Najnovija situacija oko "Lexa Perković" pokazuje svekoliku povezanost jugokomunističke partije. Nema nikakve dvojbe da je Beograd stratište Hrvata još od Prvog svjetskog rata kada su pobijene tisuće hrvatskih zarobljenika iz ruskog zarobljeništva u Odesi,  za koje se nitko nikada nije interesirao niti istraživao, a smatra se da ih je pobijeno oko deset tisuća, koji nisu htjeli ići sa četnicima na Solunski front.

Daljnji veliki zločin u Srbiji i Beogradu je napravljen nešto kasnije 20. lipnja 1928. nad zastupnicima HSS-a gdje su dvojica ubijena a trojica ranjena od kojih Stjepan Radić smrtno.

Nova stratišta nad Hrvatima izvršena su u Beogradu nad hrvatskim braniteljima časnicima NDH nakon Drugog svjetskog rata.  U Beogradu je 24. rujna 1945. suđeno 35-orici visokih časnika HV NDH od kojih su osamnaestorica osuđena na smrt, koji su istoga dana toljagama umlaćeni od srpske pobjesnjele rulje.  Ostali su suđeni na duge godine teškoga rada i duge i teške robije od kojih je jedan preživjeli opisao cijelu tragediju tih 35 visokih hrvatskih časnika koji su se predali na Bleiburškome polju.

>>Obljetnica suđenja hrvatskom generalitetu: Kako su ubijali hrvatske časnike!

Zatim su slijedila umorstva predsjednika Hrvatskog križarskog pokreta u Trstu, Ivana Protulipca 1946. godine, Andriju Hebranga čelnika KPH ubili su pedesetih godina u Beogradu u zatvoru, zatim Poglavnika NDH u Argentini pa generala Drinjanina u Španjolskoj, te sedamdesetak poznatih hrvatskih političkih emigranata sve do Brune Bušića u Francuskoj i Stjepana Đurekovića u Njemačkoj te njegova sina Damira u Kanadi.

>>Ideolozi jugoslavenstva su ubili hrvatsko zajedništvo i Zvonka Bušića

Hrvatska teška tragedija se nastavlja kao niti kod jednoga drugoga naroda u EU. Upravo te ubojice sada brane njihovi istomišljenici kao što su Zoran Milanović, Stipe Mesić i Ivo Josipović. Sada neki hvale Ivicu Račana kao na primjer jedan Zdravko Tomac tvrdeći kako je Ivica Račan zaslužan za slobodu i nezavisnost Republike Hrvatske  kao Franjo Tuđman, ili jedan Milan Bandić koji je bio član te zločinačke KPJ samo devet godina, još uvijek stavlja broš sa slikom Tita na svoja prsa. Ili čak jedan književnik Ivan Aralica koji da je bio lokalni sekretar SKH svrstava Poglavnika NDH sa zločincem Titom.

>>Tihomir Dujmović: 'Bez spoznaja njegovog oca, Saša Perković nikad ne bi završio na Pantovčaku'

Zar to nije ipak "mentalni jugokomunistički" otrov kojega se oni ne mogu osloboditi pa makar se pretvarali u velike pokajničke Hrvate i katolike!

Mate Ćavar