Zahvaljujući korona-pandemiji u virtualnu je dimenziju preseljen zagrebački summit EU-a sa zapadnobalkanskom tematikom. Planiran je kao krunski događaj prvoga hrvatskog polugodišnjeg predsjedanja EU-a.
U Zagrebu se opet trese. Na Filozofskom fakultetu, ne u onim zgradama u središtu koje su većinom zaposjeli »zaslužni drugovi« nakon onoga tamo Drugog svjetskog rata.
Od četrdeset pete do devedesete u bivšoj se državi sivilo svakodnevice obasjavalo svjetlom takozvane bolje budućnosti. U čast toj boljoj budućnosti, tom komunističkom raju, pjevane su pjesme, prinošene žrtve, kalio se čelik, stezao remen, gutala govna… Bolja je budućnost, ali ne ona kakvu je ''avangarda radničke klase'' očekivala, došla upravo onda kada se definitivno istrošila komunistička tlapnja o savršenom društvu.