Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (VII.dio)
"Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u prvim mjesecima Hrvatske narodne države", puni je naziv knjige obrađene i tiskane po nalogu Ministarstva vanjskih poslova NDH u lipnju 1942. Knjigu je na temelju raspoloživog gradiva o zločinima četnika i komunista tiskana u nakladi Hrvatskog Izdavalačkog Bibliografskog zavoda.
Sagledavajući fakte iznesene u ovoj knjizi dolazi se do zaključka kako izjave Ive Josipovića, Stjepana Mesića i čitavog niza političara o četničkom pokretu jednostavno ne odgovaraju povijesnim činjenicama
Stoga ćemo, ne ulazeći u neodrživost određenih političkih procjena koje knjiga sadrži, u nekoliko nastavaka prenijeti najzanimljivije dijelove spomenute knjige, i to bez redakcijskih zahvata na izvornom tekstu.
POKOLJ HRVATA U GORNJEM ERVENIKU, OBLJAJU, UGARCIMA, LUKI, KORITAMA, ŠTIKOVU I VRLIKAMA
Ubojnička ruka četnika-komunista pogodila je u travnju i narednih mjeseci godine 1941. preko stotinu Hrvata u kotarevima Knin, Grahovo i Sinj. Najgrozniji zločin izvršili su četnici-komunisti u Gornjem Erveniku, kotar Knin, gdje su na jezovit način umorili 30. Hrvata. Nesretne ljude svezali su na polju, zaklali i bacili u jednu jamu. 20. prosinca 1941. oko sedam sati napali su četnici-komunisti oružničku postaju Štikovo, zarobili oružničkog razvodnika Bjelopera, odrezali mu uši a zatim ubili u planini Kozjak.
Izvješće ustaškog stožera Bribir i Sidraga, koje objavljujemo, sadrži imena zaklanih Hrvata u Gornjem Erveniku i Štikovu. Petru Puču iz Štikova izkopali su četnici-komunisti noževima oči, Mari Vujović, Petrovoj ženi, staroj 40. godina, odrezali su sise i stavili joj devet mjeseci staro diete da siše odrezane sise. Boji Vujović, Petrovoj kćerci, odrezali su prije nego što su je ubili, prste na rukama. Žrtve u ostalim spomenutim selima poubijane su iz pušaka i revolvera.
Evo popisa umorenih i ubijenih Hrvata u tim selima:
Frane Šimić
Ivo Šimić
Andrija Šimić-svi iz Golubića, kotar Knin
Anto Ivanković
Stanko Ivanković
Blaž Ivanković
Šimo Ivanković
Luca Ivanković
Manda Ivanković
Ana Ivanković
Cuja Ivanković
Anto Đakulović
(nečitko)Pajić
(nečitko)Bjedov
Djure Ivanković
Andrija Jurišić
Ante Jurišić
Mijat Đakulović
Marko Čengić
cijela obitelj Tome Ivankovića od 14. članova svi iz Gornjeg Ervenika
Isti ustaški stožer javlja, da su prigodom četničko-komunističke pobune u Bos. Grahovu, odnosno u Drvaru, poubijani ovi Hrvati:
Mijo Sarić, Josipov
Josip Sarić, Lukin
Periša Sarić, Ilijin
Marko Sarić, Josipov
Niko Sarić, Ivanov
Stanko Sarić, Antin
Ante Sarić, Paškoljev
Juko Sarić, Filipov
Ivan Sarić, Martinov
Martin Sarić, Ivanov
Nine Sarić, Ivanov
Dane Sarić, Martinov
Joso Sarić, Markov
Marko Sarić, Mijin
Ivan Sarić, Mijin
Jandre Sarić, Ilijin
Mate Sarić, Markov
Frano Sarić, Ivanov-
Niko Mandić, Milanov
Niko Čulina, Perin
Stana Sarić-svi iz Obljaja, kotar Grahovo
Petar Barbarić, kotarski poglavar
Don Ante Gospodnetić, župnik u Grahovu
Jure Žulj
Mile Žulj, Markov
Marko Žulj, Antin
Niko Žulj, Jakovljev
Jerko Žulj, Martinov
Tone Flajs, Mikeljin-svi iz sela Ugarci, kotar Grahovo
Jure Marić, upravitelj Poreznog ureda u Grahovu
Ivan Špiranović, Matin
Niko Špiranović, Markov
Ivan Kardun, BožinIvan Kardun, Bićin
Marija Kardun, Ivanova žena
Mate Samardžija sa suprugom i dietetom
Petar Mrđa, Nikin
Marko Mrđa, Markov
Mate Kardun, Josin
Marko Špiranović, Matin
Marko Špiranović, Markov-svi iz sela Luke, kotar Grahovo
Marko Vulić, Stipin
Stipe Vulić, Mijin
Petar Vulić
Marko Bilandžija
Joso Bilandžija-svi iz sela Korita
Stjepan Barać, iz Livna, ubijen sa ženom i osmero djece u Kapeli
Četnici-komunisti su nadalje ubili prigodom istog napadaja rizničkog stražara rodom iz Banja Luke, narednika Čotara, poreznog činovnika Crnića i učiteljicu Martu u Bosanskom Grahovu.
