Iz susjedne BiH ovih je dana emitirana uznemirujuća slika prosvjeda ojađenog naroda, kivnog na političare koji se ne trude dati mu posla, već samo na se gledaju i od besposlena naroda otimaju. Slika što budi suosjećanje u svakom srcu što još okamenilo nije. Ipak, kao što to nerijetko biva, one s plemenitim porivom su kao kulisu filmskog spektakla iskoristili vandali za pljačku i palež zgrada u kojima neki političari provode radno vrijeme. A potom i za paljenje i uništavanje automobila i svega onog što u takvim prilikama dođe pod ruku. No jesu li ovi prosvjedi doista samo izraz spontanog nezadovoljstva naroda ili je neki njihov, barem onaj nasilni, ogranak upravljan? I to baš od strane onih protiv kojih su parolama bili usmjereni, političara?

Kako bismo mogli odgovoriti na ovo pitanje, promotrimo teritorijalni i politički ustroj susjedne nam zemlje. Bosna i Hercegovina složena je državna tvorba koja se sastoji od dva entiteta: Federacije BiH i Republike Srpske. S obzirom da su nemiri uhvatili korijena samo u njoj, usredotočimo se u daljnjem tekstu na Federaciju BiH, znanu još i kao bošnjačko-hrvatska federacija. Napomenimo kako se naziv Bošnjaci odnosi na narod u široj hrvatskoj javnosti poznat pod prethodnim nazivom Muslimani. Federaciju BiH tvori 10 federalnih jedinica, kantona (Hrvati ih zovu županijama), slično kao što je bivša SFRJ bila savez 8 federalnih jedinica. Za razliku od županija u Hrvatskoj, kantoni Federacije imaju svoj ustav i vladu, te dodatne ovlasti karakteristične za visok stupanj samouprave, npr. u unutarnjim poslovima, školstvu, zdravstvu, kulturi, turizmu i nadzoru nad prirodnim bogatstvima. Kako je Federacija BiH nastala kao dio mirovnog sporazuma kojim je okončan bošnjačko-hrvatski rat, kantoni odražavaju i vidljivu nacionalnu podjelu Federacije. Tako 5 kantona ima izrazitu bošnjačku (90% i više) a 3 kantona nadmoćnu hrvatsku većinu (75% i više). Dva su kantona, inače poprište najžešćih ratnih sukoba između ova dva naroda, mješovita. Hercegovačko-neretvanski sa sjedištem u Mostaru s hrvatskom većinom (nešto manje od 60%) i Srednjobosanski sa sjedištem u Travniku s bošnjačkom većinom (nešto više od 60%), pri čemu su manjinski narodi u njima zaštićeni po načelu reciprociteta.

Na dvije najviše razine vlasti, državnoj i entitetskoj, zakonskim je rješenjima izvorno predviđena zaštita svakog od tri konstitutivna naroda: Bošnjaka, Srba i Hrvata. U smislu da nije moguće donijeti odluku mimo volje predstavnika nijednog od tri navedena naroda. Ipak, brojnim naknadnim dopunama Daytonskog sporazuma i njihovim tumačenjem od strane nametnutih vladara, redom stranih namjesnika, postupno je mijenjan zakonski okvir. Time je omogućeno da najmalobrojnijem konstitutivnom narodu, Hrvatima, umjesto njih samih predstavnike biraju drugi. Tako je u Predsjedništvo Republike BiH (državni nivo vlasti, I. razina) s liste hrvatskog naroda, voljom Bošnjaka a ne Hrvata, izabran Željko Komšić, pa Bošnjaci sad imaju dva od ukupno tri predstavnika u Predsjedništvu dok Hrvati nemaju nijednog. Također, Predsjednik Federacije BiH i dužnosnici Vlade Federacije BiH (entitetski nivo vlasti, II. razina) iz reda hrvatskog naroda izabrani su voljom najjačih bošnjačkih stranaka, a suprotno volji preko 80% hrvatskih birača. U Vladi BiH (I. razina vlasti) ipak sjede predstavnici izabrani većinskom hrvatskom voljom, uključujući i Predsjednika Vijeća ministara (Vlade). Scenarij iz Federacije ovdje nije ponovljen isključivo milošću Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske. Izvor te milosti nije u njegovoj dobroti, već u političkoj procjeni. Da politička procjena može biti i drukčija, pokazuje stav najveće srpske oporbene stranke SDS-a (stranka koju je osnovao Radovan Karadžić) koja u javnim istupima ne iskazuje spremnost na takvo milosrđe prema Hrvatima.

Zaključimo kako od četiri institucije izvršne vlasti dviju najviših razina, Hrvati imaju svojom voljom izabrane predstavnike samo u jednoj, a i to ovisi o trenutnom vlastodršcu u Republici Srpskoj. Do bola ponižavajuće ali je tako!

