Ovo što se po Bosni događalo zadnjih par dana, a poglavito jučer, 7. veljače 2013., ovaj rušilački pohod dobro organiziranih anarhista koji je rezultirao samo novim milijunskim štetama, novinari i analitičari raznih medijskih kuća i kućica nazivali su različitim imenima, od „prosvjeda gladnog naroda“, „eskalacije socijalnog bunta“ ili „pobune šutljive većine“ pa do „rušenja političkih elita“ ili čak „Bosanskog proljeća“, ali se čini da krajnje licemjerno svi izbjegavaju stvari nazvati pravim imenom. Naime, dobro obaviješteni izvori iz RS-a spominju bosanski ogranak Muslimanskog bratstva koji u predvečerje europske odluke o BiH, pokušava zadnjim naporima BiH pretvori u islamsku unitarnu državu.

Očito je da je Europi dosta „službenog Sarajeva“ koje se ponaša potpuno identično kao što se ne tako davno ponašao Beograd. Muslimanski ekstremisti u Sarajevu, predvođeni nekadašnjim Titovim omladincem Zlatkom Lagumdžijom, shvatili su da se bliži kraj puzajućoj unitarizaciji BiH, pa su odlučili pokušati još jednom s prokušanim modelom „događanja naroda“. Jučer je i doslovno gorjela Bosna, ali ja ću se ovdje pozabaviti pokušajem izvoza „islamske revolucije“ u Hercegovinu.

Na svu sreću, taj je pokušaj neslavno propao. Šačica loše instruiranih golobradih, ali ne i naivnih mladića koja se oko podne okupila kod stadiona Veleža u Vrapčićima, nedugo zatim krenula je u pohod na županijske institucije koje su „uzrok svih zala“ u bošnjačkom entitetu FBiH. Omotani šalovima voljenog kluba i odlučni u svojoj nakani, uspjeli su na tanak led navući i jedan dio „iskrenih“ prosvjednika koji su, pak, vrlo brzo shvatili o čemu se tu radi, distancirali se od svega i još brže „isparili“. Mete ovih profesionalnih prosvjednika, dakako „sasvim slučajno“, bile su županijske institucije, ali opet „slučajno“ one na zapadnoj strani, u hrvatskom dijelu Mostara. Vjerojatno tako instruirani, pohod na institucije pokušali su prikazati kao slučajan, neorganiziran i spontan bunt „mladosti bez budućnosti“, tako što su palili na zapadnoj strani grada i u središnjoj gradskoj zoni. Međutim, teško će objasniti kako niti jedna zgrada županijskih institucija na istočnoj strani grada, kojih nije malo, a jednako tako ni federalnih institucija, nisu napadnute niti zapaljene. Napad na zgradu Središnjice HDZ-a BiH pokušali su prikriti paljenjem sjedišta i mostarskog SDA, samo će teško objasniti kako je zapaljena zgrada Središnjice vodeće hrvatske stranke, a na drugoj strani, zgrada općinske organizacije jedne muslimanske stranke. Kad smo već kod paljenja zgrade HDZ-a BiH, zanimljivo je da zgrada županijskog ministarstva financija (ministar musliman) koja se nalazi tik do zgrade HDZ-a, nije napadnuta niti zapaljena.

No da zavirimo još malo dublje u jučerašnja zbivanja u Mostaru.

Već danima u Mostaru su se mogle čuti čudne najave na koje, nažalost, nitko nije obraćao pozornost. Jedan gospodin srednjih godina sa potkraćenim hlačama žućkaste boje i bradom koja je toliko duga da mu gotovo miluje muda (takvi sebe zovu vehabijama), otvoreno je, tvrde očevidci, na ulicama istočnog Mostara pozivao na buđenje i strpljivo objašnjavao: „Braćo, zar ne vidite šta se ovdje događa? Muslimansko bratstvo spašava pokorenu i prodanu Bosnu!“ Također je indikativno da na sam dan „događanja naroda“ đaci i studenti iz Konjica i Jablanice nisu, kao i svaki drugi dan, stigli u škole i na fakultete u Mostaru. Teško će biti objasniti da se i to dogodilo baš slučajno. Prije će biti da su znali što se sprema, a možda su neki od tih mladaca bili zauzeti i sudjelovanjem u jučerašnjem „Bosanskom proljeću“. Isto tako, vrlo je indikativno da je većina muslimana u županijskim i federalnim institucijama jučer s posla otišla već oko podne, a i posljednji najkasnije do 14 sati, dok je Hrvatima tek oko 15 sati rečeno neka i oni pođu kući jer bi „moglo biti nereda“. Treba li ovdje ikakav poseban komentar? „Spontano događanje nezadovoljnog naroda“, e malo morgen!

Danas po podne dobio sam i „službenu potvrdu“ svih gornjih razmišljanja. Naime, jedan od hrvatskih djelatnika „zajedničkih institucija“, čije mjesto uposlenja nije pametno odavati, kazao mi je kako je županijska policija iz Mostara otišla u Konjic zaustaviti dva autobusa „profesionalnih prosvjednika“ koji su krenuli izvoziti „birokratsku revoluciju“ iz Tuzle u Mostar. I sto tako, rekao mi je da je županijski ministar HNŽ-a blagovremeno izdao zapovijed šefu uniformirane policije za djelovanje, ali je ovaj (opet musliman) odbio tu zapovijed provesti. Kao najteža posljedica takvoga neodgovornog ponašanja odgovorne osobe, rušenje je i paljenje državne imovina koja je bila bez ikakve zaštite, ali i krajnje moralna odluka županijskog ministra da podnese ostavku. Jučer, u vrijeme dok se sve ovo događalo, a poglavito danas, u zapadnom Mostaru ljudi su mirno šetali i ispijali kave, ništa nisu ni slutili ni znali, a nisu pokazivali niti neko veliko zanimanje za događanja po Bosni. S kim sam god razmjenjivao mišljenje na ulicama grada, svi su zapanjujuće slično razmišljali: „Nema više ni aga, ni begova, ni trećine. Neka zasuču rukave i rade. Muslimani su davno naučili ruke na guzicu i daj rajo trećinu. E to više neće moći. Ovaj put sami su zakurlali, sami neka i raskurlaju!“

Što se iza brda valja? Što će biti dalje? Kako će se situacija razvijati?

Nakon što sam danas oko podne u cijelosti odgledao sinoćnje obraćanje javnosti šefa SDP-a Zlatka Lagumdžije, tvorca nedosanjane „države za čovjeka“, na tiskovnoj konferenciji njegove stranke, postalo mi je jasno da su drugu Zlaji odbrojeni dani. Izgleda da je čovjeku sasvim jasno da će morati kleknuti pred moćnog ispovjednika. Izgleda da će, suprotno njegovoj tvrdnji kako „neće biti Trećeg“, ipak toga mrskog „Trećeg“ biti. Trećeg entiteta, naravno. Toliko mrzi samu pomisao na hrvatski entitet u BiH da ga ne može niti prevaliti preko jezika, pa ga krati i posprdno naziva „Treći“. Ali što se on više upinje tvrditi da ga neće biti, to je sve jasnije upravo suprotno, da će ga biti i da su ovo zadnji trzaji sarajevske komunističko-udbaške bratije da se održi u sedlu napola crknutoga bosanskog konja. Čini se da je Zlaja načuo što Europa namjerava i da je ovo potez očajnika, da si na kraju ne bi mogao prigovarati da i zadnju opciju nije pokušao iskoristiti. Bilo je časno živjeti sa Zlajom!

Cvitan Kablina