Plan Detuđmanizacije je osmislio Mesić s Račanom uz suradnju Manolića, nastavio Josipović a koristi Milanović, koji je danas doveo do potpunog gospodarskog i moralnog kolapasa. Glavni cilj plana je bio obezvrijediti Domovinski rat kako bi o(p)stale boljševičko velikospske dogme o tz NOB-u

Izvor neokomunističkog zla

Komunistički utopistički zločinački sustav, koga je “otkrio” Lenjin, i razradili i usavršili njegovi zločinački sljedbenici od Staljina i Broza, do Pol Pota ili Castra, počivao je u ime navodne jednakosti radnih masa, na prisilnom uvodjenju jednopartijkog komunističko-marksističkog diktatorskog sustava, uz fizičko i duhovno uništenja svih ideoloških protivnika. Iako je u biti zagovarao jednakost, humanost i blagostanje, kao osnovice moralnog stanja ljudskog uma, zbog čega je i trajno privlačio naivne mase, u biti je bio zločinački i dubinski razvojno gospodarski nazadan.

Ovaj jedinstveni najnegativni političko gospodarski sustav u modernoj ljudskoj povijesti, nemože se jednoznačno definirati, objasniti ili usporediti s bilo kojim sličnim političko gospodarskim sustavom. Jer on je složena dinamička kombinacija u vremenu i prilikama, najgorih dijelova raznih vrsta diktatorskih zločinačkih sustava i metoda psiholoških obmana.

U osnovi, bilo koji komunistički ili neokomunistički sustav je zločinačka nerazvojna političko gospodarska organizacija, koja je kombinacija destruktivnog negativnog kulta, terorističke organizacije, nazadne političko-gospodarske mafije i vojne hunte, čiji se odnos kombinacija, mijenja tijekom vremena ovisno o uvijetima okruženja i prilika, čineći manju razliku između raznih komunističkih državnih sustava. Zbog dijela komunizma ili neokomunizma, koji sadržava osobine destruktivnog kulta, baziranoj na lažnoj humanosti i na kultu vođe, komunizam je teško izlječiva pshička opsjena koja se prenosi na generacije sljedbenika u neokomunizmu, pretvarajući ih u ideološko nekorisno kreaktivne mediokritete. Tranzicijski postkomunistički procesi su uspješniji u državama koje su zamjenile komunističke političke strukture u kraćem ranom vremenskom period. U tome, nažalost, Hrvatska nije uspjela zbog neokomunističkog korištenja snažnih medijsko psihičkih manipulacija kao kombinacija s jedne strane jugoboljševičkih metoda i povijesnih dogmi, a s druge strane velikosrpskih obmana i laži.

U kandžama hrvatskog neokomunističkog primitivizma

Prevare, dogme i gospodarsko-nazadne razvojne zablude jugokomunista i sadašnjih neokomunista, su toliko duboko lažne i jednostrane, što zahtijeva uz pisanje nove opće povijesti, također i gospodarske, tehničke, znanstvene te povijest umjetnosti i književnosti, kako bi se postepeno izgubio razorni utjecaj komunističkog nazadno razvojnog i mentalnog dijelovanja.

Današnji hrvatski neokomunistički politički sustav daje uvid u trajnu nazadnu svijest neokomunističkih ideološko-politickih “elita”, kao mentalnih nasljednika vrijednosno razvojno nesposobnih komunista.Izbornim dolaskom bivših ortodoksnih komunista na vlast poslije Tuđmana, počima postepena neokomunizacija hrvatskog društva pod nazivom “detuđmanizacija”, i unutrašnjim tajnim planom osvajanja svih izvora vlasti od strane bivših komunista i njihovih sljedbenika. Plan je osmislio Mesić s Račanom uz suradnju Manolića, nastavio Josipović a koristi Milanović, koji je danas doveo do potpunog gospodarskog i moralnog kolapasa. Glavni cilj plana je bio obezvrijediti Domovinski rat kako bi ostale boljševičko velikospske dogme o tz NOB-u, odbaciti Tuđmana a vratiti boljševika Broza i boljševičko duhovnog velikana Krležu. Projekt detuđmanizacije je ustvari puzajući neokomunističko udbaški državni udar, kojim se je mladodemokratska RH, pretvarala u neokomunističku državu. Tako je nakon Tuđmana, koji je najzaslužniji za oslobođenje i stvaranje Hrvatske države, umjesto daljnjeg razvoja demokracije i korisnog gospodarskog razvoja i razvoja profitnog znanja, nastavljeno s nazadnom vladavinom razvojno primitivnih neokomunističkih struktura.

Neokomunistička tajna Savurdijske vale i Krležine književne ostavštine

Vrlo važno je bilo provesti dvije kritične prevare hrvatskog glasačkog naroda, kako bi ostali na vlasti i smanjili poteškoće komunističko-udbaškom planu detuđmanizacije i navedenih glavnih neokomunističkih ciljeva vladanja titoista:

-Postojala je bojazan vodećih komunista o Krležinom odbacivanju komunizama i optužbi diktatora Broza, u njegovim zadnjim djelima što bi bilo porazno za neokomunistički pokret. Naime Krleža, koji je umro 1981 godine, zabranio je otvaranje svoje književne ostavštine čak za čudno dugih 20 godina nakon svoje smrti, što je padalo upravo u vrijeme formiranja neokomunističke Hrvatske pod projektom “detuđmanizacije”.

