Žilet žica podignuta između Slovenije i Hrvatske, vizualno, teritorijalno, simbolično ali i stvarno ponovo je odvojila Hrvatsku od Europske unije gurnuvši nas u balkanski region.

Nije samo žica ta koja stvara percepciju zapreke potpune integracije Hrvatske u EU, jer postoje i mnogi drugi dokazi da je tome tako. Nerješena pitanja graničnih sporova sa Slovenijom, arbitražni sud, Sv.Gera, Ljubljanska banka, nuklearka Krško i mnoge druge „sitnice“ govore nam kako sa Slovenijom, koja bi za Hrvatsku trebala biti „vrata“ Europske unije, imamo gotovo veće probleme nego sa Srbijom.

Miloševićev fingirani sedmodnevni rat sa Slovenijom, govori nam zapravo da je Slovenija „pošteđena“ većih razaranja u svojevrsnom dogovoru s agresorom, u dogovoru koji je Sloveniji dopustio odlepršati prema zapadu, ali s protuuslugom, da se Hrvatsku na tom putu spriječi i onemogući što je više moguće. Svi kasniji događaji pokazuju da je tome tako, a najveći dokaz toj tvrdnji je Slovenska blokada hrvatskih pred pristupnih pregovora za ulazak u EU. Da se u cijelu stvar nije umješala Amerika, još i danas bi bili na čekanju, u redu za ulazak u EU, u paketu sa Srbijom i ostalim republikama bivše Juge.

Vladajuće strukture i vladari Slovenije mentalno su isti kao oni koji vladaju i Hrvatskom! Milan Kučan, mentalni komunist i udbin projekt, ima utjecaj i moć kao i naši domaći veleizdajnici Stjepan Mesić i Budimir Lončar, a guranje Hrvatske u region zacrtano je upravo od tih struktura 15.06. 1991. god. na partijskom sastanku u Otočcu gdje je donešen plan stvaranja neke nove Jugoslavije. Mentalnokomunističke strukture u Sloveniji i Hrvatskoj bratske su strukture i postoje brojni dokazi da zajednički rade na projektu regiona, podilazeći zapravo velikosrpskom projektu iz memoranduma SANU 2.

Stvar je vrlo jednostavna, a krije se zapravo u beogradskim arhivima JNA i UDBE u kojima stoje imena svih vinovnika, svih nedjela rukovodećeg kadra Hrvatske i Slovenije i zapravo ih veže zajednički grijeh, zločin i zločini komunizma. Ucjenjeni su do kosti i bespogovorno izvršavaju davno dogovorene zacrtane planove. Iz brojnih razgovora s parlamentarcima Janšinog SDS, s parlamentarcima slovenskog DEMOS-a, imam svjedočanstva iz prve ruke da je u Sloveniji uloga jugoslavenskih struktura i mentalni komunizam jači nego u Hrvatskoj, a da surađuju u to nema nikakve sumnje. Nije obavljena lustracija!

Ovaj fingirani sukob Milanovića s Cerarom zapravo je predstava za hlebince zbog tobožnje zaštite obostranih nacionalnih interesa, a u pozadini se zapravo krije veleizdajnička politika koja ima za plan od Hrvatske stvoriti izbjeglički sabirni centar i na taj način dodatno destabilizirati gotovo potpuno i namjerno devastiranu Hrvatsku.

U taj plan se apsolutno uklapa i Srbija koja je odavno trebala zatvoriti svoje granice prema Makedoniji i Grčkoj i time rasteretiti Hrvatsku, Sloveniju, a posebno i EU čiji član tako „silno“ žele postati. Veleizdajnički plan je stvoriti sukob Hrvatske sa Slovenijom i stvoriti sukob Hrvatske sa Srbijom! Dojam je fantastičan! Hrvatska se posvađala sa svim europskim državama u okruženju, a ponovo je u svađi i sa Srbijom budućom članicom EU. Dakle, Hrvatska ne zaslužuje ništa drugo nego „balkansku krčmu“, „slučajnu državu“!

Ovo je zapravo unaprijed smišljen plan udara na novu, hrvatsku, demokršćansku Vladu koja je pokazala znakove snažne volje obračunati se sa ostacima udbašluka i mentalnog komunizma, koja je pokazala dosada najkonkretnije znakove početka lustracije. Za slovensko-srpsko-hrvatsku udbu nema presudnije zadaće od ove, od rušenja nove hrvatske vlasti i tu se ne će birati sredstva sa svim alatima i metodama „balkanske krčme“. Udaljavanje Hrvatske od Shengena i prva je i druga zadaća ove udružene bande i toga moraju itekako biti svjesni svi novoizabrani političari, svi koji Hrvatskoj žele dobro.

U ovim dramatičnim trenutcima, kad su zaljuljani temelji Europe, kad je zaljuljna stolica Angeli Merkel i kad joj do krajnjih granica prijeti politički opstanak ,hrvatska politika mora dobro razmisliti o budućem kursu i opstanku naše Domovine. Kako se sve ne bi svelo na teoriju urote i ulogu zlogukog proroka, stvar moramo pogledati pragmatičnim očima geostrateške pozicije Hrvatske. Ta slika neumoljivo dokazuje stvarno stanje koje nema veze sa teorijom urote.

Stvarna slika nam govori sljedeće. Hrvatska na jugu ima bure baruta Republiku Srpsku i BiH, na zapadu imamo već opisanu Sloveniju, unutar sebe regionalističku, protalijansku , prosrpsku, antihrvatsku Istru čije se vodstvo želi otcijepiti u neku samostalnu regiju ili guberniju , na istoku uvijek neprijateljsku Srbiju, a na sjeveru Mađarsku s kojom su nas namjerno posvađali. Komplicirano, moramo priznati i radikalno zaoštren politički okvir koji nas neodoljivo podsjeća na teškoće stvaranja naše države, a završetak tog stvaranja nije ni iz bliza gotov. Hrvatska je izložena različitim negativnim silnicama, a ova migrantska kriza samo je početak razarajućeg tsunamija na čijem se prvom udarnom valu nalazi upravo europska Hrvatska.

Namjerna i ciljana ekonomska devastacija Hrvatske od strane bivše veleizdajničke i nesposobne vlasti, dodatno otežava taj položaj Hrvatske i nova politika, tek izabrana, mora genijalno odraditi svoj posao ukoliko želimo unijeti barem malo optimizma . Imaju li snage, vizije i sposobnosti za taj veliki posao?

Hrvatska politika, u dogovoru s EU i američkim partnerima pod hitno mora podići svoju prirodnu povijesnu granicu koja se zove „antemurale cristianitatis“, „predziđe kršćanstva“, moramo podići, ne žicu smutnje, ne „berlinski zid“, nego puno više od toga u političkom smislu, u kreiranju novih politika koje će se pokazati kao politike opstojnosti Europske unije. Europska unija, mora se zajedničkim snagama boriti , na istočnim i južnim granicama Hrvatske, boriti se za svoj politički i fizički opstanak. Moramo se zajednički boriti politički, fizički, humanitarno, a ako zatreba i vojno. U protivnom, onima koji žele kaos na ovim prostorima ne će se dugo moći stati na kraj. Po mom sudu europska i američka politika već jako kasne, kao što su kasnili s priznanjem Hrvatske, kao što su kasnili kazniti agresore na Hrvatsku. Nisu ih nikada dostojno kaznili i zbog toga danas imamo ovo što imamo.

Hrvatska ponovo mora biti spremna, naravno za svoj dom, za europski dom spremna!

 

Kazimir Mikašek-Kazo