Nedavno je u zajedničkoj nakladi Frakture i Franjevačkog samostana Sv.Luke iz Jajca,objavljena zanimljivva i intrigantna proza suvremenog književnika Josipa Mlakića, Na Vrbasu tekija,izdanje izvrsno opremljeno.

Riječ je o piscu koji odavno skrenuo pozornost javnosti na svoj rad. Vjerujem da će tako i biti i s ovom neobičnom knjigom,u kojoj Mlakić u andrićevskom stilu piše nadahnuto o gradnji samostana u Jajcu,u životu,o fratrima u složenim i zahtijevnim vremenima devetnaestog i dvadesetog stoljeća.

Proza je podijeljena u tri dijela,Na Vrbasu tekija,Jajačka hronika i Paučina i promaja.

Prve dvije cjeline navodno pripadaju Andriću,riječ je o pronađenom rukopisu,dok u trećem Mlakić progovara o Andriću i njegovom djelu.

I ova je knjiga potvrdila nakon i Martensove studije kako nije prestalo zanimanje javnosti za Andrića i njegov opus. No ova me je Mlakićeva tečno napisana proza podsjetila na vlastita iskustva s velikim piscem u mladosti,kada me je njegova rečenenica doista ushićivala. Kasnije,najviše me je zanimao Mihajlo/Omer.

 

Miroslav Pelikan

Share
0