U Štikovu su zaklani ovi Hrvati:
Ilija Vujević, Ivanov
Grga Vujević, Markov
Jure Vujević, Antin
Petar Vujević, Petrov
Mile Vujević, Petrov
Marija Vujević, Grgina žena
Mara Vujević, Petrova žena
Boja Vujević, Petrova kćerka
Stana Vujević, Ilijina žena
Mato Puć, Milinov
Petar Puć, Lukin
Jakov Bancek, domobran iz Svetlina, kotar Ivanec
Andrija Bjeloper, oružnik u Štikovu
Četnici-komunisti dočekvaši u zasjedi ubili su na cesti prema Kninu ove Hrvate:
Milana Lucića
Filipa Plasanića
Božu Vukmirović-Franjića
Ivana Galića
Juru Pojević-Zrnića
Božu Milkovića-svi iz Vrlike, kotar Sinj
Petar Madjar
Mijo Madjar-obojica iz sela Ljubač
Iva Šimić
Drago Šimić
Frane Šimić-sva trojica iz sela Golubić
Marko Čačić-Tič
Joso Anić-Božić-oba iz sela Vrpolje Joso Pešić
Ivan Matić-oba iz Kovačića
Ivo Prišlin, profesor iz Knina
BEZPRIMJERENA OKRUTNOST ČETNIKA-KOMUNISTA
Jezovito klanje Hrvata muslimana u Koritniku
Među najjezovitije zločine, koje su srbsko-pravoslavni odmetnici izvršili nad Hrvatima muslimanima, pripada svakako pokolj, koji je na najnečovječniji način izvršen u selu Koritniku. Čovjeku se mora naježiti koža i na samo sjećanje na ovaj događaj. Tu su odmetnici pokazali sav svoj sadizam, sve najgroznije strane svoje duše. Naprosto je težko dokučiti, da može biti ljudi,koji su kadri izvršiti i ovakova zlodjela.
Mehmed Kurispahić, Hrvat , musliman iz Koritinika, koji je izbjegao strašnoj smrti, dao je kod zapovjedništva Vojne krajine u Sarajevu 17. siečnja 1942. ovaj potresni opis tog nezapamćenog dogođaja:
"Onoga dana, kad je hrvatska vojska potisnula četnike do iza Gostilje, došao je sutradan u Koritnik Vuko Medenica sa 20. četnika, među kojima su bili Stjepan Nikolić, Stevo Šušnjar, Čedomil Šušnjar-svi iz Hubave, te Velizar Gavrilović, Dragomir Gavrilović i Đorđe Grujić iz Koritnika. Ostali su bili nama nepoznati. Napried navedeni seljaci bili su obučeni u seljačko odielo, a oboružani puškama i noževima. Municiju su imali u džepovima. Oni drugi nepoznati bili su obučeni svi u vojnička odiela s "redenicima" preko ramena i oko pasa, s puškom i nožem, a imali su gotovo svaki po jednu bombu. Vuko Medenica bio je u oficirskom odielu sa šubarom na glavi. Čim su došli u Koritnik, pozvao je Vuko Medenica Ramu Kurispahića i rekao mu, da sve mužkarce skupi u selo i dovede do njega. Kada je Ramo to učinio i nas vse skupio, Medenica nas je postavio u red a iza toga naredio, da prvi po redu Mehmed Kurispahić izađe pred nas, nakon čega je zapovjedio dvojici onih, koji su
bili u vojničkom odielu, da mu zgule kožu s lica. Ova su dvojica pristupila radu, oborila Mehmeda te onako tupim noževima najprije mu razrezali kožu izpod lica, a onda je počeli guliti te skupa s mesom, tj. mišićima na licu, nosom i ušima zgulili i prevrnuli preko
glave tako, da je donji dio s brade dosizao mu do jake kaputa. Mehmed se kroz ćitavo ovo vrieme krivio i vrištao od užasnih bolova. Nakon toga je Medenica naredio Mehmedu onako zguljenom, da pokaže kako se Bogu moli, pa kada je Mehmed prizivajući molitvu Bogu pao na zemlju, jedan od onih koji su lice derali, usadio mu je nož u leđa, od čega je Mehmed nakon užasnog krivljenja umro. Nakon Mehmeda došao je red na Mehu Spahića, da i njega na isti način zlostavljaju, pa kada je izašao pred nas, odmah je pao pred nas na zemlju, moleći da ga radije ubiju nego tako muče. U tome je jedan od mučitelja imajući nož na puški zabo u Mehinu lievu ruku i gotovo je odkinuo, a onaj drugi je pristupio, pritisnuo mu leđa nogom, naslonio ciev na sljepočicu i opalio, od čega je Meho odmah umro. Sada je došao red na Muju Kurispahića, koga su oborili na zemlju i njih četvorica onako s noževima na puškama su ga parali, boli i rezali te svega iztrgali kao vuci lešinu. Iza toga se je jedan od njih zaletio na Sulju