SDP je postavljanjem Ranka Ostojića za nositelja liste u IX. izbornoj jedinici hrvatskoj javnosti poslao svojevrsnu sablasnu poruku o poticanju i podupiranju četništva, odnosno orjunaštva te nastavku dugogodišnjeg protuhrvatskog djelovanja.

Splićani najbolje znaju koliko problema u njihovu gradu uzrokuje tradicionalno od strane Partije njegovani orjunaški pokret, dodatno ojačan posrbljivanjem Dalmacije putem miješanih brakova te dovođenjem i naseljavanjem Vlaha i Srbijanaca na jadransku obalu.

Stanje je posebno eskaliralo u razdoblju Račanovog i Mesićevog mandata, dakle nakon Tuđmanove smrti, kad orjunaški pokret naglo jača, i tada na scenu stupa Ranko Ostojić, odani vojnik Partije i prešutni vođa orjunaškog pokreta u Splitu, odnosno Dalmaciji. Za vrijeme četverogodišnjeg mandata srbijansko-hrvatske ili hrvatsko-srbijanske vlade Zorana Milanovića, Ostojić je pokazao svu netrpeljivost spram svega hrvatskog, odnosno nesrpskog, što se očitovalo prikrivanjem odgovornih za "svastiku u Poljudu", slanjem policije na invalide Domovinskog rata, upad iste u Crkvu (što se nije dogodilo ni u 45 godina komunizma), premlaćivanje na smrt hrvatskog dragovoljca Darka Pajičića, policijski progon svih “neprijatelja” ćirilice u Vukovaru, propuštanje bez ikakve legitimacije svih migranata, a kasnije se ispostavilo da su neki od njih odgovorni za smrt stotina Europljana u terorističkim napadima u Bruxellesu i Parizu, što se dakle, moglo spriječiti, drastično i neviđeno posrbljivanje policijskog aparata čime je Hrvatska izgubila policiju i opet dobila “miliciju”, pokretanje postupaka za oduzimanje diploma na Policijskoj akademiji u Zagrebu, ali samo političkim nepodobnicima i tako dalje i tako dalje.

No, ono što je posebno zanimljivo, i naravno, manje poznato hrvatskoj javnosti zbog posvemašnjeg medijskog mraka i dirigiranog kaosa u hrvatskim institucijama, jest da je Ranko Ostojić pripremani projekt Šime Lučina, Stjepana Mesića i Ivice Račana, te da je, uz svoje najbliže policijske suradnike (Željko Dolački, Mario Bertina i ostali), surađivao s drugim operativcima i tajnim službama (prvenstveno Nizozemske i Velike Britanije), dakle državama i vladama koje tradicionalno pristaju uz Srbiju i koje su najviše podupirale Miloševićev projekt Velike Srbije.

Također, hrvatska je javnost slabo upoznata s Ostojićevom ulogom u pronalasku Ante Gotovine, gdje je u suradnji s “neovisnim” novinarom Gordanom Malićem i Ivicom Đikićem (tada novinar Feral Tribunea, bivši glavni urednik Novoga Lista i trenutni glavni urednik Pupovčevih Novosti), davao podatke djelatnicima britanskog MI 8 (radi se o Christopheru Loomsu koji je “undercover” pripadao istražnom timu haaškog tužiteljstva) i američke tajne službe DIA-e (Oscar Vera, također formalno pripadnik haaškog tužiteljstva, koji je bio zadužen za BiH, no često je boravio i kontaktirao Ostojića i Malića u Hrvatskoj).

Ovako piše u izvješću Protuobavještajne agencije (POA): “Kontakti Loomsa i Vere također ukazuju na koordinirano djelovanje suprotno interesima RH…To se posebno odnosi na Verinu vezu s bivšim ravnateljem policije MUP-a RH Rankom Ostojićem i spomenutim Globusovim novinarom Gordanom Malićem. POA je utvrdila da Vera osobno kontaktira s bivšim ravnateljem Ostojićem preko kojeg je dolazio do podataka o funkcioniranju sigurnosnog sustava RH, te također prikuplja Ostojićeve procjene o navodnoj umiješanosti Ureda predsjednika RH i POA-e u zaštitu generala Gotovine.“ Također u izvješću stoji: „Zanimljiv je i Ostojićev kontakt s prvim tajnikom britanskog veleposlanstva u RH Lungleyem, kojem je Ostojić također poslužio kao izvor istovjetnih podataka koje su prikupljali Vera i Looms.“

Bjelodano je da su svi nedavni napadi na Tomislava Karamarka kao navodnog izručitelja generala Gotovine klasični udbaški spinovi te da su cijelu stvar kontrolirali Mesić, Lučin, Ostojić i Račan, a podupirani od Britanaca i Nizozemaca. Tu je također bio upleten Pukanićev Nacional, stoga, uz Mesića, možda i Ranko Ostojić zna nešto o Pukanićevu ubojstvu?

Ipak, najznačajnije je što je takav Ranko Ostojić, nositelj SDP-ove liste u IX. izbornoj jedinici, što pak pokazuje da SDP, unatoč Milanovićevim "kafanskim eskapadama" s određenim predstavnicima branitelja, nastavlja i ustrajava u svojem protuhrvatskom djelovanju, te da, vrlo vjerojatno, uz pomoć određenih stranih službi i financijera, stoji iza orjunaškog unitarističkog pokreta u Splitu i Dalmaciji, što predstavlja kontinuitet politike Beograda od 1918., odnosno od 1945. godine do današnjih dana.

 

H. Krmpotić

Share
0