U Mostaru je u srijedu navečer predstavljena knjiga "U Knjigu života upisane", autorice s. Natalije Palac.

Govoreći o knjizi, msgr. dr. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj tebinjsko-mrkanski  istaknuo je kako je i sam odabir nadnevka predstavljanja ove iznimno vrijedne knjige, koje je upriličeno na blagdan Rana sv. Franje, sasvim dovoljna simbolička  poruka.

-Kroz životopise umrlih časnih sestara, počevši od životopisa s. Jeronime Buntić, koja je preminula 21. studenog  1906, pa do životopisa posljednje preminule s. Anđelke Galić, koja je preminula  9. travnja 2013., ispričana je priča o djelovanju časnih sestara franjevki u Hercegovini – kazao je mons. Perić, govoreći o ovoj knjizi.

Posebno se osvrnuo na razdoblje nakon II. svjetskog rata, podsjećajući na žrtve i progone kojima su u tom razdoblju bile izložene časne sestre kao i cijela Crkva.

-Razdoblje nakon II. svjetskog rata bilo je najteže za časne sestre, kao i Crkvu općenito. U tom razdoblju komunistička partija je zabranila rad časnih sestara, oduzela arhiv a biskupa Petra Čulu poslala na višegodišnju robiju – kazao je mons. Perić, istaknuvši kako je od današnjih vlasti više puta bezuspješno tražio povratak tog arhiva.

O knjizi je govorila i Franka Bagarić, provincijalna predstojnica Školskih sestara franjevki Provincije Svete Obitelji, a gvardijan franjevačkog samostana u Mostaru fra Iko Skoko pročitao je ovom prigodom osvrt provincijala hercegovačkih franjevaca fra Miljenka Šteke.

>>Knjigozori Miljenka Stojića: Žene vrsne

Put vlastitog tragalačkog istraživanja, dinamiku rada na ovoj knjizi koji je trajao nešto više od godinu dana, a sažetog na 364 stranice knjige predstavila  je autorica s. Natalija Palac.

Govoreći o poteškoćama u prikupljanju građe istaknula je kako su zbog oskudnosti i nedostatka pisanih izvora za razdoblje do Drugog svjetskog rata i desetak godina poraća nekrologiji sestara koje su umrle u tom razdoblju pisani uglavnom po sjećanju i pripovijedanju.

Zahvaljujući svima koji su joj pomogli pri nastajanju knjige s. Natalija izrazila je želju da ova knjiga bude znak zajedništva.

-Neka  ova knjiga bude znak zajedništva njih koje su bile dio života zajednice i nas živih, koje još ispisujemo svoju životnu knjigu. One koje su U knjigu života upisane podsjećaju nas i pozivaju da pred Gospodina ne dođemo s praznim stranicama svoje životne knjige.“ – zaključila je autorica.

I.Z.