Mijo Marić, donedavno predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa koji je aktivno sudjelovao u oblikovanju ključnih strategija njemačke Vlade glede migracije i integracije, u njemačkoj politici i javnosti ostavio je trag pravednosti zbog zauzimanja za procesuiranje svih udbinih žrtava koje su nedužno ubijene na njemačkom teritoriju, kao i pokretanje incijative u Njemačkoj za oduzimanje ordena Josipu Brozu Titu.

Marić je bio jedan od hrabrijih mladih hrvatskih intelektuaaca koji se pojavio na prvom danu suđenja Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču u Münchenu i u njemačkim medijima otvoreno govorio o udbinim žrtvama i značaju münchenskog procesa protiv bivših udbinih čelnika sa željom da se konačno u hrvatskom društvu provede jedna pravedna lustracija i stavi točka na i, što se tiče prošlosti, te krene u brzu gospodarsku obnovu Hrvatske, a s time i izbjegne odljev naših mladih mozgova u "bijeli svijet". Zanimljivo je da se je Marić zbog takvih svojih britkih domoljubnih i pravednih incijativa očito zamjerio određenim strukturama, pa je i nedavno smjenjem sa mjesta predsjednika Hrvatskog svjetskog kongresa, te polako postao "persona non grata" za određene hrvatske institucije, posebice otkako je i hrvatskog predsjednika Ivu Josipovića za jednog nedavnog posjeta Pantovčaku javno upitao: Predsjedniče, zašto Hrvatska ne izručuje udbine obavještajce Njemačkoj? Očito u želji da ga se marginalizira Mariću se već duže vrijeme podmeće sve i svašta ne dajući mu osnovno demokratsko pravo i mogućnost odgovora na osobne napade i podmetanja. No, on nema namjeru posustati već svaku prigodu koristi da dadne svoj doprinos žrtvama Udbe u Njemačkoj, podupirajući njihova prava da se sazna prava istina o svim ubijenim hrvatskim emigrantima na njemačkoj teritoriju.

Zanimljivo je i kako Mijo Marić sada gleda na pokušaj opstrukcije njemačkog suda od strane udbaških struktura tijekom ponovnog suđenja Krunoslavu Pratesu, koji je ovih dana u Münchenu, prema ocijeni suda iznio niz neistina , zbog čega mu je presjedavajući sudac Manfred Dauster , u više navrata energično zaprijetio.

     - Nedvojbeno, makar to ponekad zaboravljali čitajućiizvještaje sa ročišta, jasno je kako se radi se o povijesnom suđenju, koji je svojevrsna uvertira u lustracijski proces u Hrvatskoj. Moramo biti svjesni,imajući u vidu napore postkomunističkih struktura u RH, da je velika sreća za mladu hrvatsku demokraciju, da se takvo suđenjeuopćedogodilo. Sramota je za Hrvatsku da Njemačka mora pomoći demokrazirati ovo naše društvo, rasvijetiliti mračnu totalitarnu prošlost jugoslavenske diktature, stvarati pravdu za žrtve i kazniti odgovorne za državni terorizam i ubojstva nedužnih hrvatskih domoljuba na njemačkom teritoriju.

Pa gledajući u tom svijetlu očito i ne čudi da se obrana Perkovića i Mustača mnogo trudi, da u hrvatskim medijima i javnosti stvori drugačiji dojam kretanja u sudnici kakav im ide u prilog; a neki im u tome naveliko pomažu. Svi znaju da njemački sud ima dosta informacija i dokaza, jer inače ne bi ni krenuli u ovaj proces za rasvijetljivanje neviđenih serijskih zločina na njihovom teritoriju.

Pratesov salto mortale je mnoge iznenadio. Ta njegova promjena iskaza je vrlo providnai interpretiram je tako, da se vrši pritisak na njega, morao je priznati redovite kontakte sa Nobilom, da ima strah, odnosno da se nada reviziji svog suđenja. Međutimnjegove se najnovije izjave toliko razlikuju od njegovih došadasnjih, da to sudočitone može shvatiti ozbiljno, te da je Pratesa morao upozoriti i na pravne posljedice koje ga očekuju ukoliko nastavi lagati -naglašava Marić, te dodaje.

