Najnovije javno izvješće SOA-e, objavljeno ovih dana, je iznenadilo samo one koji svoje znanje crpe isključivo iz dostupnih nam medija. Svaki bi prosječan čovjek, raspolažući s imalo podataka koji se u hrvatskom medijskom prostoru uporno prešućuju, došao do zaključka do kojeg je došla Sigurnosno-obavještajna agencija.

Tako se u izvješću navodi: “Gospodarske teškoće i nezaposlenost utječu na odlazak hrvatskih građana na rad u inozemstvo, demografsko starenje stanovništva kao i na depopulaciju pojedinih područja što ima učinak i na razvojnu perspektivu RH.“

To znaju i vrapci na grani, a profesor Stjepan Šterc već više od godine dana upozorava na katastrofalnu hrvatsku demografiju, za što nije bilo briga vladu Zorana Milanovića. To je, uostalom, bila i jedna od teme prošlogodišnje predizborne kampanje, koju su SDP i bliski mu mediji spinovima pokušavali prigušiti.

„Iskazivanje velikosrpskog i četničkog ekstremizma na području RH zamijećeno je među mlađom populacijom što posebno zabrinjava. Međutim, prijetnja od njega je ograničena jer nema organizacijsku niti brojčanu snagu u RH“ , stoji također u izvješću.

Ipak, SOA ne navodi da je iskazivanje velikosrpskog i četničkog ekstremizma zamijećeno već 2011. godine kad je na vlast došla vlada Zorana Milanovića, a širenje iste među mlađom populacijom samo je učinak te otvorene protuhrvatske vlasti. Naime, od 2000. godine vlast je otvoreno projugoslavenska, i kao što nas uči povijest, naposljetku se iz kukuljice jugoslavenstva izliježe velikosrpski leptir. Ovo je također SOA trebala spomenuti, no vjerojatno i dalje Milanovićevi, Mesićevi i Josipovićevi kadrovi ne dopuštaju iznošenje stvarnog i istinitog stanja stvari.

U izvješću nema ni riječi o ostacima KOS-ove mreže u Hrvatskoj, involviranoj u dijelove današnjeg državnog sustava, medije, gospodarstvo i ukupan javni život, otvorenim pokušajima srbijanskih službi da upravo preko te mreže realiziraju zacrtano u Memorandumu2. Svatko tko bi na korektan način nastojao raditi protuobavještajnu zaštitu interesa Republike Hrvatske, prikupio bi podatke o mreži koja se spominje u dokumentima vezanim za "Operu" i "Labrador". Međutim, u SOA-i očito dobro znaju da bi u tom slučaju na površinu izašli podaci da su te osobe, u najvećoj mjeri, ušle u sustav hrvatske države u eri Zorana Milanovića. Tko im je obavio sigurnosne provjere, i što su one pokazale, to je pitanje na koje odgovor moraju potražiti unutar same Agencije.

Istina, u djelu ovog izvješća dobro su "načeli" samog Milanovića i ostale širitelje teza o "ustaštvu" kao pojavi, navodeći da ekstremizma ima samo "unutar navijačkih skupina".

"Politički ekstremizam je zabilježen, ali je toliko malobrojan i neorganiziran da ne predstavlja gotovo nikakvu prijetnju, pa jedina stvarna opasnost koja prijeti od ekstremista je od onog u navijačkim skupinama, što se i vidjelo na Europskom nogometnom prvenstvu", stoji također u javnom izvješću SOA-e

Zanimljivo, u izvješću se navode određeni detalji o korupciji, što bi u biti trebao biti čisto policijski posao.

„Korupcija je i dalje izražen društveni problem koji dugoročno nagriza temelje hrvatske države, a gotovo svi oblici gospodarskog kriminala usko su povezani s korupcijom“ , stoji također u izvješću ali se ne preciziraju ključni nositelji tih aktivnosti.

