U posljednje vrijeme Split se nalazi u fokusu medijske pozornosti. Počelo je s paradom osoba homoseksualnih sklonosti, nastavilo se opsežnim policijskim progonom izgrednika s toga skupa, prvom zatvorskom osudom za tzv. ''govor mržnje'' i Kerumovim ''spomeničkim'' najavama te burnom reakcijom na iste. Ti naoko nepovezani događaji stvorili su jednu klimu u kojoj se, barem u dijelu domaćih medija, Split počeo tretirati kao ''grad slučaj''. Splitski slučaj zanimljiv je društveni fenomen, ne toliko sam po sebi koliko po stanovitom obrascu mljevenju mediteranskog katoličkog mentaliteta koje se nazire u pozadini cijelog događanja. Naime, teza je sljedeća: posljednjih nekoliko desetljeća sustavno se destruira tradicionalni Mediteran, prostor na kojem se rodila i oblikovala europska, primarno kršćanska civilizacija. Naravno, postoji i islamski Mediteran, ali on nije europski. Kulture su se na mediteranskom prostoru oduvijek susretale, sudarale i međusobno prožimale, no i ostajale jasno odijeljene. S jedne strane podneblje je to gdje je ljudski um i duh doživio najveće uzlete, gdje i nastao sam pojam kozmopolitizma kao takav, ali se obični život uvijek vraćao u čvrste tradicionalne okvire. Upravo to nepokolebljivo katoličanstvo u europskom dijelu Mediterana i još nepokolebljiviji islam u neeuropskom dijelu Mediterana kao da su silno zasmetali one koji su na ono što danas podrazumijevamo pod europskom civilizacijom kasnije nakalemljeni. Izgleda, nikada do kraja uspješno. Anglosaksonski i nordijski elementi kao da još uvijek opsjedaju limes Rimskog Carstva, samo odavno već drugim sredstvima. Simptomatično je da je Španjolska, nekoć najkatoličkija zemlja, danas postala zemlja s najliberalnijim zakonima po pitanju nekih novopromoviranih sloboda, a da istodobno Baskima i Kataloncima još uvijek priječe nacionalne slobode. U Italiji se na sve načine pokušava protjerati križ iz javnih prostora, Francuska je dugo već gotovo dekristijanizirana, a u Hrvatskoj se upravo odvijaju vrlo znakoviti eksperimenti na tom tragu.

U tom svjetlu i splitski slučaj ukazuje se kao dio tog velikog eksperimenta brisanja jednog identiteta i sustava vrijednosti i utiskivanja u svijest novog identiteta i novog sustava vrijednosti. Događanja na paradi homoseksualaca, sagledana u toj optici, bila su predvidljiva i očekivana. Naknadna medijska kampanja isto tako. Međutim, Split ima osebujnog gradonačelnika koji ide u kontranapad i najavljuje prvo gradnju spomenika predsjedniku Tuđmanu na Rivi, a Tuđman je provjerena crvena krpa svim onim koji podržavaju ''napredno'' paradiranje, da bi zatim najavio i izgradnju Kristova kipa na Marjanu koji bi trebao nadvisiti onaj u Rio de Janeiru. Isus i Tuđman, to je previše čak i za najtolerantnijeg Sorosova štićenika! Ukratko, opet se digla medijska graja. Teško je vjerovati da Kerum misli ozbiljno, ali pokazuje se domišljatijim i težim protivnikom ''preodgajateljima'' Splita nego su oni mislili. O estetskim, kultorološkim i arhitektonskim aspektima Kerumova projekta sada ne bih jer mi se čini deplasiranim kritizirati ili hvaliti nešto što se ionako neće realizirati.

Slučaj presude za ''govor mržnje'' čini mi se ovdje zanimljivijim. Samu presudu neću komentirati jer mislim da još nije punovažna, to jest osuđenik ima pravo na žalbu. No načelno se protivim kaznenom progonu tzv. ''govora mržnje'' jer se na taj način ponovo uvodi ''verbalni delikt''. Takve stvari treba prekršajno sankcionirati novčanim kaznama, ''društveno korisnim radom'' i sl. Međutim, ostavimo li samu visinu kazne po strani, pa i cijeli čisto pravni aspekt slučaja, ostaje nebulozno i uvredljivo obrazloženje presude, koje se može i mora komentirati. "Svojim ste djelom osramotili sebe, obitelj, grad i cijelu državu. Uz Kazneni zakon ste prekršili odredbe Ustava i Međunarodne konvencije o ljudskim pravima" – navodno je sudac rekao osuđeniku. Mili Bože, kako čovjek, pojedinac može osramotiti cijeli grad i državu!? Što smo mi, kolonija mravi ili zajednica samosvjesnih pojedinaca!? Osuđenik je mladić bez ikakve bitne uloge u društvu, svojim postupcima može osramotiti eventualno sebe, nipošto grad i državu! U protivnom svaki veliki grad, a o državama da i ne govorimo, sramoti se svakog dana, svake minute, svake sekunde! Jer uvijek u njemu netko ubija, krade, siluje, zlostavlja, radi razne gluposti i grozote. Paradoksalno je da se ovom presudom i sam sudac nesvjesno deklarira kao istinski pripadnik tradicionalne, duboko konzervativne, gotovo plemenske sredine gdje se pojedinac tretira više kao pripadnik zajednice negoli kao osoba! Doduše, promijenjen je vrijednosni predznak za određeni tip ponašanja, to jest promptno su usvojene ''napredne'' vrijednosti, ali je mehanizam po kojem se izjednačava osobno i kolektivno ostao isti.

Bilo kako bilo, Splitu i Mediteranu u cjelini predstoje turbulentna vremena. Opskurni bogovi Sjevera s Odinom na čelu nikada nisu dokraja istisnuti iz svijesti sjevernjaka. I kao kroz cijelu dosadašnju povijest žude za suncem, za svjetlom. A Svjetlo ne prihvaćaju.

Damir Pešorda