Nakon što je „Jutarnji list“ 8. veljače 2016. objavio (i nakon tri sata isti morao povući) iscrpan članak o tome kako su hrvatska obavještajna zajednica (SOA, VSOA) i MUP nabavljali špijunski sofver za praćenje komunikacije putem WatsAppa, Vibera i Skypa, i to potkrijepio relevantnim linkovima – službeni demant SOA-e je samo šuplji izgovor.

Sve je u članku nugodno točno, na linkovima prikazani mailovi jednoznačno da je SOA postupila kao diletantska trupa provincijalaca na proputovanju po velikom svijetu. Ali krenimo od samog početka: je li nabavka takvog sofvera u skladu s pozitivnim propisima RH ili je sama nabavka pokušala prejudicirati donošenje jednog takvog zakona koji bi legalizirao elektronsko prisluškivanje? Zapravo to je ostalo na razini očekivanja da će Vlada donijeti Izmijene zakona o kaznenom postupku iz 2015., kad će biti omogućena službena uporaba ovakvog elektronskog praćenja.

>>Zbog pokušaja nadzora WhatsAppa, Vibera i Skypea, SOA u novoj aferi

Međutim, gdje mi to doista živimo; kojom silom i čijim naređenjem se članak „Jutarnjeg“ morao povući? Zar je zato Vukovar sravnjen sa zemljom i je li to bila odluka CK, Politbiroa ili Zorana Milanovića i brata mu Ostoje, jer je očigledno da u centrima gdje se o tome odlučuje nije došlo do smjene vlasti. Kad dođe do smjene vlasti, onda takvu silu, tu moćnu političku batinu koja s lakoćom i u najkraćem vremenu može izbrisati jedan takav članak, treba eutanizirati i probiti joj grudi glogovim kolcem. To je recidiv komunizma, zastrašujući cenzor kojeg demokratsko društvo ne treba.

Cijela operacija nabavke spomenutog softvera je izvedena amaterski i opasno po nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske; wikileaksovi linkovi nesumljivo dokazuju da je Alfatec group (i sestrinske tvrtke Diverto i Sedam IT) iz Zagreba, kao posrednik u kupoprodaji, otkrila talijanskom dobavljaču (Hacking Team) iz Milana krajnje korisnike (SOA, VSOA i MUP) traženog softvera, namjere i planove krajnjih korisnika, njihova proračunska sredstva, ovlasti, sposobnost sustava, trenutne opertivne sposobnosti i zapovjedni lanac. I SOA je raščepljena. Ni to nije bilo dosta nego su otkrivena sedam imena operativaca SOA i četiri operativaca MUP-a. Nepotrebno je sada nabrajati njihova imena makar više nimalo nisu tajna, sve je na linkovima WikiLeaks-a objavljeno i posve razvidno.

I to nije bilo dovoljno nego je pet operativca SOA-e, 5. ožujka 2015. automobilima doputovalo u Milano, odsjelo u hotelu „Antica Locanda Solferino“ i tom su prigodom zabilježene njihove registracije (ZG 4471 GD i ZG 6570 EC). U mailovima su zabilježene i uobičajene balkanske muljaže s kvalitetom, predviđanja da će na izborima doći do promjene vlasti „pa bi bilo dobro da se cijela operacija završi do tada“, parlamentarnih izbora.

Djelatnik Alfateca Igor Stjepanović traži od talijanske firme da uslikaju SOA-ine agente na demonstraciji talijanskog softverskog proizvoda. Talijanski partner Massimiliano Luppi to glat odbija (Because of this, taking pictures of them would have been a little bit “problematic”) Ostalo je gorko pitanje: za koga i za čiji račun Igor Stjepanović traži da se tajni agenti fotografiraju, tko je korisnik tog saznanja, identiteta i fotografija? Da li je nad Igorom Stjepanovićem provedena kontrobavještajna obrada na te okolnosti ? I da li je istom suspendiran sigurnosni certifikat ?

I na koncu posljednje pitanje koje je zapravo prvo: tko je uistinu Hacking Team, tvrtka koja je navodno razvila traženi softver prisluškivanja Vibera, WhatsAppa i Skypa, i što oni znaju o prisluškivanju i čuvanju podataka kad ih je WikiLeaks odradio kao bijedne amatere?

SOA je namagarčena, otvorena knjiga, i nakon što je WikiLeaks hakirano Haking Team, o SOA-e, njezinim operativnim sposobnostima, sustavu i djelatnicima netko nepoznat o SOA-e zna sve. I uzalud rezolutni demanti, to je uvijek pola istine. Kretanje svih djelatnika, kao i bivšeg šefa SOA-e, Dragana Lozančića (nekome) više nije nikakva tajna. Došla su druga vremena, više nisu važni oni koji prisluškuju, nego neki drugi ljudi koji prisluškuju prisluškivače i tu nema lovostaja.

 

Mila Marušić

Share
0