Volim napustiti Zagreb i napraviti poneki kilometar više automobilom, kako bih osjetio što se zbiva u Hrvatskoj – jer sve ono što se pojavljuje po medijima je više ili manje dirigirano, a ja sam, nekako, oduvijek bio sklon činjenicama, a ne njihovim tendecioznim, bizantskim, interpretacijama.

Hrvatska proživljava jednu ozbiljnu turističku sezonu, a Slovenci i Srbi stalno nešto petljaju, pa se više ne zna tko je od njih ugroženiji od "zlih Hrvata"?! Ipak, obje, posve nevažne nacije, nadilaze domaći pitoreskni likovi! U Rijeci gotovo da uopće nisam vidio hrvatskih zastava 5. kolovoza, ali smiješni gradonačelnik Obersnel, koji se za Rijeku bori tako da je bezveznu, turističku, gradsku, regatu nazvao "Fijumanka" a ne "Riječanka", a na njoj je jedrio pod slovenskom zastavom (što je prilično neobično ako se čovjek ozbiljno bavi politikom!), posvetio se promociji Hrvatske, tako da je dovukao Olivera Frljića za intendanta Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, pa zajedno čine sve ne bi li Hrvatima ogadili Oluju – jer svi znaju da Srbi pobjeđuju u svim ratovima i kako to sad "ustaše" mogu slaviti pobjedu – a nemaju dozvolu iz Beograda?!

S ostarjelim klaunovima je problem što ne izazivaju smijeh, već samo sažaljenje... A sve čega se dohvati Vojko Obersnel, od milja zvan "Slovenac", završava jadno i tugaljivo, pa će tako završiti i Udbaško srpsko narodno pozorište Olivera Frljića u "slovenskoj Reki"! Svaki put me uhvati smijeh kad vidim riječki autobusni kolodvor, riječku luku, riječku željezničku stanicu, riječku zračnu luku...! To sve izgleda toliko jadno da mi nije do kraja jasno zašto gradonačelnik već odavno nije dao ostavku – kad mu grad izgleda kao "palanka" – dakle sumorna "varošica" koju nitko ne vodi na dobrobit građana!

Odmaknuvši se od "rane pod srcem Hrvatske", kako je Matoš davno okarakterizirao anacionalnu riječku lokalnu politiku, vozio sam uz obalu starom Jadranskom magistralom. Broj hrvatskih zastava ubrzano je rastao sa svakim pređenim kilometrom – i znao sam da će ipak sve izaći na dobro. Bez obzira na pupovce, teršeličke i ostale čudne stvorove koji bi bili znatno sretniji kad bi SR Hrvatska bila u sklopu Jugoslavije, u kojoj bi Srbija imala recimo desetak predstavnika u nekom "kolektivnom radnom predsedništvu", dok bi Hrvati imali jednog, po mogućnosti Pupovca ili Teršeličku!!! Upravo fascinira kojom lakoćom Srbijanci pregovaraju sa hrvatskim Srbima o hrvatskim pitanjima?!

Zadar me je oduševio jer je po svemu - tijekom ljetnih mjeseci - superioran Rijeci! Taj grad živi punim plućima, na njegovim ulicama, po njegovim restoranima, na njegovoj rivi, u njegovim muzejima i crkvama, osjeća se jedna pozitivna energija i hrvatstvo – koje mu je znalo ponekad nedostajati u prošlosti!

Ipak, sve je zasjenio Knin, koji je 5. kolovoza postao, za razliku od Rijeke, srce Hrvatske! Tu je bilo stotinu tisuća ljudi (ili više?!) koji su se došli pokloniti nedavnoj i nešto starijoj hravtskoj povijesti! Ako su Zadrom isti dan dominirali stranci, Kninom su dominirali Hrvati i to u velikom broju mladi i vrlo mladi! Pozitivna energija okupila je i brojne pripadnike iseljene Hrvatske i svi su penjući se na kninsku tvrđavu, tražili i zrnca svog identiteta. Frljić nije hrvatski identitet, Milanović i Pusićka nisu hrvatski identitet, ali predsjednica je, a to je i Thomson. Neki bi rekli kontroverzni Thomson, no ja mislim da je primjerenije reći odviše iskreni Marko Perković Thomson! Jer Pupovac je svjetski čovjek, koji šuruje s riječkim Srbima po sumornim partijskim kafićima, dok je Thomson tvrdoglav, kamenogeni Hrvat, koji govoreći svoju istinu vrijeđa sve iskrene UDB-aše.

Osobno nisam ljubitelj njegove glazbe, ali poštujem njegovo domoljublje. I kao što je Kninu bilo tisuću puta više hrvatskih zastava nego u "Reki", tako je Thomson tisuću puta veći domoljub od svih boraca za "evropsku, bre, Hrvatsku" i "evropski thetatar"! Bio on filozofski ili opančarski! Trebalo je biti u Kninu 5. kolovoza i pogledati Thomsonov koncert koji je nosila mlada publika! Thomson je bio iskren na način koji može biti neugodan, ali je ljekovit!

Za razliku od njega, nova "Hrvatina" Milanović neiskren je i kad govori najiskrenije što zna! Kod njega pak poštujem što je 4. kolovoza toliko izludio sve poštene Srbe - o četnicima da i ne govorim! - mimohodom koji je organizirao u Zagrebu, samo kako bi izbjegao kninske zvižduke!... Što mu, naravno, nije uspjelo...

                       

Z. L.

Share
0