Etinil-estradiol (engl. 17?-ethinyl estradiol) ili EE2 aktivni je sastojak većine kontracepcijskih pilula. To je sintetski estrogen pripravljen u berlinskom laboratoriju prije Drugoga svjetskog rata (1938. godine), a na tržištu spolnih hormona pojavio se krajem 50-tih godina prošlog stoljeća. U vrlo kratko vrijeme pilula je proslavljena i proglašena simbolom ženske emancipacije. Estrogenima impregnirana pilula omogućuje ženama kontrolu plodnosti, oslobađa ih straha od muške penetracije i začeća, te im otvara nove prostore promiskuiteta (broj partnera, učestalost spolnih odnosa, izvanbračne i poslovne veze...).

Veš-mašina ili anti-baby pilula?

Obilježavajući Međunarodni dan žena, osmog je ožujka 2009. godine u dnevnom listu l'Osservatore Romano otvorena rasprava o događajima koji su bili najvažniji za modernu emancipaciju žena. Pod naslovom „Perilica za rublje i oslobođenje žena – ubaci deterdžent, zatvori poklopac i odmori se“ vatikanske su novine „veš-mašinu“ proglasile važnijim otkrićem od kontracepcijske pilule. No, taj zaključak nije prihvaćen, već je ismijan. Druge „naprednije“ tiskovine (vidi, na primjer, tekst The washing machine 'liberated women'“ u Independentu;) drže da je anti-baby pilula ključna za samoostvarenje žena, ali i za sprečavanje posljedica populacijske bombe. Pilula je uz medijsku, političku i znanstvenu podršku proglašena perjanicom seksualne revolucije i kraljicom ženskog oslobođenja (vidi studiju „The Power of the Pill: Oral Contraceptives and Women's Career and Marriage Decisions“, Journal of Political Economy 2002, 110, 730.).

U Velikoj je Britaniji u samo sedam godina (između 1962. i 1969. godina) broj korisnica sintetskog estrogena porastao s 50 tisuća na 1 milijun. Danas preko stotinu milijuna žena širom svijeta redovito i vjerno slijedi upute o lijeku. No, dok u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Državama svaka četvrta žena/djevojčica između 16. i 49. godine života guta kontracepcijske pilule („Contraception and Sexual Health“, 2005/06, Office for National Statistics, London), u Japanu to čini samo 3 posto spolno aktivnih žena. U Nizozemskoj, pak, preko 40 posto žena u reproduktivnoj dobi troši anti-baby pilule (http://www.cbs.nl). Prema riječima profesora Velimira Šimunića, Hrvatska pripada europskom dnu, jer manje od 10 posto žena oralno (per os) sprječava začeće.

Dijana teška 35 mikrograma

Mnoge znanstvene studije povezuju konzumaciju estrogenskih pilula s rakom dojke (vidi studije: JAMA 2000, 284, 1791; Eur. J. Cancer 2005, 41, 2312) ili s pojavom nagle smrti kod žena. Nedavna francuska afera s Bayerovim estrogenim pilulama „Diane 35“, ali i hrvatska afera s pilulama „Yasmin“ (vidi tekst „Hormonima protiv žena“, GK 10/2009;), otkrivaju medicinsku cijenu neodgovorne igre s hormonski aktivnim supstancama. No, usprkos znanstvenim upozorenjima hormonske se pilule i dalje masovno koriste u kemijskom ratu protiv plodnosti. Posebno je popularna estrogena kombinacija koja je najbolja ženska prijateljica jutro poslije. Takozvane „morning-after“ pilule ponuda su hormonskog arsenala iz paketa hitne pomoći (emergency postcoital contraception). To su koncentrati estrogena (uključujući, naravno, EE2) za zaboravne žene i nezaobilazan su lijek protiv neželjene trudnoće.

Ekološka cijena seksualne revolucije

Osim što predstavljaju hormonski udar na ženski organizam, kontracepcijska sredstva izazivaju hormonski kaos u prirodi. Znanstvenici su otkrili da su, zbog masovne uporabe kontraceptiva, mnoge rijeke, jezera i podzemne vode zagađene probavljenim estrogenima. Prvi izvještaji o hormonskoj kontaminaciji okoliša objavljeni su u ranim 70-im godinama prošlog stoljeća, samo desetak godina nakon početka hormonske revolucije. No, ta su rana upozorenja bila zanemarena, sve dok 15-ak godina kasnije znanstvenici nisi uočili brojne i teške spolne poremećaje u riba mužjaka. Dokazano je da je sintetski hormon EE2 glavni krivac za pojavu ženskih jajašca u testisima mužjaka (Rutilus rutilus ili crvenpera bjelica)! Roger Sweeting, biolog i prvi svjedok kemijske feminizacije riba mužjaka, bio je zaprepašten: „Nevjerojatno je makroskopski vidjeti hermafrodite, ribe s muškim i ženskim karakteristikama istovremeno!“ Nešto kasnije, profesor John Sumpter, sa sveučilišta Brunel, otkrio je da feminizirani mužjaci u svome tijelu proizvode protein vitelogenin potreban za stvaranje žumanjka. Patološka vitelogeneza u riba mužjaka postala je mjerilo poremećaja u prirodi izazvanih uporabom kontracepcijskih pilula obogaćenih etinil-estradiolom (EE2).

