima smisla u kontekstu aktualne političke kampanje u BiH, u kojoj se hrvatskoj strani kontinuirano podvaljuje od strane bošnjačkih radikala, a na što hrvatski predstavnici ne odgovaraju na adekvatan način.

 

Ivica Granić / Facebook