Jedina preostala razina vlasti iznad općinske u kojoj Hrvati imaju svojom većinskom voljom izabrane predstavnike su kantoni (III. razina vlasti). Međutim, onima koji su je uzurpirali na ostalim razinama sad je i to previše. Zato je na inicijativu američkog veleposlanika Moona formirana stručna skupina kako bi predložila smjernice za preustroj političkog sustava. U skupinu je imenovano 6 stručnjaka, 4 Bošnjaka i 2 Hrvata. Od Hrvata izabran je jedan već ranije korišteni, ucijenjeni dužnosnik, koji je nesuđenu hašku robiju zamijenio služenjem tuđincu. Pa se moralo naći drugog da umjesto njega robiju guli. Drugi hrvatski predstavnik po američkom ukusu bio je jedan profesor, nekad marksist, danas samo ljevičar, koji je jedini u tom društvu zastupao stavove na tragu hrvatskog prirodnog interesa. Ipak, njegovi prijedlozi u bitnim pitanjima nisu uvaženi pa konačan rezultat rada stručnog tima predstavlja više od 180 preporuka, usmjerenih uglavnom ka slabljenju ovlasti kantona i njihovu prijenosu na Federaciju. Ali i dodatnom povećanju ionako već velikih mogućnosti izbora hrvatskih predstavnika od strane Bošnjaka na višim razinama vlasti. Jer upravo su kantone stručnjaci prepoznali kao glavni izvor neefikasnosti i kočnicu razvoja. Zato federalnim jedinicama treba isisati sadržaj, prebaciti ga na Federaciju i tako ju učiniti entitetom s jakom središnjom vlašću. Po već viđenom Miloševićevom receptu, ne tako davno primijenjenom na Vojvodinu i Kosovo. Onda i nije čudo što je zbog svog predanog rada taj sad već bivši američki veleposlanik, ali i dalje tu negdje gdje se odlučuje o sudbini BiH, jedna od rijetkih osoba oko koje su Hrvati i Bošnjaci potpuno suglasni. I to toliko da ga oba naroda smatraju svojim. Bošnjaci na svom a Hrvati na njegovom jeziku: My Moon! I tako je inicijativa gospodina My Moona poslužila kao topnička priprema za potpaljivanje onog što će uslijediti.

Samo je trebalo pričekati pravi trenutak kad će općeljudska nevolja biti iskorištena kao smokvin list za paljenje krhke zajedničke kuće. Kuće što čeljadetu nahuškanom od My Moona postade tijesna pa hini kako je pobjesnilo. Naime, u nedavnim prosvjedima suviše su precizno da bi to bilo spontano i stihijski, za paljenje izabrane samo zgrade kantonalnih vlasti. One tijela Federacije BiH, čije su vlasti već očišćene od predstavnika većinske izborne volje Hrvata, bijes je nekako mimoišao. Kako u Sarajevu, tako i u Mostaru. Tim više to čudi ako se zna kako Federacija, usporedimo li je s kantonima, ima znatno veći utjecaj na zaposlenost i socijalne prilike, navodni povod prosvjeda, barem u njihovu začetku. To se očituje osim u nadzoru nad velikim javnim tvrtkama, i u raspoloživom proračunu. Kako je u svim gradovima primijenjen manje više isti obrazac, nije teško iščitati upućenu poruku. Još manje rukopis, jer političku poruku obično šalju oni punih džepova. I kad se kriju iza onih praznih trbuha. Samo se poštari mijenjaju. Jednom su to stručnjaci za My Moonova posla, drugi put kolege im za palež. Jedni bi kantone samo lišili sadržaja i malo ih prekrojili, drugi bi ih pak skroz dokinuli čega se ni uzor s Dedinja nije dosjetio. Može i jedno i drugo, samo ne treće, pardon Treći!

Jer Bosna mora bit' cijela a ne u tri dijela! A palikuće? Njima se tepa, kad ih već „niko ne sme da bije“! I zloslutni poklič „Ovo je Bosna“ usred ne manje ponosne Hercegovine iz istog je arsenala i (ne)vremena. Sve kako bi i naziv države sveli na podnošljivu, dakle svoju mjeru. Jer drugog mogu podnijeti samo ako prihvati da bude isti kao oni. I tako prestane biti drugi.

U jednom od prethodnih karnevala BiH demokracije, onom tenkovskom, spaljena je jedina veća hrvatska banka. U jednom od sljedećih spaljena je matematika, s njom i zdrava logika. Kako bi se u podjeli vlasti zaobišli predstavnici izabrani većinskom voljom hrvatskog naroda, to je učinio vrhovni bosanski kadija u liku Visokog predstavnika najnižih pobuda. U maniri loto djevojke kad izvlači broj iz bubnja, taj My Moonov privjesak je proglasio kako 5 čini trećinu od 17, a izvukao bi i 4 da je trebalo. U ovim najnovijim pokladama, ista je sudbina zadesila i kantone. Njihovim spaljivanjem spaljuju se ujedno i ostatci ostataka prirodnih, u krvi obranjenih prava BiH Hrvata.

Političari, oni na vlasti u Federaciji, jedva su to dočekali. Pogotovo oni hrvatske krvi s beznačajnom podrškom među Hrvatima, držani k'o malo vode na dlanu bošnjačke elite. Samo treba ukinuti kantone, kažu, skinuti te okove što sve ovo vrijeme sputavaju njihovu genijalnost. Odmah će oni pokrenuti gospodarstvo a socijalističke tvornice opet će prodisati punim plućima. Izvozit će Bosna i drugih roba a ne samo bol, suze i nered.

A što kad se i novi karneval okonča pa opet padnu maske? Tko će tada biti kriv? Možda onaj koji se drznuo doći u Mostar i zaobići Sarajevo? Ili njegov nasljednik? Sasvim svejedno! No nije u tome bit karnevala. Još je manje to borba protiv kriminala, ta otrcana izlika koja uvijek pali. Jer karneval po karneval i polako se ostvaruju ciljevi koji se nisu mogli postići u onom velikom krvavom kravalu.

Grgur S.