           -Nekoliko njemačkim medija pisali su da se vode istrage i o mnogim drugim ubojstvima koji su počinjeni od početka šezdesetih pa do kraja osamdesetih godina, kada je u Njemačkoj ubijeno mnoštvo hravtskih domoljuba samo zbog različitih političkih stavova. To je nedopustivo i nadajmo se da će napokon i druge žrtve saznati istinu o ubojstvima njihovih najbližihčlanova obitelji idoživjeti pravdu. Hrvatski političari moraju znati, da su ovi procesi potrebni, da su dobri za daljni razvoj Republike Hrvatske i demokratizaciju našeg društva, jer bez prave demokracije nema ni razvoja pravne države kao ni kvalitetnog gospodarskog razvoja, a da se i ne govori o drugim značajnim društevenim institucijama. Makar se neki iz ideloških razloga suprostavljaju, kad tad će shvatiti da taj lijek koji je sada možda i gorak, pomaže ozdravljenju domovine i našeg društva.Mi radimo već duže na tome, da ubijeni Hrvati na njemačkom tlu, gdje to predstavlja najdužu neistraženu seriju ubojstava, napokon dobiju svoj spomenik, da se instalira pravobranitelj žrtava, da se uspostavi fond za žrtve, te da se procesuiraju sva ubojstva.

- Nijemci sve više saznaju za svu krvoločnost Udbinih egzekucija?

       Nekoliko njemačkim medija su pisali, da se vode istrage o mnogim drugim ubojstvima; nadajmo se da će napokon tako i druge žrtve saznati istinu o ubojstvima njihovih najbližih i doživjeti pravdu. Smatram, da sada mnogo više ljudi u Hrvatskoj znaju za krvoločnost Titove Jugoslavije, okrutna ubojstva UDB-e koja su čak brojnija nego sve ekzekucije tajnih policija cijelog istočnog bloka, koja nisu štedjele emigrante koji su se zauzimali za demokratsku Hrvatsku, te čak ubijali nevine žene i djecu, kao što je bio i slučaj u obitelji Stjepana Ševe. Isto tako je u Europi odnosno na Zapadu bilo ljudi koji su imali idealiziranu sliku Jugoslavije i Tita, a oni su sada vidjeli o kakvom se režimu ustvari radilo i imaju realističniju sliku te diktature.

       Koji pametni i zdravi hrvatski demokratski političarmože sada kada se toliko zna o zločinima još veličati crvenu petokraku, Tita ili bivši sistem? Zbog svega toga potrebno je pod hitno provesti lustraciju, pa neka se sazna prava istina o svim tim događajima. Pohvalno je, da je napokon i HDZ navijestio neku vrstu lustracije ukoliko dođu na vlast. Svjedoci smo da su upravo one zemlje istočne Europe, koje su adekvatno tretirali nasljedstvo komunističkih diktatura, odnosno proveli lustraciju, danas znatno bolje politički a posebno gospodarski razvijaju. To nam mora biti primjer i pokazatelj kako i kamo treba ići Hrvatska.I zbog same činjenice da Njemačkatraži otvaranje srpskih arhiva povodom ulaska u EU, moćićemo saznati jos više istina o zločinima I počiniteljima.

- Kako proživljavate napade na Vas?

           -Nekoliko se godina već osobno i kroz HSKNj i HSK zauzimam za pravdu za žrtve Titove ubilačkemašinerije. Krajem 2010. smo podržali zahtjev da se Titu oduzme posthumno najvećeodličje u Njemačkoj, te smo tom prigodom u utjecajnom njemačkom tjedniku SPIEGEL plasiralidotičnu priču, koja je senzibilirala njemačku javnost. Otada su pojedine udbaške strukture meni počele pripisivati iveći utjecaj nego što ga uopće imam na njemačku Vladu u kontekstu “Lex Perkovic”. Zbog toga sam doživio mnoge neugodne napade, lažne kampanje, uvrede, diskreditiranja i prijetnje od nekoliko naših pojedinaca ovdje u Njemačkoj, koji mi se čine da su u službiodređenih interesnih skupina, kojima smeta moje zauzimanje za žrtve udbe, pritisak i podrškaNjemačkoj da se procesuiraju ubojstva i zahtijevi za izručenja, medijski rad na tom polju itraženje lustracije u RH. Svi napadači na mene, a i na mlade demokratske snage u kongresu najvećim su dijelom socijalizirani u Jugoslaviji i vrlo nekritični glede totalitarne prošlosti Jugoslavije. Plasirali su među naše iseljenike više od 60 članaka u godini dana sa brojnim lažima o meni, bez da mi je datamogućnost da se osobno očitujem bar na jedan njihov lažni natpis. Mnogima je postalo jasno kako je to primitivni “kaobojski balkanizam” iza kojeg se kriju i osuđeni nasilnici u Njemačkoj. U pojedinim lokalnim iseljeničkim medijima sam marginaliziran. Proglašavali su me svim i svačim samo zbog toga što sam se u njemačkim medijima zauzeo za udbine žrtve i izručenje udbinih čelnika njemačkom pravosuđu.