Kurispahića, koji je bio sliedeći na redu, te mu protjerao nož kroz vrat, tako da ga je zabo s prednje strane i da je prošao sa zadnje strane vrata, od čega je Suljo odmah pao mrtav, čim je ovaj krvopija izvadio nož. Ovaj isti je odmah, čim je pao Suljo, zabio bajunetu Smailu Smajkiću u slabinu i razderao mu tielo do pupka, od čega je Smail pao i njegov vapaj i previjanje od raznih bolova dugo se čuo. U to je došao seljak Gojko Jovanović iz Hubave, koji je dotjerao pred sobom Rasima Smajkića. Njemu i njegovom bratu Novici zapovjedio je Vuko Medenica da odtjeraju Ramu Kurispahića, Rasima Smajkića i još jednu ženu do Drine te tamo od njih učine što znaju. Vidio sam kako su Gojko i Novica Jovanović, čim su se približili Drini, počeli nemilice s nožem na puški bosti ovo troje, koji su bili svezani, sve dotle dok nisu pali. Pa kada su pali, onda su ih onako ležeće na zemlji ponovno i puno puta boli, a poslije toga su ih odvezli i bacili u Drinu."
Mehmed Kuripašić,v.r.
UZ POKLIKE "ŽIVIO KRALJ PETAR, ŽIVIO STALJIN!" UNIŠTENO JE HRVATSKO SELO KORAJ I POUBIJANO MNOŽTVO HRVATA
U izvješću, koje je veliki župan velike župe Posavje poslao Ministarstvu unutarnjih poslova u Zagrebu 4. prosinca 1941. opisan je jedan od najtežih zločina, koji su četnici-komunisti počinili u selu Koraju, kotarnBieljina. Ovo selo, nastavano od Hrvata muslimana, napali su četnici-komunisti 28. studenog 1941.nNaoružanih bandita bilo je oko stotinu. U vrlo kratkom vremenu njihovog boravka u Koraju, dok nesretnom narodu nije stigla pomoć hrvatske vojske, popalili su banditi jedan dio sela i na životinjski način poubijali mnogo ljudi. Tragedija, koja je pogodila tamošnji seljački narod, bila bi još veća, da su banditi imali vremena nastaviti svojim zločinačkim djelovanjem.
U izvještaju velikog župana župe Posavje veli se ovo:"Točan broj žrtava u Koraju ne može se ustanoviti, jer se je pučanstvo raztrkalo širom prema Čeliću i Brčkom, odvezavši, što je u brzini moglo uzeti, no moglo bi biti 200 najviše 300 svih ubijenih i zaklanih. Popaljenih kuća ima 150, a najgore je postradala čaršija, gdje su se nalazile ljepše zgrade. Kako je navedeno, u pokolju su svi sudjelovali, te su u glavnom ubijali dječake od 12-15 godina. Žene su pljačkale, a mala djeca su nosila slamu i palila kuće sve s poklikom kralju Petru i Staljinu. U mjestu je podpisani našao još nekoliko desetina lešina zvjerski iznakaženih, a nekoliko i nagriženih od pasa, koje njihovi nisu mogli niti dospjeli pokopati. Krvoločtva koja su počinili komunističko-četnički banditi, prelaze ljudsku maštu i spadaju u Srednji viek, pa ću navesti samo dio iz te grozne tragedije. Staroga hodžu, koji je čekao u svojoj sobi samu smrt i nije nikada izlazio, bacili su težko ranjenog u vatru. Aliju Begiću palili su prsa vatrom, koju su ložili na trgu. Jedna žena bacila je u očaju u bunar troje djece i zatim sama za njima skočila. Ona je kasnije spašena, no sve troje djece se udavilo. Pred opljačkanim dućanom Miralema Zajmovića ležalo je oko 15 lešina, a podpisani je našao još četiri, dok su ostale bile već pokopane. Pred upaljenom kućom Ragiba Begića ležala je u jarku lešina Seife Terzića, a pod plotom Edhema Sarajlića leži lešina Mehe Kuhića, probodenog bajunetom kroz glavu iza uha. Uglavnom su poubijani starci koji nisu mogli bježati i djeca koja se nisu mogla štiti."
Priredio: R. Horvat / HRsvijet
Vezani članci:
-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (I.dio)
-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (II.dio)
-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (III.dio)
-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (IV.dio)
-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (V.dio)
-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (VI.dio)