Krležin književni rad je bio prigušen nakon njegovog razočaranja u jugoboljševizmu ali nikad otvoreno protivan zločinačkom titoizmu. U njegovom zadnjem djelu, kojeg je pisao u potaji i u dubokoj starosti, optužuje Broza za diktatorstvo i nepotrebne masovne zločine, za koje je Krleža vrlo dobro znao od najranijih dana.

Njegova je ostavština tajno otvorena prije javnog otvaranja a njegov zadnji književni rad uništen ili sakriven, kako nebi štetio neokomunističkom projektu, ostavljajući velikog Krležu moralnom mizerijom i društveno razvojnim sljepcem.

Krleža je bio intelektualni lučonoša jugoboljševičke revolucije i največi jugokomunistički književni intelekt, koji je čak uveo masovnog krvnika i bravara Broza u JAZU, nakon tisuća pobijenih hrvatskih intelektualaca, nikako nije smio zvanično skrenuti s titoistickog puta, i morao je ostati ono sto je značio za sve komuniste.

-Druga opasnost za hrvatski neokomunistički projekt detuđmanizacije, dolazila je iz Slovenije, koja je bila poslijeratno poprište masovnih i zvjerskih jugokomunističkih skrivenih genocidnih zločina nad Hrvatim po naredbi boljševičkog diktatora Broza. Strahom od otkrivanja i istraživanja ovih zlocina, Račan nudi Sloveniji važan dio hrvatskog mora radi izlaza Slovenije na otvoreno more, za šutnju o titoističkim zločinima. Drnovšek uspjeva preko Račana (Mesića) dobiti suglasnost i parafirani sporazum poklanjanja Sloveniji dio hrvatskog mora, koji i danas čini poteškoće za hrvatsko – slovenski spor oko zajedničke granice i dobrosusjedske odnose.

Lustracija je jedini put do gospodarskog i moralnog oporavka

Državno neistraživanje i prikrivanje komunističkih zločina omogućilo je jugokomunističku boljševičku revoluciju prikazati kao antifašizam uz nekažnjavanje niti jedne osobe za najveće masovne zločine u Europi nakom WWII. Tako je KPH samo promjenila ime u socialdemokratsku partiju, koja je ostala na zloglasnim temeljima titoizma, i jedina je stranka u modernoj Europi, koja sljednica komunistickog diktatora i masovnog zločinca. Čak su zadnji neokomunistički predsjednici RH, uz režimske “povjesničare” i “intelektualce” sramotno proglasili masovnog zločinca Broza za najvećeg Hrvata i tvorca demokratske RH.

Stjepan Mesić-glavni krivac za nemogućnost razvoja profitnog znanja radi ustrojavanja neokomunizma, što je imalo za posljedicu visokostručnu nezaposlenost i masovno iseljavanje visoko obrazovanog kadra. Zbog nanošenja neoprocijenive štete, zaslužuje oduzimanje svih privilegija, neokomunističke titule doživotnog drugog predsjednika RH i predstavljanje RH.

Nema te hrvatske vrijednosti koje neokomunisti nebi razorili, uništili ili obezvrijedili za održavanje vlasti i spašavanja svojih ideoloških dogmi i razvojno gospodarskih neuspijeha i zabluda, samo da mogu vladati i donositi “bolju budućnost” svojim uhljebima. Udruženi i umreženi u neokomunistički ideloški destruktivni kult uz svojevrsni oblik gospodarske i političko ideološke medijske mafije, nastavljaju dugogodišnje unazađivanje cijelokupnog razvoja Hrvatske države i svih njenih građana u zemlji.

Predsjednica RH-izrasla na kršćanskim i demokratskim zapadnim vrijednostima, vrhunska je hrvatska i svijetska diplomatkinja i političarka, unatoč ometanjima i napadima neokomunističke vlade i njihovih medijskih plaćenika. Uz Domoljubnu koaliciju i veliki iseljenički razvojni potencijal, ima priliku neokomunističku RH vrati na demokratske osnove i napredno razvojno visokoprofitno gospodarstvo.

Liječenje društva od posljedica komunističko negativno ideološkog djelovanja je dugotrajna i uz velike gospodarske i moralne gubitke. Lustrcija komunističkih nazivlja, dogmi i komunističkog kadra iz svih visokih političkih, medijskih i obrazovnih funkcija je način ublaženja negativnih posljedica komunizma, makar kada se dogodila.    

Rijetko koji glasački narod ima priliku odlučiti o svojoj gospodarskoj naprednoj ili nazadnoj sudbini svake izborne godine, kao što to ima hrvatski. Nedavni izbor izrazito sposobne Predsjenice RH je znak prevladavanja razuma nad ideološkim ljevičarsko-neokomunističkim manipulacijama i razvojnom primitivizmu, kako bi trebalo biti i na skorim parlamentarnim izborima, čime bi bio otvoren put do gospodarskog napretka.

Hrvatska kao jedinstvena europska neokomunistička država, treba imati dvostruku lustarciju, komunističku i neokomunističku, nakon čega je jedino moguć oporavak. To je izvedivo uz potpunu pobjedu Domovinskih rodoljubneih stranaka na parlamentarnim izborima i izvršenja njihovih obećanja.

 

Zlatko Uvanović

Share
0