Sličnospolne zajednice riba

Između 1995.  i 2002. godine, u mnogim je engleskim rijekama otkriveno da 100 % (!) riba mužjaka posjeduje anomalne ženske karakteristike. Ista pojava kemijske demaskulinizacije uočena je kod drugih riba (na primjer, Micropterus spp. ili pastrvski grgeč, Pimephales promelas ili debeloglava gavčica) u desetak drugih država Europske unije i u Sjedinjenim Američkim Državama. Pod djelovanjem EE2 (i ostalih ksenoestrogena) jata riba pretvorena su u hareme, u vodene prostore zabranjene za mužjake. Ili, točnije, ribe mužjaci u takvom okolišu imaju poremećeni spolni profil: jajašca u testisima, (polu)razvijeni ženski reproduktivni trakt, oštećene spermije, te ženske biomarkere (vitelogenin) u krvi. Takvi feminizirani mužjaci uglavnom su sterilni i beskorisni za razvoj riblje populacije.

Osim riba, kemijska feminizacija i sterilizacija uočena je i kod drugih životinjskih vrsta, posebno onih koje žive u blizini vodenih ekosustava. Transseksualni poremećaji, hermafroditizam, nedostatak testosterona, jajašca u testisima i muška proizvodnja ženskog vitelogenina otkriveni su kod vodozemaca (posebice žaba) i gmazova. Mužjaci krokodila i kornjača zatrovani laboratorijskim ženskim hormonom (EE2) imaju znatno skraćeni penis i poremećaj hormonske ravnoteže. Ptice mužjaci predozirani estrogenima proizvode vitelogenin, imaju deformirane spolne organe i izraženu nebrigu za potomstvo. Vidre, kune, morževi, kitovi, pa čak i polarni medvjedi također su žrtve estrogenog nasilja nad prirodom. Svi primjeri hormonskih kastracija uredno su arhivirani u znanstvenim radovima, ali i u medijskim prilozima. Tako je 1993. godine objavljen nagrađeni (Emmy Award) BBC-jev dokumentarni film o endokrinim disruptorima (uključujući i EE2) pod naslovom „Nasrtaj na muško“ (Assault on the male).

Nešto iz ništa

Koncentracije etinil-estradiola u rijekama i jezerima, razumljivo, vrlo su niske i mjere se u nanogramima po litri vodenog okoliša (nanogram je milijarditi dio grama). Za ortodoksne toksikologe to su doze na granici moguće detekcije i preniske su za bilo kakav biološki ili ekološki učinak. Međutim, ono što mjerni instrumenti često ne mogu otkriti, mogu vidjeti i osjetiti ribe. Samo su 2 nanograma etinil-estradiola dovoljna za pojavu spolnih poremećaja kod riba mužjaka, a 4 do 6 nanograma u litri jezera izazivaju, kroz dvije-tri godine, potpuni kolaps riblje populacije (PNAS 2007, 104, 8897).

Toksikologija estrogene smjese mnogo je važnija od tradicionalnog pristupa koji proučava toksičnost samo jedne supstance. EE2, u sprezi s ostalim sintetskim i prirodnim hormonima, izaziva sinergistički efekt „nešto iz ništa“. To jasno prikazuje studija pod nazivom „Something from nothing. Eight weak estrogenic chemicals combined at concentration below NOECs produce significant mixture effects“ (ES&T 2002, 36, 1751).

Estrogeni bumerang

Prava uzbuna zbog kontaminacije okoliša estrogenima uslijedila je nakon otkrića da se posljedice feminizacije prirode počinju uočavati i u ljudskoj populaciji. Sve je više znanstvenih studija koje povezuju djelovanje EE2 (i ostalih hormonskih otrova) s pojavom genitalnih malformacija i rasta grudi kod muškaraca, padom broja i kvalitete spermija, neplodnošću, poremećajem spolne orijentacije, povećane učestalosti raka testisa i prostate, te raka dojke kod žena i preranog puberteta kod djevojčica. Demaskulinizacija faune proširila se, eto, na ljudsku vrstu.

U razdoblju između 1998. i 2007. godine Europska je komisija uložila preko 150 milijuna dolara za istraživanje mehanizama i posljedica djelovanja endokrinih disruptora. Kemijska industrija je također uložila milijune dolara u procjenu hormonskog kaosa u okolišu, a farmaceutska industrija je priznala da se među glavnim krivcima tih poremećaja nalazi upravo – EE2 (Environ. Toxicol. Chem. 2001, 20, 216). Prošle je godine Europska komisija svrstala etinil-estradiol (EE2) na listu prioritetnih supstanci koje se moraju posebno i hitno regulirati u okviru vodene direktive (Water Framework Directive), najvažnije zakonske institucije kojom se štite vode u Europskoj uniji.

Tako je pilula protiv začeća, u menopauzi svog tržišnog života, pretvorena iz simbola ženske emancipacije u zloglasnu kemikaliju kojom ljudi kradu vlastitu budućnost.

 


Valerije Vrček