Koliki je broj iseljenika s hrvatskom putovnicom ušao u Njemačku prošle godine još se točno ne zna. Njemački statistički ured vrlo pedantno izvještava o migracijama, i to kvartalno, pa tako, recimo, već u srpnju objavljuje podatke o migracijama u prvom kvartalu tekuće godine. Međutim, demograf Stjepan Šterc istodobno upozorava kako je riječ o egzodusu koji po inicijalnom intenzitetu premašuje onaj iz 60-ih godina prošlog stoljeća i koji je puno pogubniji za Hrvatsku.

No, još nisu objavili ni jedan podatak za 2016. te će, kako je objavljeno na njihovim web-stranicama, s objavom kasniti najmanje osam mjeseci zbog izmjene tehnologije obrade podataka i problema u softveru, piše Jutarnji list.

>>

Međutim, prema podacima kojima raspolažemo, realno je očekivati da je broj iseljenika u Njemačku u 2016. bio na razini iz 2015. godine. To bi značilo da se samo u Njemačku od 2013. do kraja 2016. iselilo oko 180.000 osoba.

Veliki skok broja iseljenika bilježe i Irska i Austrija. U Irsku se, primjerice, od 2009. do 2012. ukupno iselilo 250 osoba s hrvatskom putovnicom, a od sredine 2013. do kraja 2015. njih 6000. U Austriju je godišnje odlazilo oko 1200 hrvatskih građana, da bi ih od 2013. odlazilo oko 3000 na godišnjoj razini. Kad se zbroje podaci, samo u Njemačku, Irsku i Austriju iselilo se oko 200.000 ljudi s hrvatskom putovnicom - mahom mlađe i obrazovanije stanovništvo, kojem prvi razlog iseljavanja nije nezaposlenost u Hrvatskoj, nego bolji radni uvjeti i bolja plaća u inozemstvu.

>>Dr. sc. Stjepan Šterc - Okrugli stol 70. obljetnica Bleiburške tragedije

No, to ne znači da se za 200.000 ljudi smanjilo stanovništvo Hrvatske. Prvo, nije moguće precizno odrediti koliko je od tih 200.000 osoba, koliko ih je registrirano u spomenutim zemljama, doista bilo stanovnika Hrvatrske, a koliko je među njima hrvatskih građana iz BiH ili Srbije. Drugo, tijekom promatranog perioda jedan se dio iseljenika i vraćao u Hrvatsku. Njihov je broj značajno manji (2015. se, primjerice, iz Njemačke odjavilo oko 20.000 hrvatskih građana), ali se ne može zanemariti. Tijekom 2015. u Hrvatsku se doselilo oko 2200 državljana drugih članica EU, ali to je dvostruko više nego 2011. godine.

>>

U studiji “Demografski razvoj kao temelj planiranja razvoja mirovinskog sustava”, koju je za Udrugu društava za upravljanje mirovinskim fondovima izradio dr.Stjepan Štercsa zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u suradnji sFilipom Štercom, zaključeno je da je “započeo novi egzodus iz Hrvatske koji po inicijalnom intenzitetu premašuje onaj iz 60-ih godina prošlog stoljeća i koji je puno pogubniji za Hrvatsku jer se primarno iseljava mlada i obrazovana populacija”.

Analizirajući dostupne podatke o iseljavanju tijekom 2015. godine, autori iznose da su najbrojniji iseljenici iz Hrvatske prema europskim i svjetskim razvijenim zemljama u dobi između 25 i 50 godina, a da su upravo u tim godinama i najbrojniji stanovnici s fakultetskim obrazovanjem.

Među njima je, prema mišljenju potpisanih autora, između 55 i 60 posto fakultetski obrazovanih. Još četvrtinu iseljenih činili su mlađi od 25 godina. Primijeni li se takve odnose na oko 65.000 iseljenih prošle godine, može se zaključiti kako je zemlju napustilo 35-40 tisuća mladih i obrazovanih, pišu autori i dodaju da je 22 tisuće iseljenih imalo završen fakultet.

Navedene brojke, smatra dr. Šterc, same po sebi neće posebno uznemiriti obične promatrače, ali nastavak takvog ili intenzivnijeg trenda smanjit će hrvatsku populaciju u sljedećih 10 godina možda čak i za 800.000 osoba.

Jedno od rješenja dr. Šterc vidi u hrvatskom iseljeništvu. Prema njegovim procjenama, “hrvatska populacija u Hrvatskoj, BiH, susjednim zemljama i raseljena po planetu broji oko 7,6 milijuna osoba: dakle, toliko ima Hrvata s izraženim različitim, ali signifikantnim oblicima hrvatskog identiteta i vrijednosti”.

Domicilna populacija, piše dr. Šterc, broji oko 3,6 milijuna u Hrvatskoj i oko 400.000 u BiH, manjinska uglavnom u susjednim zemljama oko 250.000, a klasična iseljenička oko 3,350.000 osoba. Sama brojnost, ističe, ne otkriva i strukturu stanovništva niti njegov revitalizacijski potencijal, ali može ukazivati na vrijednost potencijala.

Temelj povezivanja i stvaranja svih drugih, osobito gospodarskih, odnosa trebao bi, smatra, biti školski i akademski sustav jer, prema njegovoj procjeni, u iseljeništvu ima 536.000 studenata i učenika koji bi mogli biti najbolja poveznica s “maticom zemljom”. Pritom bi se hrvatska akademska zajednica trebala okrenuti i prema specifičnim studijima koji bi bili interes iseljeničke populacije. Hrvatska bi se mogla povesti primjerom Islanda koji u relativno izoliranom mjestu na sjeverozapadu otoka ima studij obala, koji upisuju studenti iz cijelog svijeta.

 

M.M. 

Share
0