- Kao političarku izuzetno cijenite njemačku kancelarku Angelu Merkel?

   -Kancelarku Merkel i njenu Kršćansko-demokratsku stranku CDU/CSU uvijek sam doživljavao kao velikog prijatelja Hrvatske i Hrvata u Njemačkoj. Ona na sastancima s hrvatskim političarima naglašava pozitivnu ulogu vrlo dobro integriranih hrvatskih iseljenika u Njemačkoj, koji su most između Njemačke i Hrvatske. To prijateljstvo potvrđuju i politika CDU-a u 90-im godinama prema RH I angažmani mnogih političara CDU-a, kao što su Elmar Brok, Klaus-Peter Willsch, Doris Pack, Bernd Posselt I drugi, pri ulasku RH u EU. Njemačka pozicija glede procesuiranja Udbinih ubojstava i inzistiranje na izručivanju osumnjičenih za ubojstva su dokaz, da je Merkel veliki prijatelji Hrvatske, jer joj želi omogućiti potrebno suočavanje s totalitarnom prošlosti, slabljenje "komunističkog zmaja", neovisno sudstvo i daljnju demokratizaciju kroz stvaranje pravde za žrtve.

Uspješno smo u nekoliko projekata savjetovali državne institucije i aktivno sam sudjelovao u oblikovanju ključnih strategija njemačke Vlade glede migracije i integracije. Taj naš kvalitetan rad je prepoznat, tako da sam pozvan u Savjet njemačke Vlade za integraciju. Održao sam zajedničku pres-konferenciju s kancelarkom, a jednom mjesečno tada sam išao i na razne sastanke u njen Ured.

  - Kako ocjenjujete vaš susret sa predsjednikom dr. Ivom Josipovićem?

     -Prilikom zadnjeg sastanka na Pantovčaku, predsjedniku Josipoviću sam između ostalog rekao, da je Lex Perković velika greška i da šteti ugledu Hrvatske i Hrvata, ne samo u Njemačkoj nego i u EU-u i cijelom svijetu, te tražio da se procesuiraju zločini počinjeni za vrijeme jugoslavenske diktature. Izrazio sam mišljenje, da osobe koje su bile dio represivnog aparata, u demokratskim sustavima nemaju pravo biti na kormilu moći. Odlučno sam tražio reciprocitet glede prava manjina, odnosno da RH traži ista prava npr. od Srbije ili Slovenije za hrvatske manjine, kao što RH jamči njihovim manjinama u RH. Ukazao sam na veliki financijsko-monetarni doprinos iseljenika, kritizirao sam ograničavanje na tri sabornika za dijasporu, te tražio jači angažman predsjednika za Hrvate u BiH, dopisno glasovanje, ukidanje oporezivanja iseljeničkih mirovina. Neki su mediji pisali, da sam te kritike predsjedniku "rekao u brk", međutim radilo se samo o primjerenom i legitimnom artikuliranju interesa hrvatskih iseljenika, odnosno kritici glede tretiranja totalitarne prošlosti, gdje iseljenici sa svojim dužim demokratskim iskustvom sigurno mogu nešto reći. Svi smo svjesni nezavidnog položaja i djelomičnog diskriminiranja Hrvata u BiH, deficita Daytonskog sustava te kompleksnosti političke situacije radi raznih interesa drugih zemalja. Trebamo udružiti snage u RH, Hrvata u BiH, iskoristiti članstvo RH u EU-u, strukture iseljenika diljem svijeta i u suradnji s našim saveznicima tražiti rješenje. Jer, postalo je jasno u međuvremenu, da je ravnopravnost Hrvata, ključ za stabilnost u BiH- naglašava Mijo Marić, koji nije član niti jedne hrvatske poličke opcije. Njegova jedina partija je slobodna demokratska Hrvatska.

 

Razgovarao: Zoran Paškov

Share
0