Još  jedan u nizu „istorijskih“ događaja za BiH, preciznije ovaj put za njezin nogomet, u većini je „objektivnih“ medija prikazan kao pobjeda tame nad svjetlom, poraz nogometa i sporta od strane „foteljaša“ iako postoje mnogobrojne činjenice koje ovakve stavove u najmanju ruku dovode u pitanje.

Prije samog opisa događanja na skupštini bitno je dati određene informacije o događanjima u prošlosti, uglavnom bliskoj.

Kao što je poznato NS BiH koji se sastoji od NS FBiH i FSRS po svom statutu ima tročlano predsjedništvo s po jednim članom iz sva tri konstitutivna naroda te skupštinu i izvršni odbor u kojima nije bilo moguće donositi odluke bez potpore predstavnika iz sva tri naroda.

NS BiH kao takav godinama je obilježavalo netransparentno poslovanje i nije upitno da je vrh istoga izgubio potporu javnosti iz sva tri naroda u BiH. I ostalih. Da njih ne zaboravimo.   U takvim okolnostima na scenu stupaju UEFA i FIFA s namjerom uvođenja reda u savez, ali je pitanje koliko su te namjere iskrene kada se vidi da novi statut predviđa promjene koje omogućuju da se odluke donose mimo volje zastupnika iz jednog naroda.

Konkretno, novi statut predviđa jednog predsjednika te rotaciju između entiteta FBiH i RS.  Druga promjena, za Hrvate još važnija, je da Izvršni odbor NSBiH po novom statutu odluke može donositi s 11 glasova (2/3 od 15) umjesto dosadašnjih 12 što praktično znači da 6 Bošnjaka i 5 Srba mogu potpuno zanemariti četvoricu Hrvata. Slična stvar je primijenjena i u Skupštini  pa je tako moguće da nikad više predsjednik NS BiH ne bude Hrvat. Pojednostavljeno, Hrvati ako im se da mogu dolaziti na sjednice, ali se sve može riješiti bez njih. Zvuči poznato.

Na lanjskoj sjednici Skupštine hrvatski zastupnici su predložili veći broj amandmana koji se odnose na novi Statut pomoću kojih se osigurava rotacija na mjestu predsjednika te se osigurava da tijela saveza ne mogu donositi odluke bez utjecaja Hrvata. Iznenadit ćete se, ali svi amandmani su usvojeni i to s podrškom i od srpskih i od bošnjačkih zastupnika. (Također, svi zastupnici se izjašnjavaju za predsjedništvo, ali nakon sjednice bošnjački član predsjedništva mijenja ploču i izjavljuje da će bošnjački zastupnici podržati jednog predsjednika.) Međutim, UEFA odbacuje sve hrvatske amandmane i traži da se Statut usvoji nepromijenjen ili će uslijediti suspenzija NSBiH iz UEFA-e.            

U tom kontekstu stav svih hrvatskih nogometnih djelatnika u svim savezima (županijski, federalni i državni) bio je da se ne podrži novi statut koji UEFA i FIFA praktično nameću.   Stav FSRS je također bio apsolutno protiv novog Statuta, na liniji da nema popuštanja, valjda pretpostavljajući da će svako popuštanje slijediti novo i da će ih zadesiti „hrvatska“ sudbina.

Sama skupština održana je u hotelu Holiday Inn (slučajno ili ne, u salonu „Hercegovina“), a uvertiru su napravili BH Fanaticosi pod vodstvom svog predsjednika koji se zove Nizar Al Tinawi s transparentima i uzvicima protiv saveza. Kako vani tako i unutra bilo je prisutno jako osiguranje tako da nije bilo značajnijih incidenata osim sporadičnih dobacivanju u hodniku tipa „ J... ću majku i dijete svakome tko bude protiv statuta“ što je odavalo atmosferu spremnosti na prihvaćanje drugačijih mišljenja.           

