Nije bio budala onaj koji je ustvrdio da je ime znak, iako, povodeći se samo time može doći do zabluda, napose u jednoj Hrvatskoj gdje mnogi mijenjaju kako imena, tako i prezimena.

Ljudi koji površno prate politiku, odnosno ne pristupaju dnevno-političkim događajima iz više izvora, naposljetku donose sud o javno izloženim osobama prema njihovu porijeklu ili kavanskim tračevima. Postoji jedna poluozbiljna zafrkancija da bilo koji čovjek preko samo sedam ljudi može doći do, primjerice predsjednika SAD-a (naprimjer, ja znam nekoga tko zna nekoga… tko zna Trumpa, a da se ne prijeđe broj sedam). Hrvatska je toliko mala zemlja i toliko smo mali narod, da praktički svatko svakoga zna.

Stoga čudi što ranije nitko nije izašao s podatcima o trenutnom glavnom državnom odvjetniku Dinku Cvitanu. Prvo, to pleme Cvitana, unatoč općem mnijenju, nema nikakve veze s Dalmacijom, već se radi o kordunskim Srbima iz Kostajnice; no nitko ne bi brojao krvna zrnca da se čovjek ponaša u skladu s funkcijom koju obnaša, odnosno da radi za interese i korist vlastite države, ali, čim netko godinama djeluje isključivo protuhrvatski… Ako je netko smatrao Mladena Bajića korumpiranim državnim odvjetnikom, što će onda reći na podatak da je ujak Cvitanov bivši general Kontraobavještajne službe (KOS)? Jer, Bajića se kupilo, a Cvitan svoj posao (ne) radi iz uvjerenja poput Vesne Pusić, Josipovića, Milanovića… jer im je naprosto obiteljski pedigre takav.

Naime, spomenuti ujak Cvitanov je Mihajlo Pavičić, (Hrvatska Kostajnica, Hrvatska, 29.9.1932. – 1999., Beograd), general major JNA, operativac u Odjeljenju Uprave bezbjednosti, referent u Odjeljenju bezbjednosti SSNO-a, pomoćnik načelnika Odjeljenja u Upravi bezbjednosti SSNO-a, načelnik I. odjeljenja Uprave bezbjednosti SSNO-a. I time je, ukoliko je ovo točno, sve rečeno; rečeno je kako je došao na položaj glavnog državnog odvjetnika, a ono što još više zabrinjava jest da je bio ravnatelj USKOK-a u razdoblju od 2005. do 2014. Zanimljivo je što se njegov prethodnik na čelu USKOK-a Željko Žganjer nije slagao s Mladenom Bajićem, pa je dao ostavku, odnosno vjerojatnije je da je na nju prisiljen. I od tada dvojac na najutjecajnijim i najznačajnijim pravosudnim položajima drma, odnosno ne drma Hrvatskom.

No, vratimo se na Cvitanova ujaka. Kontraobavještajna služba je zadužena za „istrjebljivanje kukolja“ u vlastitim redovima. Nakon smrti lažnog bravara, ona je gotovo u cijelosti služila ostvarivanju interesa Slobodana Miloševića, a važno je kazati da je i u potpunosti kontrolirala INA-u i nadzirala izvlačenje novca iz nje. INA je opet aktualna; i ukoliko Cvitan ostane na mjestu državnog odvjetnika, to će potvrditi da namjere trenutnog vrha HDZ-a i MOST-a nisu nimalo čiste ni poštene.

Također važna stvar, odnosno gruda koja je pokrenula lavinu jest Cvitanovo nepostupanje po kaznenoj prijavi za obiteljsko nasilje koje je bivši ministar Boris Lalovac navodno vršio nad svojom bivšom suprugom. No, Cvitan nije ništa poduzimao ni protiv Ranka Ostojića (svastika, smrt Pajičića, napad na branitelje), ni protiv Zorana Milanovića (afera Madison), ni protiv Vesne Pusić (financiranje Documente, veleizdaja), Miranda Mrsića (oprost milijunskog duga supruzi), Zmajlovića (pronevjera i oštećenje državne imovine), Jakovine, Pejnovića, Kotromanovića, Bore Rkmana i tako do u beskraj.

Cvitan nije napravio ništa, osim što je po nalogu Milanovića podizao optužnice protiv Božidara Kalmete i Josipe Rimac. On je, nakon što je Bajić kompromitirao sam sebe, nastavio čuvati partijske šefove i progoniti neistomišljenike. Vrijeme će pokazati je li Božo Petrov proračunato stao u Cvitanovu obranu samo kako bi to na kraju dovelo do pada vlade i Karamarkove ostavke ili zaista smatra da je Cvitan „dobro radi svoj posao“.

No, tu će se pokazati i čistoća Plenkovićevog „evropejstva“; hoće li i Pupovac svoju podršku uvjetovati Cvitanovim ostankom, jer Cvitan je očito iz tog jugoslavensko-srbijanskog legla. Hoće li se već jednom stati na kraj tim skupinama koje su ušle u sve pore države čije rađanje nisu željeli?

 

 Mila Marušić