Knjigozori Miljenka Stojića: Svoj na svomu
Valentin Ćorić, Pomet u glavu, HKZ-Hrvatsko slovo, Zagreb, 2016.
»Da bi izbjegao hašku ćeliju, nakon bezbrojnih laži haškim istražiteljima rekao je jednu istinu: da je u ratu bio nitko i ništa.« (str. 31.). Ovako glasi jedan Ćorićev aforizam iz knjige. U haškoj je ćeliji, zajedno s još 5-oricom naših, više od desetljeća. A to bi onda značilo da je u ratu ipak bio netko i nešto. Pod tim vidom trebalo bi čitati ovo Ćorićevo djelo, ali i pod vidom drugog njegova aforizma koji glasi: »Kad vidite zlo u nekom čovjeku, dobro vidite da nije vaše.« (str. 89.)
Ćorić prije nije pisao, barem koliko je poznato široj javnosti. Počinje time u haškoj tamnici, kao general Ante Gotovina sa slikanjem. Susreli su se obojica sa stvarnošću i nazovi stvarnošću te odgovorili na spomenuti način. Drugi naši haški uznici odgovorili su opet na neke svoje načine. Jer, ne možeš ostati ravnodušan dok ti u oči lažu, dok svjesno krivo postavljaju uzroke i posljedice, dok stvaraju ono čega nikad bilo nije, dok... Povijesni je to usud hrvatskog naroda sve do naših dana. Oslobađanjem generala Gotovine i Markača valjda je to prestalo s druge strane granice. Hoće li prestati i s ove, još ćemo vidjeti, kažu krajem ove godine, ali kod haških sudaca se nikada ništa ne zna iako bi trebali dijeliti pravdu.
Iznenadi nas aktualnost ovih aforizama. Njihov tvorac očito je uvjeren u svoju i nevinost svojih sudrugova. Ipak, ne dijeli okolo lekcije, nije pun gorčine zbog nanesene nepravde, shvatio je da je i to jedan od putova za spas domovine, dosuđen upravo njemu da njime prođe. Predmnijevam da je i njemu i svima drugima u tomu zacijelo svijetao uzor bio Dario Kordić. Ne predaje se i ne prodaje svoje ni za kakve novce i povlastice. Zbog toga Ćorić strpljivo podnosi svoje tamničke dane i strepi nad udesom svoje domovine. Kroz aforizme vidimo da je duhom itekako u hrvatskim suvremenim društvenim kretanjima. Ali na onoj višoj, duhovnoj, a ne dnevnopolitičkoj razini.
Aforizmi su napisani uzornim jezikom, svima razumljivim stilom, te Ćoriću na njima možemo čestitati. Kolikogod su njemu pomogli ostati svoj na svome u iznenadnim životnim vrtlozima, toliko čitateljima mogu pomoći dublje zaviriti u ono što sa sobom nosi pojam domovina.