Sjednica je u početku ponudila taktičke poteze i driblinge predstavnika FSRS-a prema određenim zastupnicima iz Sarajeva i Srednje Bosne, ali su se tenzije smirile i počela je priča o usvajanju Statuta koja je uglavnom sadržavala pozive na usvajanje „svjetla, a ne tame“, zbog „naše djece“ i „novih Džeka“ popraćene stavovima da politici nije mjesto u sportu iako je svima jasno da se politika svugdje reflektira na sport, a pogotovo u ovakvoj državi i u ovakvim danima. Ponuđeno je i tajno glasovanje radi „strahova i zaštite pojedinaca“ što su hrvatski i srpski izaslanici odbili. Kvalitetno izlaganje o stanju u bh. nogometu imao je gospodin Nijaz Gracić koji je napomenuo i da razumije strahove Hrvata, ali i zamolio da se Statut usvoji.       

Više pojedinaca je uporno tražilo da se raspravlja o Statutu i pokuša naći dogovor, ali je stav predsjednika bio da je Statut na stolu po principu „uzmi ili ostavi“ i da se nema što raspravljati. Uslijedile su konstatacije da je neviđeno i nečuveno da se glasuje o nečemu o čemu se ne može raspravljati i zaista je čudno da se zastupnicima na leđa stavlja „istorijska odluka“ bez da mogu reći što misle o ponuđenom. Pogotovo i iz razloga što je ovo prva sjednica Skupštine u novom sazivu i što je velik broj zastupnika po prvi put uključen u rad Skupštine. Toliko o teoriji o „foteljašima“.  

Uslijedilo je glasovanje s poznatim rezultatom uz opasku da su trojica hrvatskih delegata iz Herceg-Bosanske županije bili suzdržani iako je postojao čvrst dogovor o glasovanju protiv. Na razmišljanje što bi se dogodilo da takva trojica odlučuju o hrvatskom interesu.    

Završni čin predstavljali su pritisci na predsjednika Saveza da zastupnici glasuju pojedinačno kako bi se točno imenom i prezimenom utvrdilo tko je za, a tko protiv, iako su svi zastupnici imali imena ispred sebe i skupština je popraćena mnoštvom kamera. Nakon odgovora da je po Statutu to trebalo tražiti prije glasovanja, da se time neće ništa promijeniti i da to nije bitno uslijedio je paničan uzvik (za razmišljanje kao i za rubriku „vjerovali ili ne“) novinarke FTV-a Kazagić „Bitno je radi identifikacije!“ Očito da je i FTV bila dio tima koji je po političkom nalogu htio izvršiti pritisak ne bi li se zastupnici za govornicom  imenom i prezimenom „jedan po jedan“ pokolebali te ipak podržali nametnuti Statut.

U zaključku je bitno naglasiti sljedeće:

Hrvati nisu protiv bh. nogometa i reprezentacije, a većini njih su ti uspjesi dragi iako Hrvata u toj reprezentaciji praktično nema i bez obzira što za tu reprezentaciju mnogi navijaju s turskim zastavama, uz pokliče  Allahu Egber (ut. BiH-Hrvatska na Koševu) te navijanje čak i za daleki Brazil ako igra protiv Hrvatske.          

Suspenzijom bh. nogometa ponajviše gube Hrvati jer njihovi klubovi redovito predstavljaju BiH u UEFA natjecanjima (Široki Brijeg godinama te u zadnje vrijeme i Zrinjski).    Hrvati nisu protiv jednog predsjednika, ali traže zajamčenu rotaciju kao i da se odluke u NSBiH ne mogu donositi kao da oni ne postoje.

Ukoliko ima takvih kojima ni ovo nije dovoljno da razmisle preostaje im nada da će Inzko & Co. s tenkom ući u zgradu NSBiH u kojoj je od 27 zaposlenih djelatnika Hrvata okruglo nula.

Poskok.info