Nastavak svjedočenja na doživotnu robiju osuđenog Krunoslava Pratesa
Krunoslav Prates, koji je 2008. osuđen zbog sudjelovanja u ubojstvu Đurekovića danas, 24. studenoga, nastavlja svoje svjedočenje na suđenju bivšim pripadnicima jugoslavenske i hrvatske tajne službe Zdravku Mustaču i Josipu Perkoviću pred Višim pokrajinskim sudom u Münchenu
Prošli tjedan održano je deseto ročište na suđenju bivšim pripadnicima jugoslavenske i hrvatske tajne službe Zdravku Mustaču i Josipu Perkoviću pred Višim pokrajinskim sudom u Münchenu zbog sudjelovanja u ubojstvu hrvatskog emigrantskog političara Stjepana Đurekovića.
Posljednji je svjedočio Krunoslav Prates, koji je 2008. osuđen zbog sudjelovanja u ubojstvu Đurekovića. To je bio drugi dan njegovog svjedočenja, a posljednji treći, najavljen je za sutra, u ponedjeljak 24. studenoga.
Prates osuđen na doživotni zatvor, u poziciji je u kojoj može bez posljedica za sebe pričati sudu što hoće. Za obnovu postupka pomoglo bi mu jedino rušenje postupka protiv Mustača i Perkovića. Suradnju s Perkovićem Prates, stoga, prikazuje kao napor u sprječavanju djelovanja tzv. terorističke hrvatske emigracije uz podržavanje organizacija koje su demokratski orijentirane, kakav je bio i Hrvatski narodni odbor (HNO) u kojemu je Prates bio tajnik.
Krunoslav Prates je u svjedočenju rekao da Udba nikada nije ubila nikoga tko nije bio terorist, što je značilo da se nasilno suprotstavljao Jugoslaviji.
-Brutalno ubijeni hrvatski emigrant Stjepan Đureković nije bio terorist, već je bio pisac - kazao je Prates, dodajući kako ne zna je li ga ubila Udba, ali je bio opasan za Jugoslaviju.
Prates je od Perkovića, za kojeg kaže da je simpatičan, dobivao novac za pokriće troškova, no tu je bilo i više novaca, za koje Prates kaže da je upotrebljavao za tiskanje novina hrvatska država i troškove HNO.
Podsjetimo Krunoslav Prates je kao student više upravne škole iz Vinkovaca 1971. godine došao u Njemačku gdje ga je primio prvo Branko Jelić koji mu je dao prvi smještaj i posao, a Prates ga je vrlo brzo nakon toga prodao Udbi. Nakon Brankove smrti, i sljedećih godina Prates ostaje u službi kod njegovog brata Ivana Jelića. Nakon 30 godina kod braće Jelić, Prates pred njemačkim sudom o njima nije imao niti jedne lijepe riječi.
Govoreći o brutalno ubijenom Stjepanu Đurekoviću, Prates je ispričao jednu anegdotu u kojoj prepričava kako je Đureković bio toliko uvjeren u uspjeh svojih knjiga o kriminalu u režiji sinova Josipa Broza i Mike Špiljaka da je od njega tražio da napiše pismo Nobelovom komitetu i predloži Đurekovića za Nobelovu nagradu, što se osobito svidjelo odvjetniku Anti Nobilu koji ove Pratesove tvrdnje odašilje dalje kroz medije.
Također, Prates je je hladnokrvno rekao da sa sinom Stjepana Đurekovića – Damirom nije bio prijatelj, već strogo poslovni suradnik. Iako je Damir, noć nakon brutalnog ubojstva oca, proveo kod Pratesa te su, posvjedočio je Prates tada puno razgovarali i Prates ga je navodno i tješio.
Pred Višim pokrajinskim sudom u Münchenu svjedočila je i bivša žena Krunoslava Pratesa Keti Prates te Pratesov brat Hrvoje. Ključno za njihov iskaz je amnezija, a svojim ‘ne sjećam se’ u potpunosti su izludili sudsko vijeće te su zbog toga upozoreni kako zbog lažnog svjedočenja koje je kazneno djelo mogu zakonski odgovarati.
M.M.