Europska komisija obustavlja isplatu 1,2 milijarde kuna jer se utvrdilo da je bivši ministar poljoprivrede Tvrtko Jakovina pogodovao raznim tvrtkama i tako oštetio državu (i EU) za više od pola milijarde kuna. Utvrdilo se da je bivši ministar gospodarstva (koji je prije preuzimanja ministarstva bio vlasnik fotokopirnice) putem HEP-a svojoj bivšoj ženi i drugim osobama „sredio“ 150 milijuna kuna vrijednosti poslova. Bivši ministar zaštite okoliša Zmajlović je pogodovao Milanovićevu bratu, a „dignuo“ je navodno i između 600 i 900 milijuna kuna na zbrinjavanju otpada. Bivši ministar uprave Arsen Bauk je, kao i ministar Orepić u posljednje vrijeme, samovoljno mjenjao prebivališta osoba po Dalmaciji, ali ne i u Vukovaru, Lici, Kordunu i Baniji, i po potrebi gubio jedne i pronalazio druge birače u biračkom popisu. Bivši ministri kulture su financirali protuhrvatske filmove, dodjeljivali novac udrugama i organizacijama kojima su na čelu te varali na putnim nalozima. Bivši ministar Kotromanović je počinio kazneno djelo s remontom MIG-ova i oštetio državu za stotine milijuna. Bivši ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić je napravio igrokaz sa svastikom na Poljudu, naredio upad u crkvu i napad na invalide, dok je njegov nasljednik Orepić svojom indolentnošću omogućio nerede u Saint Etiennu. Treba li spominjati predstečajne nagodbe, dodjelu atraktivnih lokacija Miloradu Pupovcu zbog političke potpore, Panama Papers, nesmetane ulaske ruskog kapitala u Hrvatsku, čudne poslovne ugovore na HRT-u i druge afere?

Za sve ovo SOA vjerojatno zna i ima potrebnu dokumentaciju te je samo treba proslijediti nadležnim institucijama na dalje postupanje, no to opet iz „nekog“ razloga nije učinjeno.

No, ono što je najvažnije u izvješću SOA-e jest upozorba da Hrvatskoj prijeti terorizam, napose iz Bosne i Hercegovine. Prosječni je Hrvat također to mogao zaključiti jer se ne događa baš svaki dan da šef američke CIA-e dolazi u Sarajevo. Na Hrvatskoj kao članici NATO-a i EU, leži ogromna odgovornost za sigurnost ostalih europskih zemalja jer se nalazi na tranzitnom pravcu a graniči i s BiH koja postaje žarište muslimanskog ekstremizma i predstavlja svojevrsnu točku terorističkog djelovanja.

Ne smije se zaboraviti niti činjenica da su „gospoda“ odgovorna za masakr u Parizu prošla kroz Hrvatsku te da su hrvatske policijske i druge službe jedine imale fotografiju tih terorista, no Ranku Ostojiću je bilo važnije osobno pozdravljati migrante i jamčiti njihovu sigurnost, a ne, što je prioritet, sigurnost Hrvata i drugih europskih naroda.

Vrlo je zanimljivo  da je SOA “24. rujna 2015. Hrvatskom državnom arhivu predala preostalu (!) dokumentaciju bivše Službe državne sigurnosti (SDS) RSUP SRH koju je imala u svojoj arhivi. Riječ je o dokumentaciji koju su u arhivama tadašnjeg SDS-a zatekle novoformirane hrvatske sigurnosne i obavještajne službe, a koja je nastala u razdoblju od 1937. godine do 30. svibnja 1990. godine.“

Dakle, sva dokumentacija, a velika većina se odnosi na rad zločinačkih jugoslavenskih tajnih službi, trenutno sad nalazi u Državnom arhivu. Time su ostvarene sve pretpostavke za otvaranje arhiva koje bi povjesničari mogli izučavati i tako bi možda napokon saznali istinu o komunističkoj partiji i jugoslavenskoj državi, koja je najveća grobnica hrvatskoga naroda, svim pljačkama i nestanku ogromnog novca, od nacionalizacije do privatizaciji 1989. godine, te svemu ostalom što su boljševistički prebjezi tijekom 90-ih, a napose 2000-ih godina zdušno skrivali.

Ako je tehnička vlada Zorana Milanovića mogla donijeti odluke o darivanju atraktivne lokacije instituciji pod nadzorom Milorada Pupovca, ili o kandidaturi Vesne Pusić za Glavnog tajnika UN-a, onda i tehnička vlada Tihomira Oreškovića može donijeti odluku o otvaranju arhiva. To bi bilo najbolje što bi ova vlada na odlasku mogla učiniti. SOA je tu učinila svoje. Na potezu je tehnički ministar Hasanbegović i tehnički premijer Orešković.

 

Josip Gajski